Sven Kurenbah se još uvijek sjeća svakog detalja. Dan kada su slike srušenih tornjeva Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku prikazivane po TV ekranima širom svijeta i minuta šutnje u berlinskoj policiji, koji su spontano održali, piše DW.
Kada su 11. septembra 2001. islamistički teroristi pretvorili putničke avione u oružje, ubivši gotovo tri hiljade ljudi, Kurenbah je bio šef inspekcije pri specijalnim snagama berlinske policije. Danas je on vodeći njemački istražitelj kada su u pitanju džihadisti.
"Islamistički terorizam" početkom milenijuma nije bio odomaćen termin u njemačkim snagama sigurnosti, rekao je Kurenbah nedavno. Time se bavilo svega desetak ljudi u tajnoj službi. Kurenbah je od 2019. na čelu novoosnovanog odjeljenja koje se bavi islamizmom u okviru Saveznog zavoda za borbu protiv (BKA).
On sada ima tim od oko 500 detektiva, naučnika, prevodilaca i analitičara koji vode istrage protiv islamista, posmatraju lica koja predstavljaju pretnju i pokušavaju da spriječe napade.
Kurenbah je zabrinut što se dvije decenije nakon napada 2001. talibanska zastava ponovo vijori nad Kabulom. „Bojim se da će talibani tolerisati veliki broj terorističkih organizacija na njihovoj teritoriji i da će opet aktivirati kampove za obuku terorista“, kaže on za DW. „Oni su oduvek postojali, posebno u pograničnom području između Afganistana i Pakistana.“
Ovaj policajac ukazuje na organizacije koje su nestale sa naslovnih stranica, a koje u samom nazivu imaju njemačku referencu, poput Njemačkih talibanskih mudžahedina. „Tada su već snimali propagandne video-zapise na područjima Afganistana gdje su talibani imali kakvu-takvu kontrolu.“
Kerstin Epert je primijetila da razne grupe u Njemačkoj propagandistički procjenjuju razvoj situacije u Afganistanu. Ulazak talibana u Kabul, prema riječima ove ekspertkinje za islamizam iz Bilefelda, „poklon je pokretu u Njemačkoj“. Nakon pada Islamske države u Siriji, islamisti sada ponovo govore o „pobjedi islama“.
Preko hiljadu opasnih osoba
Prema navodima BKA, trenutno se 554 islamista povezanih sa Njemačkom vode kao moguća teroristička prijetnja, iako se mnogima ne mogu dokazati konkretna krivična djela ili da su dio terorističke organizacije. Od njih, samo 90 je u pritvoru, a 136 živi van Evrope – naprimjer oko Idliba na sjeveru Sirije.
Pored njih, postoji još 527 „relevantnih lica“, koja djeluju u okruženju potencijalnih terorista i za koje vlasti vjeruju da će pružiti logističku ili drugu podršku u terorističkim napadima.
To znači da se broj osoba koje predstavljaju akutnu islamističku prijetnju u Njemačkoj smanjio za otprilike četvrtinu u odnosu na decembar 2019. U to je vrijeme Savezna vlada navela da postoji 679 vjerski motivisanih osoba koje predstavljaju potencijalnu terorističku prijetnju.
Stručnjak za islam Mihael Kifer potvrđuje da su militantne snage od neuspjeha Islamske države u Siriji potisnute i zamijenjene klasičnim islamističkim mrežama. Kifer naglašava da će nas ova tema i dalje zaokupljati. To pokazuje i pogled na izvještaje Službe za zaštitu ustavnog poretka napisan na gotovo 70 stranica.
"Rat protiv terorizma"
Jačanje islamističkih struja širom svijeta – uključujući Njemačku – ima veze s načinom na koji je vođen „rat protiv terorizma“ koji je prije dvije decenije proglasio tadašnji predsjednik SAD George Bush. Napad na Irak, koji nije bio u skladu sa međunarodnim pravom, uvođenje mučenja pod eufemističkim nazivom "pooštrene tehnike saslušavanja", višedecenijsko zatvaranje ljudi bez ikakve sudske presude u Gvantanamu i Bušova retorika „krstaškog rata“ – sve je to odigralo veliku ulogu u islamističkoj propagandi.
„Ljudi su to rado prihvatili i na tome razvili svoje narative o žrtvama“, objašnjava Mihael Kifer. Na taj način se terorizam među mnogim muslimanima mogao veličati kao odbrambeni rat.
S tim se u potpunosti slaže politikolog Julijan Junk iz Hesenske fondacije za mir i istraživanje sukoba. „Možemo reći da su nezakonite metode u 'ratu protiv terorizma' imale mobilizacijski efekat na salafističke i džihadističke grupe“, rekao je Junk za DW. „Takva iskustva nepravde itekako mogu doprineti procesima radikalizacije. Oni rijetko kad imaju jedan uzrok, već su uglavnom rezultat spleta okolnosti.“
Junk ukazuje i na druge faktore, koji su odigrali ulogu u posljednjih 20 godina. „Danas imamo bespilotne letjelice, algoritme na internetu, mogućnost brzog prekograničnog organizovanja u šifriranom obliku ili razmjene ideja. Sve ovo doprinosi osjećaju da postoji veća mobilizacija, ali i strah od terorizma.“
U isto vrijeme, ove nove tehnologije su, po rečima Junka, otvorile prostor za preventivno i policijsko suzbijanje terorizma.
Od 2014. je više od hiljadu Njemaca emigriralo u područje takozvanog Kalifata u Siriji i Iraku, kako bi se pridružili džihadistima. „Emigracioni talas je iznenadio njemačke vlasti“, kaže stručnjak za islamizam Kifer.
Tada su pokrajinske i državna vlada uložile mnogo novca u programe prevencije. Kifer spominje cifru od preko sto miliona eura godišnje. Ti programi su posebno usmjereni protiv salafizma. Ovo posebno konzervativno tumačenje islama često daje ideološku osnovu militantnim džihadistima.
