"Kada dođe zima i prve pahulje
Čekat ću te, moja buco, kraj Prve gimnazije" (Plavi orkestar)
Ovaj tekst ne počinjemo slučajno stihovima o Prvoj gimnaziji, ali isto tako nije slučajno što ova priča započinje baš stihovima Plavog orkestra. Saša Lošić Loša, frontmen ove sarajevske grupe, između ostalih, dijete je ove srednje škole. To je malo poznata činjenica s obzirom na to da na učeničkom tronu ove škole suvereno vlada naš nobelovac Ivo Andrić. Odvajkada kolaju priče da je i naš drugi nobelovac Vladimir Prelog pohađao ovu školu, ali to nikad nije dokazano… Ipak, niko nam ne brani da u to vjerujemo.
Šetnja po historiji stare škole
Vratimo se sad dva vijeka unazad, vratimo se u prošli milenij. Zakoračimo u austrougarsku prošlost naše zemlje koja nam je ostavila u nasljeđe znamenite objekte. Zakoračimo u Gimnazijsku ulicu u Sarajevu i ukazat će nam se čitav niz veleljepnih građevina iz davno prošlih vremena. Među njima i Stara dama, čiji rodni list datira od 20. 9. 1879. godine.
Austrijski car i ugarski kralj Franjo Josip, i ne sluteći u kakvu će ljepoticu ona izrasti, donio je odluku o osnivanju ove škole te je ukazom tadašnje Zemaljske vlade i rođena.
Zanimljivo je da je ovu školu pohađao i Gavrilo Princip, koji će 1914. izvršiti atentat na nadvojvodu i prestolonasljednika Franju Ferdinanda, nećaka osnivača Prve gimnazije. Znano je i da je u atentatu stradala i Ferdinandova supruga Sofija, koju Franjo Josip nije uvažavao jer kao češka grofica nije bila dostojna trona. Poznato je da je Austro-Ugarska jako puno ulagala u obrazovanje, pa je tako ova obrazovna ustanova postala prva državna srednja škola interkonfesionalnog karaktera, koja je, kako je ostalo zapisano, „učenicima svih narodnosti u BiH širom otvorila vrata“. Usto je najstarija sekularna srednjoškolska ustanova u BiH.
Gala svečanošću, kakva samo dolikuje Staroj dami, otvorila je vrata 6. novembra 1879. godine, a u prvi razred ušetala su 42 učenika i to 16 katolika, 10 pravoslavaca, 7 muslimana, 7 jevreja i 2 evangelika, što je za to vrijeme bio enorman broj. Prvi objekat u kojoj se škola nalazila bila je zgrada Ruždije u Halilbašićevoj ulici, koja se tada zvala Kotorina. U toj zgradi nastava se odvijala samo godinu. Školske 1880/1881. škola seli u zgradu Vite Saloma na uglu Jelićeve i Aleksandrove ulice u blizini Sarajevske katedrale.
Iako su ovdje uslovi bili mnogo bolji, već naredne godine (1881/1882) škola je premještena u obližnju zgradu, na ćošku Jelićeve i Prestolonasljednikove ulice (današnje Ferhadije).
Zgrada je u ono vrijeme imponirala svojom visinom i prostranošću. Tadašnje vlasti nisu ulagale samo u graditeljstvo. Širile su uticaj i na druge segmente. Tako je, recimo, škola osvojila drugu nagradu na austrougarskoj školskoj izložbi u Trstu 1883. godine, ostavljajući iza sebe škole iz Beča i Budimpešte. Takvi rezultati na samom početku rada škole nadahnuli su gradsku vlast da što prije riješi i pitanje trajnog smještaja.
Konačno, 1890. godine dovršena je gradnja državne zgrade prema zamisli projektanata Karla Paržika i Augusta Butscha u neorenesansnom stilu. Za lokaciju je izabran prostor odmah pored nekadašnjeg Oficirskog kasina, tj. današnjeg Doma Oružanih snaga. Početkom školske 1891/1892. godine zgrada gimnazije zauzela je mjesto na kojem se i danas nalazi, a imala je čak 267 učenika. No, ni tu nije bio kraj, u kratkom roku od samo nekoliko godina u neposrednoj blizini formirat će još dvije škole, jednu s desne, a drugu s lijeve strane, a dvorište škola je zaokruženo igralištem danas poznatim kao Metalac.
U ovom će igralištu prvi put muškarci ganjati loptu krpenjaču. Tu su napravljeni i prvi koraci brojnih sportova u našem gradu, i što zvuči nevjerovatno - čak i hokeja na ledu.
