Svijet

EU na pragu revolucije: Dešava se nešto što je prije tri mjeseca bilo nezamislivo

Evropska komisija jučer je predložila plan za popunjenje praznine u vojnoj sposobnosti i vojnoj industriji EU, što uključuje ubuduće i zajedničku javnu nabavu vojne opreme. Ovaj prijedlog predstavlja svojevrsnu revoluciju u EU s obzirom na to da je nabava vojne opreme bila isključivo ovlast svake države članice.

Praznina koju EU želi popuniti u kratkom i srednjem roku odnosi se na reprogramiranje vojnih zaliha, zamjenu opreme i naoružanja iz doba Sovjetskog Saveza, jačanje zračnog i proturaketnog sistema, nabavu dronova srednje visine leta, modernizaciju oklopnih vozila, kibernetičku odbranu i modernizaciju ratne mornarice. Evropska komisija uskoro će predložiti i Evropski program za investiranje u obranu, kojim se predviđa osnivanje zajedničkog konzorcija EU koji će provoditi zajedničku nabavu vojne opreme.

Evropska unija ulagat će i u jačanje i modernizaciju vojne industrije u zemljama članicama, uz nužno povećavanje saradnje među njima. Sinergija, brza nabava materijala i razmjena tehnologije bit će ključni za uspjeh ove ideje. Ovim prijedlogom o zajedničkoj nabavi oružja EU čini ono što je donedavno bilo tabu. Dužnosnici Evropske unije smatraju da se i EU mora prilagoditi promijenjenim okolnostima u svijetu i da, koliko god je NATO i dalje najvažniji oslonac zajedničke sigurnosti Evrope i Sjeverne Amerike, EU mora imati sposobnosti i sama djelovati kada je to potrebno.

Militarizacija

Ideje o jačanju odbrambenih sposobnosti Evropske unije nisu nove. Na tome se radi već duže od dvadeset godina, a rat u Ukrajini značajno je ubrzao proces i utjecao da i najtvrđi protivnici takozvane militarizacije EU promijene mišljenje. U manje od tri mjeseca, koliko traje rat u Ukrajini, dogodile su se tektonske promjene u državama koje su krajnje oprezno vagale svaki korak u investiranju u odbranu ili u donošenju političkih odluka o svrstavanju uz vojne saveze. Tako su tradicionalno neutralne Finska i Švedska odlučile zatražiti prijem u NATO, a Njemačka je odjednom odlučila slati oružje Ukrajini, koliko god to skromno bilo u odnosu na SAD ili Veliku Britaniju, te najavila dramatično povećanje budžeta za odbranu. Evropska komisija za jačanje vojnih kapaciteta stavit će na raspolaganje 500 miliona eura u sljedećih dvije godine, a zemlje članice nakon izbijanja rata u Ukrajini najavile su povećanje budžeta za odbranu za dodatnih 200 milijardi eura kroz nekoliko godina.

Zbog kompatibilnosti s ukrajinskim oružanim snagama dosad su bivše komunističke države koje su sada članice EU pružale značajnu pomoć Ukrajini, čime su smanjile svoje oružane sposobnosti, pogotovo kad se radi o municiji iz razdoblja Sovjetskog Saveza. Sada te države trebaju hitno popuniti svoje zalihe. Kako one postupno prelaze u moderno zapadno naoružanje, zajednička nabava putem Evropske unije bit će dobra prilika da racionalno koriste svaki uloženi euro, piše Jutarnji.

Prema podacima koje je krajem prošle godine objavila Evropska agencija za odbranu (EDA), 26 država članica ove agencije, a sve su članice EU osim Danske, uložilo je gotovo 200 milijardi eura, što je najviše i otkad ova agencija prikuplja podatke. Prema zadnjem izvještaju, tokom 2020. godine za odbranu zemlje članice su iz svojih budžeta zajedno izdvojile 198 milijardi eura, što je pet posto više nego 2019. godine. A u 2019. godini su ulaganja za odbranu bila značajno veća nego ranijih godina. Neke države članice, njih šest, 2020. godine povećale su ulaganja u odbranu za više od 10 posto. Sada se najavljuje da će se povećanje ulaganja u odbranu značajno ubrzati.

Većina zemalja članica Evropske unije uskoro će po izdvajanju iz budžeta za obranu biti na razini od 2 posto, što je cilj NATO-a. Dosad je, bez obzira na značajno povećanje, udio članica EU u ukupnim vojnim kapacitetima NATO-a bio izuzetno mali. EU je sada shvatila da ako želi imati veću autonomiju i u pitanjima odbrane i sigurnosti, kako bi mogla djelovati i sama tamo gdje vidi svoje interese, a da ne ovisi o SAD-u, mora biti spremna to i platiti.

Nema natjecanja

Trenutačno države članice Evropske unije koje su i članice NATO-a predstavljaju manje od 20 posto ukupnih vojnih kapaciteta NATO-a. SAD i NATO nemaju ništa protiv da zemlje EU troše više za odbranu. Štaviše, traže od evropskih saveznika upravo povećanje odbrambenih kapaciteta jer jačanje Evropske unije u tom smislu jača i ukupnu euroatlantsku sigurnost. Zato EU podržava nastavak proširenja NATO-a.

Najavljeni ulazak Finske i Švedske u NATO-u je historijska promjena u globalnom prestrojavanju, i to će, kako su jučer rekli brojni diplomati EU, ojačati i EU i NATO. Ne samo da jačanje vojnih kapaciteta EU ne predstavlja konkurenciju NATO-u, ili najavljuje neko natjecanje između njih, nego jača i obje organizacije. Buduće članice NATO-a time će dobiti veću zaštitu, što će ojačati i sigurnost Evropske unije. Nakon njihova članstva u EU će ostati samo četiri države koje nisu članice NATO-a: Irska, Austrija, Malta i Kipar. Dakle, u NATO-u će biti 23 članice koje su u EU. S izuzetkom Kipra, sve ostale su sudionice Euroatlantskog partnerskog vijeća (EAPC), gdje su sve članice NATO-a i sudionici Partnerstva za mir.

S druge strane, gotovo sve evropske članice NATO-a ili su članice EU ili su kandidati za članstvo. Izuzetak su Norveška i Island, koje ne žele biti članice Europske unije, i Ujedinjena Kraljevina, koja je napustila EU.