Kao i u svakom brojanju, i u brojanju uspjeha akcije bojkotiranja prodavaonica čekat ćemo prave brojke a onda će ih, kao i u svakom prebrojavanju, čitati svatko onako kako mu paše.
Istina je, i za veliku je čestitku umrtvljenim i mlohavim glasačkim tjelesima, to što je napokon u Bosni i Hercegovini pronađen jedan zajednički neprijatelj i što nije bilo nikakvih drugih prebrojavanja osim onih brojeva pod proizvodima u trgovačkim lancima koji su pomalo svezali okove na naše novčanike.
Pucanj u cijene
Bojkot prodavaonica, sudeći po izjavama i reakcijama na društvenim mrežama je uspio. Ma šta to značilo. Bojkot će se nastaviti i idućeg tjedna u srijedu i petak, sa stankom u četvrtak da se kupi što treba pred novi bunt.
Prodavaonice su bile prazne, ili bar ne onoliko pune kako bi inače bile, blagajne su manje zvonile, pucali su se lajkovi pod fotografijama u znak pobjede pred praznim prostorima i čestitalo roblju koje je zaplesalo kolo na radnom mjestu.
Pucanj u cijene je odjeknuo ali nije prepao tvorce magičnih brojki na papirićima koje su najčitanije štivo u zemlji.
No, da bi cijene bile niže a brojni proizvodi prestali biti mnogima samo san, potrebno je rješavati manjkavosti u sustavu koje omogućuje malim bogovima da vladaju, osim svojim robljem u ušminkanim keceljama, i našim novčanicima, hladnjacima, ostavama… Manjkavosti, koje su, da se ne lažemo, namjerno uvezene u sustav da bi se omogućilo velikima da budu još veći, ne mogu se riješiti bojkotom građana koji ionako sve rjeđe kupuju osim najosnovnijeg.
Aparat na aparatima
Ovo je područje na kojem država, ili aparat koji se tako zove, a kojem i samom treba priključenje na aparate, može pokazati koliko stvarno upravlja procesima unutar sebe i koliko je moćan stvarni štit kojim se pred izbore hvale loveći glasove.
Nizozemski filozof Rob Reimen u intervjuu jednom zagrebačkom tjedniku početkom ove godine kaže kako ''umijeće postajanja čovjekom leži u pronalaženju vlastitog odgovora na dva velika moralna pitanja koja nam je postavio Sokrat: Što je dobar život? I što je dobro društvo? Odgovori koje pronađete definirat će vaš život i svijet u kojem živite''.
Mi, čini se, još nismo došli u stadij da postavljamo prava pitanja jer se još uvijek izvrćemo pod upitnicima gledajući na koju će stranu pasti savijeni dio tog interpunkcijskog znaka. Čini se kako se tek propitkujemo i kao da se sramimo priznati u kakvoj smo situaciji i u kakvom nam je stanju društvo.
Nisu rekli da imaju krivo
Većina političara i dužnosnika, koji su sasvim sigurno rijetki kupci jer za njih shoppinge obavljaju neki drugi, pohvalila je bunt građana i rekla kako građani imaju pravo. Nisu rekli da oni imaju krivo i da usijane glave radije govore o nekim drugim trgovinama i paze na cijene koje se nude za političke usluge, nego na to kako živi stado koje puni proračune za sve službeno što daju na korištenje silne razine vlasti.
Građani su, iako ih veliki broj to ne shvaća, jako dobri kupci. Javne nabave su ustvari kupovina u ime građana. Službeni automobili su automobili koje kupuju, ali ne biraju, građani. I sav silni uredski materijal, reprezentacije, službena putovanja, ceste bez krajeva i beskrajnih radova i službeni ručkovi su kupovina koju su građani platili a da se nisu sjetili pitati za cijenu.
Bunt protiv cijena, koji je izražen bojkotom obavljanja kupovine, prepisani je prosvjed i tek je jedan na popisu buntova koji bi trebao dati odgovore jesmo li spremni definirati svoj život i svoj svijet.
Previsoke su se cijene platile za puno stvari u ovoj zemlji za koje nitko nije iskazao bojkot osim možda u duplji svojeg straha da pomisli drugačije i zagalami.
Gazde i glasači
Država, odnosno aparat na aparatima, ne može zaštititi svoje građane jer nema čime. Nitko, recimo, nije zavirio u robne rezerve, niti je tko u strategijama poljoprivrede pomislio da bi smo trebali proizvoditi još više hrane, ne davati je u bescjenje u izvoz pa je primati kroz skupi uvoz, nego je zaštititi i zadržati na našim stolovima. Nitko to nije jer su zaštitnicima aparata važnije gazde od glasača.
Paprene cijene pod proizvodima možda su najjednostavniji način da otupljeno društvo shvati na kolikom se našlo udaru. No, mala je to cijena za sve plaćene račune koje nismo imali na uvid a koje je možda nekima teško shvatljivo.
No, dok ne odaberemo što je to dobar život a što dobro društvo, od bojkota nabavke namirnica, koje ćemo kad-tad morati kupiti, nećemo dobiti puno. Zamazat će nam opet neki tajni dogovori prividnim popustima oči, a kupovine nevidljive administracije i dalje će nas skupo koštati.
Stoga bi ovaj bojkot valjalo iskoristiti za podizanje svijesti o nekim skupim proizvodima koje kupujemo a da nam ne trebaju. Dovoljno je, umjesto režanja na parkinge pred tržnim centrima, vidjeti parkinge pred institucijama, platne liste uposlenika koje mi plaćamo pa da shvatimo da bez rezanja njihovih cijena ovdje nema dobrog društva i dobrog života i da ćemo živjeti uz prividne popuste i akcijske cijene.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
