Dvostranačka skupina zastupnica i zastupnika američkog Kongresa privela je kraju nacrt Zakona o mehanizmu revizije za ulaganja u Kinu u strateškim sektorima, a cilj je donijeti zakon prije stanke 4. srpnja, objavio je The Wall Street Journal. Nije to vijest koja bi posebno zabrinjavala Narodnu Republiku Kinu, ali jedan je u nizu pritisaka koje je pokrenuo SAD i koji neko vrijeme traje iz EU - Sveobuhvatni sporazum o ulaganju nije potpisan i zbog kineskih sankcija zastupnicima i zastupnicima Europskog parlamenta nije sigurno hoće li uopće biti. Trgovinski rat? Ne baš, prije bi se moglo reći da je to pokušaj da se od NR Kine pritiskom ishode ravnopravni uvjeti suradnje. Uz to slijedi i politički pritisak jer je SAD definirao novu politiku prema NR Kini koja cilja na formiranje mreže država koje bi stala iza tog zahtjeva. NR Kina je doživjela i veliki poraz kad su pacifičke države prihvatile suradnju na ekonomskim razinama, ali odbile onu na sigurnosnoj. A veći i važniji dio ASEAN-a, udruge koja je presudna za prevlast na Indo-Pacifiku, sklona je američkom prijedlogu. Uz koji čvrsto stoji i EU (osim mađarskog premijera Viktora Orbána, ali to je pitanje osobnih financijskih interesa, kao i u njegovom odnosu s Rusijom), piše Željko Trkanjec u tekstu za Jutarnji list, koji prenosimo u cijelosti.
Zašto je to važno?
Dio sinologa smatra da je kineski predsjednik Xi Jinping pogriješio dajući podršku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za napad na Ukrajinu. I da je pritisak na velike tehnološke tvrtke stvorio ekonomske probleme. Jamestown Foundation navodi da se unutar Partije glože dvije struje mišljenja oko modela rješavanja nekretninskog biznisa koji je i dalje možda i najveća ekonomska ugroza. Posebno se naglašava Xijeva politika "zero covid" koja je izazvala privredno usporavanje zaključavanjem Shanghaija. Počeli su se javljati scenariji prema kojima treba uzeti u obzir mogućnost da u listopadu ili studenom, na partijskom Kongresu, Xi ne dobije treći mandat na čelu Partije, države, svega.
Što je šira slika?
Sinolozi, kao i svi analitičari, su ljudi. Koliko god profesionalno hladno gledali na podatke, u podsvijesti uvijek ostaje onaj dio puke želje, primjerice "Otići će Putin pa će biti lakše s Rusijom" - neće, ruska se politika ne mijenja. Najsažetiji i najprecizniji odgovor dao je The Financial Times u naslovu "Glasine da Xi Jinping gubi vlast uvelike su pretjerane", referirajući se na poznati odgovor Marka Twaina kad je objavljeno da je umro "glasine o mojoj smrti uvelike su pretjerane". Tekst je napisao Christopher Johnson, bivši CIA-in analitičar zadužen za NR Kinu. Isti odgovor daje i privatna analitička tvrtka Eurasia Group: "Treba li se svemoćni kineski lider bojati za neposrednu budućnost? Ne." Oba su pouzdana izvora uvjerena da Xi čvrsto drži u rukama sve uzde vlasti i da će u stalni, sedmeročlani politbiro, imenovati koga želi. Postoji samo jedna nepoznanica, a to je mogući nastavak negativnih ekonomskih trendova. Ni to ga ne bi zaustavilo da ostane na čelu, ali bi Politibiro mogao biti raznolikiji.
Kineska je povijest puna nasilnog svrgavanja vladara. Mao Zedong se izvukao iako je izazvao masovnu glad. Xi?
UNHCR je 2012. godine bilježio 42,7 milijuna raseljenih ljudi u svijetu. Pri kraju jedne od najvećih kriza posthladnoratovskog doba, globalne financijske. Krajem prošle godine ova vrijedna UN-ova agencija (ne zaboravljam skandale koje su počinili njezini brojni pripadnici, posebno seksualno zlostavljanje djece, seks za čašu mlijeka) objavila je da je na svijetu 89,3 milijuna ljudi prisilno raseljeno zbog progona, konflikta, zlostavljanja i nasilja. Bez izbjeglog stanovništva Ukrajine. Šef UNHCR-a Filippo Grandi, predstavljajući izvješće u četvrtak, nije imao dobrih vijesti, kriza hrane nastala ruskom agresijom na Ukrajinu nagnat će mnoge ljude u siromašnim zemljama na iseljavanje. Rat dolazi povrh trajnih nevolja, političke nestabilnosti, nasilja nad manjinskim skupinama, lokalnih ratova, globalnog zagrijavanja koje jača suše u ionako sušnim dijelovima Afrike.