Završetak gradnje kompleksa obilježilo je premještanje ćuprije Drvenije. Naime, 1898. godine Drvenija je prenesena ispred Vijećnice na mjesto gdje se danas nalazi. Kada je prenesena i kada je povezala kompleks škola s drugom obalom, dobila je naziv Gimnazijski most.
Do 1919. gimnazija je bila isključivo muška. Prvi direktor škole bio je Slovak dr. Ivan Branislav Zoch.
“Postoje i priče da je išao po kućama da animira ljude da daju djecu u škole, tako da je on bio i prosvjetitelj, a ne samo direktor obrazovne ustanove”, objasnit će nam pomoćnica direktorice Prve gimnazije Elma Dulić.
S obzirom na to da je nastala carskom odlukom, nosila je i ime Carska-kraljevska realna, a 1883. godine postaje Klasična gimnazija. Početkom školske 1883/1884. otvara se peti razred i mijenja se naziv u Velika gimnazija. To je ime zadržala sve do 1922. godine kada je preimenovana u Prvu gimnaziju.
Nastavni plan i program bio je kao i u sličnim školama u drugim evropskim zemljama. Dvadeset sedmog novembra 1879. godine naredbom Zemaljske vlade Benjamina Kalaja nastavni jezik bio je Balkanski zemaljski jezik s latiničnim i ćiriličnim pismom. Škola je bila vrlo dobro opremljena, a učionice, udžbenici bili su uređeni prema najvišim didaktičkim standardima i postignućima tog vremena. Zvanični naziv Bosanski jezik naredbom iste vlade postoji od 6. marta 1892, a od 1907. godine nastavni jezik je Srpskohrvatski.
Državna velika gimnazija u Sarajevu je pred početak Prvog svjetskog rata postala žarište aktivnosti organizacije Mlade Bosne koja se protivila prisustvu austrougarske vlasti u BiH. Iz tog razloga je najprije septembra 1914. godine bio obustavljen rad svih đačkih udruženja, da bi se nakon toga austrougarska administracija odlučila za potpunu obustavu nastave u školskoj 1914/15. godini.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata u gimnaziju pristižu profesori obrazovani u novom duhu, u skladu sa zvaničnom politikom tadašnje Kraljevine SHS, te će se aktivno zalagati za ograničavanje vjeronauke na fakultativni obrazovni predmet.
Od 2. augusta 1918. godine, ali samo privremeno, škola je otvorila vrata i za djevojčice, što je za to vrijeme bilo gotovo neprihvatljivo. Konačno pravo upisa djevojčice dobile su tek početkom školske 1919/1920. Iz godine u godinu, broj djevojčica se povećavao, tako da je početkom školske 1924/1925. otvorena Ženska gimnazija.
Učenice svih sedam razreda Prve gimnazije su prešle u Žensku gimnaziju, dok je učenicama osmog razreda dozvoljeno da ostanu i završe školovanje.
Tako je zvanično 1925. godine škola postala Prva muška gimnazija u Sarajevu.
A onda je su se tamni oblaci nadvili nad Sarajevo kad je stigao Drugi svjetski rat, a s njim i tifus. Škola je morala biti zatvorena zbog epidemije koja se širila velikom brzinom. Tek u maju 1942. godine otvorena, ali ne kao škola, nego kao vojna bolnica, tako da đaci Prve gimnazije nisu imali svoju zgradu sve do oslobođenja 1945.
Ali… nekoliko decenija kasnije ponovo su se tamni oblaci nadvili nad Sarajevom i školska 1991/1992. godina morala je biti završena 3. aprila 1992. Tog dana (petak) u obje smjene su održana po tri časa. U poslijepodnevnim satima roditelji su dolazili po djecu. Na obilježavanje Dana škole 6. aprila 1992. godine pozvani gosti nisu došli, knjige za nagrađene učenike nisu uručene.
Nastavak školske godine za učenike nije bio organizovan zbog sigurnosne situacije, ali su profesori i direktor svakodnevno dolazili. U februaru 1993. godine su, prema odluci Ministarstva, u gradu počele sa radom ratne škole.
Zgrada gimnazije je tokom rata pretrpjela velika razaranja. Odmah na početku razbijena su sva stakla na prozorima, krov je granatiranjem oštećen na više mjesta, a uništeno je i nekoliko učionica. Za vrijeme rata škola je bila dom izbjeglicama.
Sve ratne vihore Stara dama je preživjela te, kao i uvijek, nastavila da prkosi svim olujama.
