George Foreman je čovjek čija se priča može čitati kao roman – put od siromašnog djetinjstva, preko divljeg bokserskog uspjeha, do moralnog i duhovnog preobražaja, a zatim i nevjerovatnog povratka u ring.
U svijetu sporta, rijetko se pojavljuje neko ko je prošao kroz tolika iskušenja, padove i trijumfe, samo da bi se ponovo uzdigao, jači i bolji nego prije.
Ovo je priča o sirovom talentu, brutalnoj snazi, porazima koji bole više od udarca, ali i o nevjerovatnoj upornosti čovjeka koji nije znao za predaju.
Odrastanje u siromaštvu i put do slave
Rođen 1949. godine u Marshallu, Texas, George je odrastao u Houstonu, u siromašnoj četvrti Fifth Ward, gdje su se dani provodili u borbi za preživljavanje.
Bio je problematično dijete, često u sukobu sa zakonom, sklon tučama i krađama. Škola ga nije zanimala, a ulica je bila njegov učitelj.
No, jedan trenutak sve mijenja. Pridružio se programu Job Corps, gdje ga je trener Doc Broaddus uveo u boks. „Možeš postati neko,“ rekao mu je Broaddus jednog dana, „ili možeš završiti kao još jedan izgubljeni klinac s ulice.“ Foreman je izabrao boks.
Do 1968. godine, nevjerovatno snažan mladić s težinom udarca koja je mogla srušiti zid, našao se na Olimpijskim igrama u Meksiku. Osvaja zlato, a kada je u finalu pobijedio Rusa Ionaas Chepulisua, proslavio je pobjedu mašući američkom zastavom – gest koji je izazvao kontroverze usred političkih tenzija tog vremena.
Nemilosrdni nokauter – Prvi uspon
Profesionalnu karijeru započinje ubrzo nakon Olimpijade. Bio je utjelovljenje straha – snažan, brz i nemilosrdan. Imao je 37 pobjeda u nizu prije nego što je 1973. godine dobio priliku za titulu protiv Joea Fraizera, tadašnjeg šampiona svijeta.
Fraizer je bio poznat po svojoj izdržljivosti i agresiji, ali protiv Foremana, sve to nije značilo ništa. U borbi koja je šokirala svijet, Foreman je oborio Fraizera čak šest puta u dvije runde. Svaki put kad bi Fraizer pokušao ustati, Foreman bi ga ponovo poslao na pod. Legendarni Howard Cosell, komentator, ponavljao je rečenicu koja će postati besmrtna: „Down goes Frazier! Down goes Frazier! Down goes Frazier!“
Taj trenutak označio je vrhunac Foremanove dominacije. Bio je nezaustavljiv, izgledalo je kao da nema protivnika koji ga može pobijediti.
Rumble in the Jungle – Poraz koji ga je promijenio
A onda, 30. oktobra 1974. godine, sve se promijenilo. U borbi protiv Muhammada Alija, nazvanoj „Rumble in the Jungle“, Foreman je bio veliki favorit. Imao je sirovu snagu, dok je Ali bio viđen kao veteran kojem su dani u ringu odbrojani.
Međutim, Ali je imao drugačiji plan. Umjesto da se bori agresivno, oslonio se na „rope-a-dope“ taktiku – naslanjao se na užad, apsorbujući Foremanove snažne udarce, dok se ovaj trošio. Runda za rundom, Foreman je udarao svom snagom, ali Ali nije padao. I onda, u osmoj rundi, iscrpljen i nesvjestan šta ga je snašlo, Foreman je primio seriju brzih udaraca i srušio se na pod.
Bio je nokautiran.
Poraz od Alija bio je prekretnica. Foreman je nakon toga bio drugačiji borac. Još uvijek snažan, ali bez one nemilosrdne, surove dominacije. Postao je zamišljen, frustriran, a 1977. godine, nakon borbe s Jimmym Youngom, doživio je iskustvo koje ga je potpuno promijenilo.
Duhovni preobražaj i povratak
Nakon što je izgubio borbu protiv Younga, Foreman je tvrdio da je imao viziju – vidio je sebe kako umire i osjetio je prisustvo nečeg većeg od sebe. Bio je preplašen i potresen. Napustio je boks i posvetio se vjeri. Postao je propovjednik, otvorio crkvu i pomagao mladima iz siromašnih sredina.
Deset godina nije stao u ring. Ljudi su ga pamtili kao nekadašnjeg šampiona, ali činilo se da je njegov bokserski put završen.
A onda, 1987. godine, u dobi od 38 godina, objavio je povratak. Svijet je bio šokiran – George Foreman, sada s nekoliko kilograma viška, blagim osmijehom i potpuno novim karakterom, ponovo je stao u ring.
Više nije bio onaj zastrašujući mladić s početka karijere, već veseli, dobrodušni veteran koji je širio pozitivnu energiju. Ljudi su ga voljeli.
No, povratak nije bio samo zabava – imao je ozbiljan cilj. Želio je vratiti titulu.
Nevjerovatni šampion u 45. godini
Foreman je nastavio nizati pobjede, a 1994. godine, u 45. godini života, dobio je priliku da osvoji titulu protiv Michaela Moorera, dvostruko mlađeg i bržeg borca. Svi su mislili da nema šanse.
Ali Foreman je čekao. Runda za rundom, primao je udarce, nije žurio. A onda, u desetoj rundi, pogodio je Moorera jednim snažnim desnim krošeom. Mladi šampion se srušio. George Foreman, 20 godina nakon što je izgubio titulu, ponovo je postao prvak svijeta – najstariji u historiji boksa.
Na sebi je imao iste šorcove koje je nosio kada je izgubio od Alija. Kao da je zatvorio krug.
Legenda van ringa
Nakon što se konačno povukao, Foreman je pronašao još jedan put do uspjeha – George Foreman Grill. Njegov roštilj, koji je reklamirao sa istom strašću kao što je nekada udarao protivnike, postao je globalni hit i zaradio mu stotine miliona dolara.
Danas, George Foreman je simbol upornosti, preobražaja i druge šanse. Njegova priča je inspiracija svima koji misle da je prekasno za novi početak.
Bio je strašan šampion, ali je postao još veći čovjek.
