Imate pravo da se radujete ovoj utakmici. Manchester City dočekuje Paris Saint-Germain u 2. kolu grupne faze Lige prvaka. Duel između poraženih finalista u posljednje dvije sezone. Repriza prošlosezonskog polufinala. Dva najopasnija ofanzivna tima u Evropi, vjerovatno najbolji tim protiv najboljih individualista.
Tu je i priča o zvijezdi PSG-a Lionelu Messiju i njegovom bivšem mentoru, današnjem Cityjevoj treneru Pepu Guardioli. Rečeno je da je Messi otresao problem s koljenom i da je spreman za ponovni susret sa katalonskim trenerom. Svako ko bude gledao paralelnu utakmicu između Leipziga i Club Bruggea mora imati zaista dobar razlog za to.
Međutim, zapravo je mnogo ljubitelja fudbala koji uopće nisu zainteresovani za ovaj duel evropskih divova. Jer City i PSG nisu samo fudbalski klubovi, već i projekti moći. Engleski klub finansiraju investitori iz Abu Dhabija, a francuski moćnici iz Katara. U očima mnogih ljubitelja fudbala, oni su zapravo oduvijek političke i finansijske igračke bogatih zemalja, a igranje s njima je cirkus. Dvoboj zalivskih država. Derbi nafte. El Cashico.
Politički, ova utakmica nije toliko eksplozivna kao što je mogla biti posljednjih godina. Trogodišnji bojkot koji su Ujedinjeni Arapski Emirati i druge zaljevske države nametnule Kataru ukinut je početkom godine.
Manchester City i Paris Saint-Germain zastupaju dvije vrlo različite filozofije novog bogatstva fudbala. Kao što je Philipp Lahm nedavno pisao, PSG više nije klasičan fudbalski klub, već brend s globalnim dosegom. U Berlinu ćete češće vidjeti grb PSG-a od grba Bayerna, da ne spominjemo Herthu ili Union. Rijetko se nosi na fudbalskom dresu, već je stiliziran na modnoj majici, sportskoj torbi ili patikama. Najveći brendovi u ovoj industriji do sada, poput Real Madrida ili Manchester Uniteda, oduvijek su bili prvenstveno fudbalski klubovi. U PSG-u granica između sportskih i modnih marki postaje sve zamućenija.
Sa Cityjem je nešto drugačije, gdje su se od početka namjerno htjeli predstaviti kao tradicionalni fudbalski klub. Vrlo rano, investitori iz Ujedinjenih Arapskih Emirata vezali su stare klupske legende poput Mikea Summerbeea za ambasadore kako bi poduprli status tradicionalnog kluba. Za razliku od PSG-a, City se uvijek bavio timski orijentisanim, dugoročnim planiranjem tima. To je jedan od razloga zašto nikada nije bilo realno da dovedu 34-godišnjeg Messija.
Dakle, dva projekta se ne bore za iste mušterije, ali se bore za isti cilj. Liga prvaka krajnji je domet za obje grupe investitora, a do sada niti City niti PSG nisu uspjeli da donesu titulu.