Povratak u sadašnjost
Danas kada ušetate u Prvu gimnaziju, primijetit ćete da je vrijeme stalo. I to u carsko doba. Sve je autentično, osjećate se kao da ćete sresti samog cara Franju ili nekog drugog iz tog prohujalog vremena. Recimo, prozori koji su postavljeni 1890. još odolijevaju dahu vremena. Kroz iste prozore kroz koje su gledali učenici 1890, gledaju i današnji gimnazijalci. Ali…
“Sva stolarija je originalna, rastaurirana je i farbana, ali je sve originalno. Austrougarski uticaj mora biti očuvan. G. 1999-2000. zgrada je posljednji put obnovljena, obnovljeni su fasada, krov, kotlovnica, bilo je i donacija nekih ambasada”, objašnjava za Raport Sanela Podumljak, pedagogica škole.
“Sve tri zgrade proglašene su nacionalnim spomenikom 2011. Čekalo se dugo, a i mi sad čekamo na samu obnovu naše škole, koja je stara, pa treba i restauraciju, ali s obzirom na to da je nacionalni spomenik, procedure su duge”, dodaje Podumljak.
Kad pođete u obilazak Stare dame, naići ćete na muzej starine.
“Muzej je otvoren nakon sto godina rada gimnazije. S obzirom na to da je ovo prva svjetovna škola, ona je i muzej školastva BiH. Tu su dragocjeni eksponati koji pokazuju kako se školstvo razvijalo u tom periodu kad je osnovana škola, pa do danas. Imamo i novinu - zbirku koja je vezana za maternji jezik”, govori nam Dulić.
Stara dama ima i biblioteku i čitaonicu, koje su zadivljujuće, mistične i arhaične. Tu se nalazi i zavičajna zbirka koja sadrži i knjige od posebnog značaja. Najstarija knjiga datira još iz davne 1884. godine.
Ima ova dama i kinosalu, koja, iako se na prvu može pomisliti na nešto modernije, ipak odiše starinom. Vrlo ukusno osmišljena, uostalom kao i biblioteka te muzej, vratit će vas u prošlost.
Poznate ličnosti koje su izašle iz okrilja ove starice
Prije nego što u centimetar opišemo unutrašnji i vanjski izgled Stare dame, važno je podsjetiti i na barem neke poznate ličnosti koje je izrodila ova škola. Pored već pomenutih Loše i Principa, u đačkim klupama sjedili su i podizali dva prsta još i: prof. Muhamed Kantardžić, prof. dr. Vera Šnajder, akad. Dušan Kecmanović, akad. Senka Mesihović-Dinarević, prof. David Kamhi, prof. dr. Zdravko Grebo, dr. Marcel Šnajder, Safvet-beg Bašagić, Isak Samokovlija, Tugomir Alaupović, Petar Kočić, Miodrag Žalica, Izet Sarajlić, akad. Abdulah Sidran, Josip Osti, Alma Lazarevska, Miljenko Jergović, Karim Zaimović, Đoko Mazalić, Roman Petrović, Kosta Hakman, Branko Šotra, Hakija Kulenović, Vojo Dimitrijević, Mario Mikulić, Behaudin Selmanović, Ismet Mujezinović, Vefik Hadžismajlović, Mirza Idrizović, Sulejman Kupusović, Haris Pašović, Jasmila Žbanić, Dino Mustafić, Aleš Kurt, Ibrahim Spahić, Zijah Sokolović, Admir Glamočak, Nermin Tulić, Emina Muftić, Oskar Danon, Ismeta Dervoz, Ranko Rihtman, Želimir Altarac Čičak, Goran Bregović, Amila Glamočak, Omer Karabeg, Zlatko Dizdarević, Vlastimir Mijović, Slobodan Stajić, Nagorka Idrizović, Hajdar Arifagić, Nada Salom, Venceslav Ilić, Memnun Idžaković, Olga Đoković, Goran Čengić, Bogdan Tanjević, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Ivan Sokolov, Damir Džumhur, Sani Čampara, Emina Pašukan, Avdo Sumbul, Behdžet Mutevelić, Ognjen Prica, Elijas Engel, Nisim Albahari, Rudi Čajevec i mnogi drugi.
