Nakon što smo se naslušali čestitki, u kojima se ovog puta nitko nije prosuo čestitajući bolji i ljepši kalendar, nakon silnih analiza što je to bilo iza nas i što će biti ispred, okrenuli smo novu stranicu.
Sebi smo, nakon novogodišnjih na silu proslava i na silu odglumljenih centara najbolje zabave i na silu i napamet prebrojanih turista od kojih nitko nikad neće prebrojati stvarnu zaradu, obećali da ćemo biti bolji. Obećali smo barem da ćemo manje jesti i piti, da ćemo neke stvari dovesti u red, neke da nećemo ponavljati a neke da ćemo ponavljati jer nam je dobro od njih.
Stari tragovi
Okretanje novog lista u Bosni i Hercegovini uvijek se, već desetljećima, a slobodno se može reći i stoljećima, svodi na okretanje lista na kojem su tragovi ranijih pisanja, kao u neurednog i na olovci čvrstog učenika. Na novim listovima kojih smo se naokretali redovito ostaju stari tragovi u koje onda upadamo ne uspijevajući kotače svoje sreće ispraviti na pravi put.
Godina iza nas bila je još jedna od onih godina koje bi valjalo preskočiti i repriza je patnje i društvenih mučnina za koje još uvijek ne nalazimo lijeka. Krenulo je s oduševljenjem na europskom putu, a onda smo sami sebi opalili šamar da se prizemljimo i da po tko zna koji put otkrijemo da naši putevi nisu prohodni, da ne putuje razum i razumijevanje između nas samih pa da će europski put pričekati neka bolja vremena dok se svi akteri neiznatežu u svojim nadmudrivanjima i ostvarivanjima ciljeva za koje tvrde da su ciljevi onih koje predstavljaju, a u biti su to ciljevi onih koji odrađuju poslove u politici, najunosnijem biznisu u BiH.
Partnersko hodanje po partnerskim jajima
Bila je prošla godina testiranja partnerstava koja su sklopljena na silu i partnerskog hodanja po jajima, pa i partnerskim, kako se netko ne bi uvrijedio i vrisnuo od bola. Bilo je to tapkanje u mjestu s izlizanim porukama kako, ako već ne ide naprijed, razgovori teku u ugodnome tonu, na istim valnim duljinama, ali samo onda kada razgovaračima nije hladno.
Naravno, bila je to godina i nepresušnog prkosa jednih drugima i trećima i četvrtima, prkosa razumu i otupjelom biračkom tijelu koji trpi do te mjere da bi trebalo izmijenjati sve knjige psihologije i sociologije. Granice su u BiH jedino pomakli građani koji su nanizali još jednu godinu trpljenja budalaština oko sebe. Granice su, naravno, pomakli prema dnu.
Prkos, taj nepresušni motiv svega u BiH, koji bi trebao biti glavni motiv himne ako je ikad spjevamo i zaželimo skupa pjevati, lupao je po svim stranama. Nije bilo bitno je li druga strana u pravu i je li se netko napokon sjetio kakvog boljeg rješenja za bezbroj čvorova jada. Bitno je bilo zaprkositi i predstaviti to borbom za svoje. Naravno, zna se, a ponekad se i otkrije, da je svaka borba ovdje koja se predstavlja obranom svojih, ustvari borba za imati uz veliko zanemarivanje kako će narodima biti.
Jadni kakvi jesmo
Naslušali smo se silnih analiza. Prognostičari i čestitari su potrošili bezbroj redaka da nam umotaju da se nije dogodilo ništa, a i ono što se dogodilo da nas nije dotaklo.
Jadni kakvi jesmo, zanemareni sami od sebe, čestitali smo susjedima u Srbiji na imaju hrabrosti da izađu na ulice i da prosvjeduju zbog ubijenih sugrađana, zbog bahate vlasti i mutnih poslova na svakom koraku. Dok smo se otrijeznili od svojih prividnih zabava, pucali smo lajkove na doček Nove godine šutnjom, žugajući u sebi da kod nas nitko neće ovako.
A kod nas razloga za ulične šutnje ima bezbroj. Zaboravili smo šutjeti na ubojstvo policajca i zavapiti u nebesa da djecu pogrešno odgajamo i pretvaramo u ubojice. Nismo zašutjeli jer bi bunt protiv toga bio političko pitanje i otkrivanje spavača. Nismo zašutjeli ni izašli na ulice i kad je dječak u Mostaru prebijen niti stali pred tužiteljstvo koje ništa ne radi dok se između redaka opet spominju brade koje bi mogle zaoštriti to pitanje. Nismo prosvjedovali protiv silnih nepravdi niti digli svoju šutnju zbog blamiranja obrazovnog sustava koje je tjednima tražilo da ih se ne ponižava a vlast je odgovorila sudom i, po uzoru na žestoke režime, zabranila učiteljima i nastavnicima da traže bolji život.
Život koji struže po dnu
Nismo zašutjeli ni izašli na ceste da kažemo kako ne želimo da nam netko, ufoteljen, ugojen i pretplaćen govori da ne smijemo tražiti da nam bude bolje. Nije nas dotakao vlastiti život koji struže po dnu.
Galamili smo zato za političke idiotarije, trpeći čovjeka koji tuži državu a da sam ne zna što je ili uz prosvjede za gradnju Inat-centra u Mostaru dok sukob oko toga nitko ne smije nazvati pravim imenom. Galamili smo zbog pasa koji se plaše petardi ali se nismo sjetili zašutjeti na ulicama zbog ljudi koji pucaju po šavovima ili se lome pod teretom sramote od siromaštva.
Prepali smo se zabrane pušenja u zatvorenim prostorijama popustivši pod lobijem cigareta na struju i prešutjeli sva druga nametanja koja nam prikrivaju i koja, politički nepismeni i nezainteresirani ne vidimo.
Obradovali su nas okruglim brojkama minimalne plaće a onda ohladili kaosom svih onih koji komentiraju tako veliku odluku jer je nespretna Vlada nije sama znala komentirati.
Tko je sljedeći?
Oplakali smo i nekoliko života i suze su nam očito bile dovoljne jer nismo tražili suze onih koji su odgovorni i koji nam još uvijek ne govore ništa o kamenolomu nad Donjom Jablanicom kojeg je stranka koja se u tom mjestu vratila na vlast davno proglasila javnim interesom pa onda dobila nagradu u glasačkim kutijama.
Radujemo se kada tu i tamo proradi nešto u pravosuđu pa načne neku hobotnicu, ali samo ako su pipci hobotnice druge boje i predznaka. Pitamo se tko je sljedeći i nadamo da nije netko tko je valjao nama.
Pitamo se i tko je sljedeći na putu u bolji svijet i koga će sljedećeg ubiti ova država. Onda zažmirimo i nadamo se da to nismo mi i žmirimo čitavu godinu. Obradujemo se možda prazniku rada uz sve praznije roštilje uz auspuhe, i dočekamo opet novu godinu, odglumimo zabavu, i okrenemo stranicu na kojoj će ostati tragovi potrošene godine koji se ne daju izbrisati i o kojima će učiti naša djeca u lekcijama o nekim mlakonjama.
Čestitajte svojoj djeci Novu godinu, pogledajte ih u oči i recite da ste te mlakonje vi.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
