Opći izboru u BiH planirani za oktobar ove godine trebali bi biti prvi na kojima će se izborni proces provoditi uz upotrebu naprednih izbornih tehnologija. Centralna izborna komisija je raspisala javnu nabavku tešku oko 88 miliona KM koja podrazumijeva softver, hardver i sva logistička rješenja.
Između ostalog, to su 6.000 uređaja za biometrijsku identifikaciju, 6.000 skenera za glasačke listiće integrisanih u glasačke kutije, softver za identitetski menadžment i licence, tehničku podršku…
CIK na potezu
Otvaranje ponuda bilo je 2. februara, a CIK bi uskoro trebao donijeti odluku o najboljem ponuđaču. Kako smo već pisali, najjeftiniju ponudu dala je firma Planet Soft iz Banje Luke, čiji konzorcij čine i Core iz Sarajeva, Katarina iz Mostara te južnokorejska kompanija Miry Systems), zatim slijedi američka kompanija Smartmatic, dok je na trećoj poziciji po vrijednosti ponude bh. firma Artco Group.
Uz prva dva ponuđača veze se niz skandala koji su kompromitirali izbore na kojima su do sada radili, dok domaća firma Artco Group nema nikakvog iskustva u provođenu izbornih procesa.
Zbog toga je pred CIK-om težak zadatak i velika odgovornost.
Uvođenje izbornih tehnologija kojima bi se ispunila forma i da bi se moglo reći da imamo najnovija tehnička rješenja zasigurno ne bi trebao biti cilj. Kod ovako važne nabavke koja bi trebala osigurati poštivanje izborne volje građana, najniža cijena ne bi trebala biti glavni kriterij.
Nabavka je ogromna i skupa, i prije svega izrazito važna za BiH i njenu demokratiju, pa bi i glavni kriterij za dodjelu posla trebala najpotpunije i najsigurnije rješenje.
Raport je ranije pisao o značaju da izvorni kod tehnološkog rješenja pređe u vlasništvo CIK-a. U suprotnom, ako ostane u vlasništvu kompanije ponuđača pod izlikom poslovne tajne, otvara se veliki prostor izbornim mahinacijama, pa i krađama. Jer, onaj ko ima kod, mogao bi imati i kontrolu nad izbornim rezultatom.
Drugi aspekt je sigurnost izbornog procesa. Kompanija Miru Systems koja je u konzorciju prvoplasiranog Planet Softa, posebno je zanimljiva. Naime, upućeni u detalje cijelog javnog poziva kažu da se on u nekim dijelovima podudara sa tehnologijama koje je Miry System već koristio u nekim zemljama koje su poslije imale ozbiljne izborne krize. O tom incidentu opširno je pisao Deutsche Welle.
Ova kompanija isporučila je tehnologije za izbore u Iraku 2018. godine, a nakon što je irački parlament naložio ponovno brojanje glasova, izbio je veliki požar u najvećem skladištu glasačkih materijala u Bagdadu. Tada su se pojavile optužbe za prevaru povezanu s elektronskim mašinama za brojanje glasova koje su prvi put korištene, koje je isporučio upravo Miry Systems. iračka obavještajna služba zaključila je da su testiranja elektronskih glasačkih mašina kompanije Miru dala „različite i nedosljedne rezultate“, što je dodatno podstaklo optužbe za izbornu prevaru i zahtjeve za potpunim ručnim ponovnim brojanjem glasova.
Iste godine ogroman požar zahvatio je skladište Izborne komisije u Kinshasi, glavnom gradu Demokratske Republike Kongo, uništivši približno 8.000 elektronskih glasačkih mašina i glasačkih kutija namijenjenih za korištenje u 19 od 24 izborna okruga grada, samo deset dana prije predsjedničkih izbora zakazanih za 23. decembar. Riječ je o kontroverznim glasačkim mašinama nalik tabletima koje je isporučila kompanija Miru Systems.
Osim toga, ovaj konzorcij se dovodi u vezu sa SNSD-om Milorada Dodika, dok se kompanija Katarina povezuje sa HDZ-om.
Firma nastala u Venezueli Smartmatic također iza sebe ima brojne skandale. Iako je sjedište kompanije u SAD, ona se veže za režim u Venezueli i brojne nepravilnosti prilogom provođenja izbora. Jedna od glavnih je da su Smartmatic softveri tajno korišteni na općinskim i predsjedničkim izborima, što je trebalo ostati tajno, te da su se venecuelanski zvaničnici i rukovodioci kompanija složili da koriste drugu firmu kako bi sakrili umiješanost Smartmatica.
Smartmatic je u žižu javnosti došao 2020. godine kada je američki predsjednik Donald Trump optužio kompaniju da je u okrugu Los Angelesa manipulirala izbornim rezultatima.
Više od javne nabavke
Zbog svega ovoga bi odluka Centralne izborne komisije o dodjeli ugovora za provedbu naprednih izbornih tehnologa prevazilazi okvire jedne javne nabavke. Odluka CIK-a će biti odluka o opstanku povjerenja u izborni proces Bosne i Hercegovine. Uvođenje tehnologija koje bi sa sobom donijele teret međunarodnih skandala, požara i dokazanih manipulacija mogao bi prerasti u kockanje sa sa izbornom voljom građana BiH.
Izbor kompanije koja bi za sebe zadržala izvorni kod, čime bi kontrola nad izbornim procesom bila prebačena u ruke privatnih subjekata ne bi bio samo tehnički propust, već bi to na mala vrta uvelo mogućnost sistemskog mešetarenja i izbornog inženjeringa. Umjesto modernizacije vraćanja povjerenja javnosti u izborni proces, BiH bi mogla dobiti "digitalnu crnu kutiju" u kojoj se stvarni glasovi građana pretvaraju u željene rezultate, praktično bez mogućnosti provjere ili revizije.
Posebno zabrinjavaju špekulacije upućenih krugova po kojima je tender CIK-a 'crtan' tako da ga ispunjava onaj konzorciji koji u svojoj ponudi ima elemente koje posjeduje kompanija Miry Systems, uglavnom poznata po neredima, paljevinama i pucnjavama tamo gdje su njihove tehnologije provodile izbore.
Ako CIK u ovom procesu dopusti da najniža cijena ili sumnjivi lobiji prevagnu nad sigurnošću i transparentnošću, Bosna i Hercegovina rizikuje ulazak u period nove nestabilnost, gdje bi izbori mogli postati sredstvo za trajno zacementiravanje izborne krađe. Dakle, pogrešna odluka CIK-a, preferiranje jeftnije u odnosu na kompletniju ponudu, sa sobom nosi rizik totalnog kraha izbornog procesa i decenijsko mešetaranje izbornom voljom građana.