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija
Elma Dulić i Sanela Podumljak
Prva gimnazija, biblioteka
Prva gimnazija
Prva gimnaPrva gimnazijazija
Prva gimnazija
Prva gimnazija, Ivo Andrić
Prva gimnazija, biblioteka
Prva gimnazija, muzej
Prva gimnazija, biblioteka
Prva gimnazija, kinosala
Prva gimnazija, muzej
Prva gimnazija, kinosala
Prva gimnazija, muzej
Prva gimnazija, muzej
Prva gimnazija, biblioteka
Prva gimnazija, biblioteka
Prva gimnazija
Kako je teklo uzdizanje Stare dame
Austrougarska uprava uspostavlja zakonsku urbanističku regulativu kao osnov za razvoj savremenog evropskog grada. Objekat Stare dame građen je po građevinskom redu – Bauordnung iz 1880. godine, koji mijenja osmanski Zakon o građenju i drumovima iz 1863. godine. Tim redom propisano je da se adaptacije i nove gradnje mogu vršiti samo uz dozvolu nadležne vlasti, a propisano je pitanje proširenja i reguliranja ulica te način građenja objekata i konstrukcija. Građevinskim redom je propisana i spratnost objekata u centralnom ravničarskom dijelu grada, gdje je izgrađena gimnazijska zgrada.
Graditeljska cjelina školskih objekata u Gimnazijskoj ulici u Sarajevu (I gimnazija, Osnovna škola kod Drvenija mosta i Umjetnička škola) predstavlja jedinstvenu gradsku ambijentalnu cjelinu čija su ulazna pročelja riješena u neorenesansnom duhu i usmjerena ka istoku, odnosno Gimnazijskoj ulici.
Ambijentalna cjelina
Ambijentalna cjelina je gotovo simetrična: U centralnom dijelu se nalazi zgrada Prve gimnazije, a sa sjeverne i južne strane na jednakoj distanci nalaze se gotovo identični objekti Osnovne i Umjetničke škole. Glavni ulazi svih škola su usmjereni ka Gimnazijskoj ulici, dok sporedni gledaju ka školskom dvorištu. U pogledu spratnosti, Prva gimnazija i Umjetnička škola sadrže suteren, prizemlje, 3 sprata i tavan.
Objekat Prve gimnazije u Sarajevu ima približno pravougaonu osnovu dimenzija 51,55 x 25,50 m. Spratnost građevine iznosi sut. + p + 3 + tavan, njena visina do krovne strehe iznosi 20,80 m, a do sljemena krova 23,20 m. Po stilskom određenju, građevina se može svrstati u historicističke objekte građene u neorenesansnom duhu.
Glavni ulaz se nalazi u osovini istočne fasade gdje su postavljena masivna dvokrilna vrata dimenzija 1,45 x 3,20 m, sa polukružnim nadsvjetlom. S obje strane su izvedena još dva identična ulaza koja vode ka predulazu dimenzija 7,60 x 6,90 m. Predulaz je stepenicama povezan sa holom širine 2,20 m i dužine od 38,40 m, koji je postavljen u smjeru sjever - jug. Zapadno, u centralnom dijelu objekta, na hol se nadovezuje trokrako stepenište širine 2 m. Sa sjeverne i južne strane stepeništa se nalaze dva simetrična atrija dimenzija 8,20 x 6,60 m, koji imaju funkciju svjetlarnika.
Na krajnjoj sjevernoj, odnosno južnoj strani objekta nalaze se prostorije dimenzija 6,15 x 9,30 m, povezane holom. Na sjeveru je taj prostor podijeljen na dva dijela i tu se nalaze školski kabineti, dok se na južnoj strani nalaze pomoćne prostorije i dvokrako protivpožarno stepenište povezano sa južnim sporednim ulazom.
Na jugoistočnoj strani prizemlja nalazi se muzejska zbirka smještena u dvije međusobno povezane prostorije dimenzija 8,70 x 6,50 m, odnosno 9,25 x 6,95 m. Na sjeveroistočnoj strani su simetrično raspoređene prostorije istih dimenzija gdje su smješteni mala fiskulturna sala i svlačionica.
Na zapadnoj strani objekta su prostorije u nizu širine 6,90 m, koje se nalaze na nižoj visinskoj koti u odnosu na centralno stepenište i hol. Posmatrajući s juga, prva u nizu je velika fiskulturna sala dužine 25,90 m, zatim svlačionica dužine 8,40 m, profesorski kabinet dužine 5,40 m, učionica i sporedne prostorije povezane sa kotlovnicom u suterenu.