Zašto je to važno?
U grčkom lučkom gradu Patrasu s konferencije održane u utorak poslana je poruka da treba očekivati novi migrantski pritisak koji bi mogao snagom odgovarati onom od 2015. godine koji je uzdrmao temelje EU. "Slika je siva. Pitanje je kako izbjeći ono što se dogodilo 2015. godine", izjavila je politologinja Angeliki Dimitriadi, prenijela je Hina. Pet zemalja čije su granice najizloženije nelegalnim ulascima s mora - Grčka, Italija, Španjolska, Cipar i Malta - zatražile su ovog mjeseca sa sastanka u Veneciji solidarnost EU u raspoređivanju migranata. Zabilježeno je i udvostručenje ulazaka ilegalnih migranta sa Zapadnog Balkana na teritorij Unije. Procjenjuje se da su to većinom osobe koje su boravile na tom području. U Patrasu je upozoreno i da bi Turska, da ostvari političke ciljeve, mogla opet otvoriti granice prema Europi.
Što je šira slika?
Prošlog su petka ministri vanjskih poslova EU postigli načelni sporazum u Luxembourgu - koji tek treba biti formalno odobren - prema kojem zemlje koje ne žele primati migrante morat će novčano doprinositi njihovom smještaju u drugim zemljama ili financijski pomagati u vraćanju migranata s nereguliranom statusom a bez prava na azil. Kompleksan problem ima dva vršna aspekta: ponavljanje 2015. godine imalo bi poguban učinak na ekonomiju koja nije daleko od recesije. Ali EU također treba ljudski potencijal koji mogu donijeti samo migranti (pogledati kako to radi SAD, glavna trgovinska predstavnica je s Republike Kine na Tajvanu).
Ruska agresija na Ukrajinu i javnozdravstvena dvije su enormne krize, ali bit će potrebno puno mudre i promišljene politike da se odgovori na navedenu proturječnost migrantskog izazova koji traje i neće nestati.
Nisam išao na vjeronauk, hvala Bogu u moje doba to nije bilo obavezno u školi. Otišao sam jednom na onaj u crkvi, prvi put, zadnji put i nikad više jer je vjeroučitelj pljusnuo mog kolegu iz škole. Izjava o odricanju odgovornosti: U JNA sam odbio da me prime u Partiju. Nisu me ni kao malog i mladog privlačili oni koji silom nameću mišljenje. Hrvatske me stranke nikad nisu privlačile.
Martin Luther mi je malo bio i simpatičan, protestant, pobunio se protiv pape. Da bih onda otkrio da je taj tipus Židove smatrao zlom (iako to na hrvatskoj Wikipediji pokušavaju ublažiti). I predlagao većinu onoga što su nacisti kasnije tom napaćenom narodu i napravili.
Zašto je to važno?
Njemački Vrhovni sud u utorak je presudio da srednjovjekovni reljef s uvredljivim antisemitskim obilježjima može ostati na pročelju crkve u Wittenbergu, pri čemu je odbačena žalba ulagatelja tužbe židovskog porijekla, koji godinama tvrdi da ona vrijeđa sve Židove. "Judensau" ili "Židovska krmača" je kamenorez iz 13. stoljeća koji se nalazi na pročelju gradske crkve i prikazuje uvredljivu karikaturu rabina, svinje i dvoje židovske djece. Rabin gleda u anus životinje, a djeca je sišu.
Što je šira slika?
Sudac Volker Buchloh pojasnio je da skulptura može ostati na pročelju jer je na tlu ispred nje postavljen spomenik kojim se odaje počast šest milijuna Židova ubijenih u holokaustu.
Sud je pronašao rješenje, ali težina pitanja je i dalje među nama. Treba li ukloniti takve prikaze ili ih ostaviti kao spomen na razdoblje kad su vodeći umovi imali neoprostivo pogrešne predrasude koje su nepobitno djelovale na kasnije zlodjela?
Grb na crkvi Svetog Marka ostaje takav kakav jest jer su ga tek ustaše okaljale za vječnost. I kao što se zbog Ante Pavelića i njegovog zločinačkog kruga ne smije više koristiti taj grb, tako se ne smije koristiti ni poklik koji je išao uz taj pokret. Za to nam ne treba čak ni Sud, dovoljan je zdrav razum. Ali bi zakon dobro došao za one s manjkom razuma.
