Borise Dežulović, novinar i pisac objavio je kolumnu "Jebo vas Vukovar" potaknula je veliki val hrvatske nacionlističke histerije.
U razgovoru sa Index govorio je o svim reakcijama te da li je očekivao ovakve prijetnje.
"Ovakve sam reakcije, naravno, i očekivao, nije mi prvi put, ali i pored tridesetpetogodišnjeg iskustva zatekli su me razmjeri javne dijareje. Samo pod objavom Velimira Bujanca na njegovom Facebook profilu, recimo, nakotilo se tisuću i sto komentatora s bakljama i vilama. Imam sačuvane screenshotove svih tisuću i sto komentara, lijepa je to i bogato ilustrirana monografija o Hrvatskoj 2021" kazao je on na početku razgovora za pomenuti medij.
Jesu li vas prijetnje uplašile? Kojim su sve kanalima dolazile do vas?
"Osim s Bujančeva i sličnih profila, kletve i prijetnje stižu mi i u inboxe elektronske pošte i Facebookovog Messengera, a šupci su zvali i prijetili čak i mojim roditeljima.
To je po prilici profil tih dragovoljaca: kukavelj koja sa skrivenog broja zove ženu od 83 godine pa izgovori sve ono što je izgovorio bizon koji će sada, nakon što policija obavi svoje, u svoj ratni put moći upisati i anonimne telefonske prijetnje osamdesetogodišnjoj starici. To je, eto, bojna koja brani one, kako ih zovu u HDZ-u i Ministarstvu branitelja, "temeljne vrijednosti" i "nacionalne svetinje".
Prijedlog za razbibrigu i promišljanje: što tako nešto govori o vitezovima na straži temeljnih vrijednosti i nacionalnih svetinja, a što o samim vrijednostima i svetinjama nad kojima bdiju?".
Jeste li ih prijavili? Kakva je bila reakcija nadležnih?
"Prijavio sam pedeset-šezdeset najgorih. Koristim priliku da pohvalim ljude iz splitske i omiške policije, koji su me svojom profesionalnom, ali i ljudskom reakcijom natjerali da pomislim kako za ovu državu možda - možda - ipak ima daleke slutnje neke tanke nade. Jedan od njih, sjajan i duhovit tip, rekao mi je da mu nije jasno kako su toliki ljudi krivo shvatili tekst kad ga je čak i on "kao policajac shvatio isprve".
Mislite li da je upravo državno uključivanje u hajku dodatno raspirilo histeriju?
"Naravno da jest jer ona parlamentarna većina pravovjernih Hrvata još uvijek poštuje HDZ-ov monopol na svetinje Domovinskog rata i koncesiju na Vukovar.
Nije isto kad na linč jednog izdajice poziva kojekakav patuljak kojega blatnjava bujica nanese na televiziju, i kad na linč poziva Država. Kad na linč poziva Država, to je legitimna mobilizacija za obrambeni rat, koji ulazi u ratni staž i honorira se penzijama, ordenima, carinskim olakšicama i radnim mjestima u županijskim upravama.
Tada je onih tisuću i sto komentara s Bujančeva Fejsa zapravo integralna deklaracija o Domovinskom ratu, i da sam ja vlast, djeca bi je u školi učila napamet".
Čudi li vas da se nije oglasio Zoran Milanović? On se, inače, rado bavi vašim likom i djelom.
"On ima pametnijeg posla. Njemu je svađa s onim Plenkovićevim vrtnim patuljkom važnija od Vukovara. To je, eto, heroj hrvatske desnice. Dok Vukovar krvari pred razularenim mnom, on se zajebava s Banožićem. Ali Hrvati pamte".
Čini li vam se da je silina reakcije protiv teksta potaknuta činjenicom da je hrvatska politika, zapravo, dobrim dijelom tanatopolitika? Nema dana da negdje netko nešto ne komemorira, pa se i vaš krik protiv centralne državne komemoracije čini kao ozbiljna hereza.
"Izgradili smo kulturu smrti, groblja i lampiona, i svaki pokušaj remećenja dostojanstvene grobljanske atmosfere blasfemičan je poput vica na pogrebu. To više nije memorija, to je fetiš. Moj drug Wolfgang Klotz, ugledni njemački politički analitičar i nekadašnji direktor regionalne kancelarije Zaklade Heinrich Böll, nekidan me povodom cijele ove budalaštine podsjetio na zanimljivu anegdotu koju je u jednom austrijskom dokumentarnom filmu ispričao Bogdan Bogdanović, veliki arhitekt, intelektualac, umjetnik i autor brojnih antifašističkih spomenika.
Jednom mu je, veli, nakon nekog predavanja prišla mlada djevojka i povjerila mu se kako mora ispovjediti svoju tajnu. "Pod vašom Nekropolom žrtvama fašizma u Novom Travniku", rekla je, "prvi sam put u životu vodila ljubav". "Bilo je to nešto najljepše što mi je itko ikad rekao o mojim spomenicima", završio je Bogdanović priču. To je, eto, razlika između fetišizma smrti i slavljenja života. Iz oblasti jebanja i Vukovara".
Kako tumačite činjenicu da se Hrvati tako loše nose sa slobodom? Ispada da su se borili za slobodu šutnje. Ili samo žele sačuvati Vukovar kao fino dizajniranu grobnicu?
"Pa Vukovar kao grad grobnica, spomen-kosturnica, zapravo i jest model idealnog društva kakvoga nam žele nametnuti: nijemo društvo pokornih i pokorenih, društvo mrtvih. Smrt je ultimativna sloboda. Mrtvima ne treba ništa. Mrtvi nigdje ne odlaze, mrtvi ostaju u zemlji. Mrtvima se lako nadopisuju biografije. Mrtvi su odani glasači. Mrtvi su provjereni domoljubi. Nijedan mrtav nikad nije rekao "jebo vas Vukovar".
