Plaća je važna stavka za svakog radnika, pa tako i za one koji su istu odlučili zaraditi u nekoj od evropskih zemalja.
No, da bi netko otišao sa svog ognjišta, ispod svog komadića neba i iz svoje porodice, onda mnogo toga utječe na takvu odluku. Od dobra niko ne ide.
„Kroz razgovor s brojnim ljudima koji su napustili svoje domove i otišli u Njemačku, Austriju, Irsku, pa čak i u prekomorske zemlje, doznali smo koji su najčešći razlozi njihovog odlaska iz domovine, a na prvom mjestu nisu financije, nego financije. nego nepravda, te povrijeđeno dostojanstvo i nejednakost pred zakonom, stvorena je nepovoljna klima u kojoj se ljudi ne osjećaju ugodno", prenosi Fenix magazin.
Ovo je priča nekoliko ljudi iz BiH i Hrvatske koji su svoju bolju budućnost pronašli u Njemačkoj.
Medicinska sestra u Münchenu
Franka je medicinska sestra i radi u jednoj od bolnica u Münchenu.
"Imala sam posao u jednoj bolnici u Hrvatskoj kao medicinska sestra, plaća nije bila, kako se ono kaže, "bog zna kakva", ali plaća nije bila razlog mog odlaska. Nisam mogla podnijeti taj moj rad, trud i zalaganje. nisu bili cijenjeni. Moja šefica je bila manje profesionalna od mene, ali je na to mjesto došla na temelju političke podobnosti, a ne sposobnosti, i jednostavno je bilo izuzetno stresno svaki dan ići na posao s bolovima u trbuhu. .. Naravno da nije manje zahtjevno, ali ta pozitivna klima gdje te nadređeni poštuju kao osobu, gdje se i kolege poštuju, je puno bolja, a osim toga i plaća je nemjerljivo veća", kaže Franka, koja godinama radi. kao medicinska sestra u minhenskoj bolnici drugu godinu.
'Prigovarao sam onima koji su otišli'
Davor iz Stuttgarta: Često sam prigovarao onima koji su otišli, a na kraju sam i sam otišao
Davor radi kao inženjer elektrotehnike u Stuttgartu i kaže da mu je dugo trebalo da donese odluku o odlasku.
"Moram priznati da sam često znala prigovarati onima koji odlaze zašto su se odlučili na taj korak. No, s vremenom sam počela manje prigovarati, a više ih razumijevati, kada sam se našla u njihovoj situaciji. Nitko nije htio prihvatiti moju akademsku titulu, nisu mi dali šansu iako sam se javljao na "bezbroj" poslova.Tada sam shvatio da sam radio kao konobar iako to nije bio moj posao djeca današnjih "moćnika" koja su se "okitila" s dvije fakultetske diplome na privatnim fakultetima, a glume "face". jedna osoba radi u Stuttgartu kao konobar u restoranu i ne mogu se požaliti jer nije bilo loše. Iako nisam znao njemački, engleski mi je bio sasvim dovoljan da "upadnem" u super društvo jer je moja diploma iz elektrotehnika mi je otvorila vrata. Ima tu i nedostataka, pa ne kažem da je sve „med i mlijeko“, ali moj rad se cijeni, poštuje me kao čovjeka i nitko mi ne narušava dostojanstvo, pa je to sasvim dovoljan razlog da kažem da sam Nisam se žalio i da ga ne mislim vratiti", kaže Davor.
Stojan iz BiH živi u Kölnu: Jedini izbor bila je Njemačka
"Nisam razmišljao o odlasku sve dok sam vjerovao da će mi znanje i trud uložen u visoko obrazovanje omogućiti pristojan život. Otac mi je bio branitelj i prima samo braniteljsku skrb, majka nije zaposlena za stalno, a već nakon završetka magistrirao, odlučio sam odmah raditi bilo što, ne čekajući mjesto u struci kao magistar filozofije sa svim mogućim nagradama do kraja studija, ali to se očito nikome nije isplatilo da radim na recepciji jer znam i njemački i engleski slao sam zahtjeve u isto vrijeme barem ponekad, ali pošto se to nije dogodilo, au međuvremenu sam našao djevojku i odlučili smo se vjenčati, jedina. Nije bilo lako donijeti tu odluku, a meni je još teže palo jer sam sin jedinac. Nekako smo preboljeli tu bol i sad sam dobio dijete. a sada joj je teško pomoći unucima, ali mi smo cijenjeni i cijenjeni ljudi su ono što mi smatramo bogatstvom, koje u našoj zemlji nismo imali“, kaže Stojan koji je našao svoje novi dom u blizini Kölna.
