Fragmetni Emira Suljagića knjiga je na 74 strane koja govori o ličnom doživljaju genocida u Srebrenici
Kultura

‘Fragmenti’ Emira Suljagića fragmentirat će vam dušu. I svaki dio će plakati

Srebrenica je tema o kojoj je ispričano hiljade priča. I još toliko ih treba ispričati. Svaki čovjek koji je preživio genocid u Srebrenici ima hiljade priča. I svakog od njih trebamo ohrabriti da ispriča svaku od njih.

Emir Suljagić jedan je od ljudi koji je to pretvorio u životni zadatak.

Prije nekoliko dana Emir, Dženana Burek i ja našli smo se na kafi.

Ne viđamo se s njim često, kafenišemo u određenim intervalima, dovoljno dugim da imamo nekoliko tema za protabiriti, a dovoljno kratki da se ne otuđimo.

Bella Ciao

S Emirom se često ne slažem, kao što se ni on sa mnom negdje ne slaže. No, to je potpuno nevažno. Najlakše je ustvari sjediti s ljudima koji isto misle i analizirati stvari iz istog ugla. Različitost mišljenja je ustvari ono što vas nadograđuje, tjera na dodatno promišljanje.

Ali, nije to tema ovog članka.

Na kafi mi je Emir poklonio svoju posljednju knjigu: Geografija nestanka – Fragmenti iz razorene prošlosti.

“Pročitaj je, ako išta valja napiši nešto”, rekao je.

I jesam. I pišem jer valja.

Knjiga ima svega 79 stranica. Iz ličnog primjera znam da vam za čitanje treba vremena koliko vam treba da ispušite kutiju cigara, ali da palite ‘jednu na drugu’, bez pauze.

Kao što sam ‘progutao’ tu kutiju cigara, tako sam i knjigu. U tih 79 stranica atmosfera je nabijena i vrši pritisak da je ne ostavljate dok je ne dođete do kraja. Iscrpljeni, ljuti, emotivno nabijeni… i svjesni da pjesmu Bella Ciao nikad više nećete slušati na isti način.

Iz njegovog stila se vidi, iako se već dugo ne bavi novinarstvom, da se dugo bavio tim ‘prokletim’ poslom. Stil je novinarski, dokumentaristički, ali ipak književni sa ogromnim emotivnom nabojem.

Knjiga je to koju Emir nije mogao napisati npr. ‘96. ili ‘97. pa ni ‘98.. Ona je u njemu sazrijevala kako je on kao ličnost sazrijevao dok se u njemu slijegalo sve ono što je preživio, vidio, čuo.

Emir nam svoje fragmente sjećanja dodatno fragmentira, presijeca i potkrepljuje jezivim, autentičnim prikazima, dokazima horora koji se dešavao u Srebrenici i oko nje.

Jedno je čitati krute presude, tužilačke spise, a sasvim drugo je kad to ima kontekst onog ličnog, ljudskog. Upravo to nam on donosi.

Genocid u Srebrenici kroz ovu knjigu gledate kroz drugačiju vizuru, onu ličnu.

Prozor u Emirovu dušu

Ali nije to samo dokumentarni roman o Srebrenici. Fragmenti Emira Suljagića su prozor u njegovu dušu, ovo je priručnik koji će vam detaljno objasniti ‘kako s Emirom’. Sve ono što je Emir danas, svaka njegova današnja osobina može se kroz knjigu pratiti do trenutka kada je nastala. Kasniji dani su učinili samo da se oblikuje.

Ima jedan dio u kojem se Emir prisjeća trenutka u kojem mu se zaledio glas.

Momir Nikolić ga pita ‘Gdje ti je stari’. Mladi Suljagić kaže ‘Ubijen’. Naravno, Nikolić pravi razliku pa postavlja novo pitanje koje je u tom trenutku sve: Ubijen ili poginuo?

“Ako je tako, onda je poginuo”, odgovorio je Suljagić. Danas taj Suljagić to ne bi tako rekao. I to svi znamo.

Na kraju ovo je i ljubavni roman. Kroz sve strahove, kroz sve ono što je on preživljavao, kao nit se provlači O. Baš kao što Ljosinog Ricarda proganja ‘nevaljala djevojčica’, tako i Emira prati O. Sve dok ga nije mogla pratiti. Put u Potočare morao je sam prevaliti.

I sve to na 79 stranica.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare