Pustinja Atacama je otprilike najsušnije mjesto na Zemlji. Na spotovima, veoma liči na Mars. Ali nije beživotna, čak ni u hiper-sušnim regijama. Koristeći najmoderniju opremu za ispitivanje pustinjskih stijena, pronađena je čudna DNK, tačnije istraživači su pronašli dijelove DNK iz intrigantne mješavine mikroba.
Zapanjujuće je da 9 posto genetskih fragmenata pripada organizmima nepoznatim nauci, što ih čini dijelom "tamnog mikrobioma", prema izvještaju objavljenom u utorak u časopisu Nature Communications.
Čudna DNK pronađena je u pustinji Atacama
Ovi organizmi su bakterije koje su "toliko čudne i različite", kako se navodi u izvještaju, da istraživači nisu mogli identificirati ništa ni prilično slično tome, piše Washington post.
"U skoro polovini slučajeva, baze podataka nisu mogle jasno reći šta imamo u rukama", rekao je za Post vodeći istraživač Armando Azua-Bustos, mikrobiolog iz Centra za astrobiologiju u Madridu.
I to ga vraća na analogiju s Marsom. Atacama je, kako on i njegove naučne kolege vjeruju, briljantan test za potragu za životom na Marsu. Ali ista potraga provedena s verzijama instrumenata na današnjim Marsovim roverima jedva je mogla otkriti mikrobne tragove. To znači da će pronalaženje uvjerljivih dokaza o sadašnjem ili prošlom životu na tlu Marsa biti teško bez vraćanja uzoraka na Zemlju, zaključili su Azua-Bustos i njegove kolege.
Čini se da istraživanje podupire dugoročnu strategiju istraživanja Marsa NASA-e i njenog partnera, Evropske svemirske agencije. Oni su usred višestepene misije pod nazivom Mars Sample Return. Ako sve bude po planu, uzorci tla na Marsu koje je nabavio NASA-in rover Perseverance – koji je upravo proslavio svoju drugu godišnjicu na Marsu – bit će vraćeni na Zemlju negdje početkom sljedeće decenije radi ispitivanja u laboratorijama s visokom izolacijom.
Naučnici nikada nisu pronašli život izvan Zemlje
Ali ovo novo istraživanje takođe naglašava izazove sa kojima se suočavaju naučnici koji žele da znaju (pretpostavljenu) biološku istoriju Marsa. Život mikroba, posebno ako je izumro i dugo fosiliziran, može postojati na ili izvan najdalje granice onoga što se može otkriti s vrstom instrumenata koji su dovoljno mali da se eksplodiraju u svemir i spuste na drugu planetu.
Naučnici nikada nisu pronašli život izvan Zemlje, ali opća pretpostavka je da će "naseljivi" svjetovi postati naseljeni - da se život pojavljuje, nekako, pod pravim uslovima. Crvena planeta dugo je mučila astrobiologe. Bila je sličnija Zemlji prije otprilike 3 milijarde godina, kada je imala gušću atmosferu i tekuću vodu na površini. Moguće je da na Marsu još postoji tajni život, iako bi astrobiolozi bili oduševljeni da pronađu čak i mikrofosil nečega što je živjelo prije više milijardi godina.
NASA-ina misija Viking iz 1976. godine nosila je eksperimente za otkrivanje života, a jedan je u početku ponudio obećavajući signal. Ali većina naučnika je zaključila da su sletjeli na sterilno tlo.
Od misije Viking, NASA je slijedila strategiju fokusiranu na pronalaženje i istraživanje lokacija koje daju dokaze da su bile potencijalno naseljive prije više milijardi godina. Kada je Mars bio topliji i vlažniji. Perseverance i njegov još aktivni prethodnik, Curiosity rover, pronašli su tragove organskih molekula - vrste molekula koje su osnova života kakvog poznajemo - na površini. Iako to samo po sebi nije dokaz biološkog porijekla.
"Ostaje pitanje da li su meteorski, geološki ili biološki", rekla je Ejmi Williams, naučnica sa Univerziteta Florida i članica naučnih timova Curiosity and Perseverance.
Nadaju se da bi suhe stijene Marsa mogle otkriti tragove
Williams je rekla da je novi izvještaj Azua-Bustosa i njegovih saradnika važan jer pokazuje da je očuvanje organske materije ograničeno u okruženjima nalik Marsu. I da će je biti teško otkriti čak i uz pomoć najsavremenijih laboratorijskih instrumenata.
"To znači da bi detekcija organskih tvari pomoću instrumenata za svemirske letove, kao na sadašnjim i budućim Marsovim roverima, mogla biti još veći izazov. Jer se organska materija lako razgrađuje u okolini površine Marsa okupanom radijacijom", rekla je Williams.
Ipak, istraživanje Atacame pokazuje da će čak i vrlo sušno okruženje imati slojeve sedimentnih stijena sa značajnim količinama bioloških ostataka, rekao je Chris House, geolog i astrobiolog Penn State. “To i nije iznenađenje, ali rezultati su možda samo pokazali istu prazninu”, rekao je on.
To je dobra vijest za naučnike koji se nadaju da bi suhe stijene Marsa mogle dati tragove vanzemaljske biologije.
Azua-Bustos je rodom iz Atacame koji je proveo godine kao vinar prije nego što je postao naučnik. Prisjeća se kako je odrastao u gradu u kojem bi kiša padala samo jednom godišnje, što je uvijek bio vrhunac. Postoje mjesta, rekao je, gdje stanovnici nikada nisu vidjeli da kiša pada više generacija unazad.
Rekao je da je redovno prolazio kroz pustinjski region, koji se zove Crveni kamen, na putu do istraživačkog mjesta. I jednog dana je odlučio da bi to vrijedilo pobliže pogledati. Stijene su bile hrđa crvene boje zbog prisustva minerala, hematita, koji takođe objašnjava crvenu boju Marsa, rekao je.
Prije više od 100 miliona godina, u doba dinosaurusa, lokalitet Crvenog kamena bio je riječna delta. Slično visoravni na Marsu unutar kratera Jezero koji istražuje Perseverance.
Ovo je reliktni genetski materijal
Azua-Bustos je bio iznenađen genetskim materijalom nepoznate prirode viđenim u istraživanju Atacama. Sav život na Zemlji potiče od zajedničkog pretka – koliko znamo. Bilo je špekulacija, posebno naučnika i autora Paula Daviesa, da je život mogao nastati na Zemlji više puta. I da bi do danas mogla postojati biosfera u sjenci koja je jednostavno previše čudna da bi se uklopila u našu definiciju života na Zemlji.
Azua-Bustos, međutim, zadano koristi manje spektakularnu interpretaciju neklasifikovanih organizama. Ovo je reliktni genetski materijal iz životnih oblika koji su davno izumrli i prethodno nisu dokumentovani.
Rover Perseverance nastavlja istraživanje kratera Jezero, otkopavajući i pohranjujući uzorke marsovskog tla. Plan je da se na površinu postavi još jedna letjelica koja bi služila kao lansirna platforma. Upornost bi potom dostavila uzorke na lender, koji bi materijal izbacio u orbitu. Tamo bi se sastao sa još jednim vozilom, orbiterom napravljenim u Evropi. On bi mogao da preveze dragocjeni teret nazad na Zemlju na analizu sa najboljim mogućim laboratorijskim instrumentima.
Novo istraživanje sugerira da bi ovo mogao biti najefikasniji i vjerovatno jedini konačan način da se otkrije da li je išta ikada bilo živo na Marsu.
"Znamo da postoje stvari koje treba otkriti", rekao je Azua-Bustos. “Ali ako vaš instrument nije dizajniran da može otkriti te stvari, onda imamo problem.”