Prostorni raspored prvog, drugog i trećeg sprata objekta je sličan prostornom rasporedu prizemlja: Na centralno trokrako stepenište nadovezuje se hol smješten u pravcu sjever - jug. S obje strane stepeništa su raspoređeni svjetlarnici, kao u prizemnom dijelu objekta. Prostorije na spratu se razlikuju u funkcionalnom smislu s obzirom da su tu smješteni uglavnom učionice i prostorije za boravak profesora.
Na istočnoj strani prvog sprata nalaze se upravne prostorije škole: prvu prostoriju u nizu sa sjevera predstavlja kancelarija direktora sa predulaznom prostorijom ukupnih dimenzija 9,25 x 6,95 m. Na tu prostoriju se nadovezuje zbornica dimenzija 13,70 x 6,50 m i ured pomoćnika direktora dimenzija 5,60 x 6,50 m. Na krajnjoj južnoj strani su učionice dimenzija 10,90 x 6,50, odnosno 9,25 x 6,95 m.
Na zapadnoj strani prvog sprata se nalaze prostorije čija širina odgovara širini prostorija prizemlja (6,90m): na sjevernoj strani nalazi se kabinet za biologiju dužine 12,05 m na koji se nadovezuje laboratorija. Južno od laboratorije je učionica dužine 8,10 m koja je odvojena od školske biblioteke dužine 10,90 m. Na krajnjoj južnoj strani su prostorije gdje su smješteni arhiv i računovodstvo dužine 12,05 m. U centralnom dijelu objekta, na bočnim stranama objekta se nalaze po jedna učionica, odnosno sporedne prostorije dimenzija 6,15 x 8,30m.
Prostorni raspored drugog sprata se razlikuje od prvog sprata po tome što se na istočnoj strani objekta, umjesto prostorija za profesore, nalazi pet učionica iste širine kao prostorije na spratu ispod. Na zapadnoj strani se nalaz kabinet i laboratorija za hemiju, iznad kabineta za biologiju. Na taj prostor se prema jugu nadovezuju dodatne tri učionice.
Raspored prostorija trećeg sprata je sličan rasporedu na drugom spratu, od kojeg se razlikuje po tome što se na jugozapadnoj strani nalazi sala za predstave dimenzija 12,05 x 6,90 m s binom dugom 5 m. Na sjevernoj strani je dvokrako stepenište kojim je treći sprat povezan sa niskim potkrovljem objekta.
U jugoistočnom dijelu objekta se nalaze podrumske prostorije objekta, smještene na visinskoj koti od 1,80 m ispod kote prilazne ulice na istoku. Ukupne dimenzije podruma iznose 20,75 x 10 m, računajući i podrumski prilazni hol širine 2 m. Na suprotnoj, sjeverozapadnoj strani, u istom nivou se nalazi prostor kotlovnice kojem se pristupa sa zapada.
Neorenesansna fasada
Fasade objekta su izvedene u izrazito historicističkom, odnosno neorenesansnom duhu. Svi otvori na fasadi su pravougaono oblikovani, osim tri lučno završena ulaza na istočnoj fasadi i tavanskih prozora orijentisanih prema Gimnazijskoj ulici. Prizemlje obrađeno kvadarskom rustikom sa dubokim fugama je sa sve četiri strane odvojeno linijskim vijencem od spratova. Prvi sprat je odvojen od drugog širim vijencem sa sitnim zuborezom duž prozorskih klupica, dok se iznad drugog sprata nalazi široki vijenac.
Istočna fasada predstavlja strogo simetričnu kompoziciju sa dva plitka bočna rizalita na kojoj se nalazi po 17 dvokrilnih prozorskih otvora sa nadsvjetlom dimenzija 1,20 x 2,45 m. U centralnom dijelu je po 11 prozorskih otvora, dok se na rizalitima nalaze po 3 ista otvora. Izuzetak predstavlja prizemni dio fasade gdje se u centralnom dijelu umjesto prozorskih otvora, nalaze 3 lučno završena ulaza dimenzija 1,45 x 3,20 m, sa postavljenim figurama maskerona u tjemenu luka. U nivou prvog sprata iznad prozora se nalaze profilisani timpanoni, a iznad prozora drugog sprata arhitravne grede. U zoni potkrovlja, na oba rizalita se nalazi po 6 lučno završenih prozorskih otvora dimenzija 0,80 x 1,50 m, dok se u nivou podruma nalazi 7 pravougaonih otvora dimenzija 0,9 x 0,6 m.
Zapadna fasada je u kompozicionom smislu slična istočnoj, s tim što se na njoj ne nalaze bočni rizaliti, a svih 17 prozorskih otvora se nalazi na jedinstvenoj fasadnoj plohi. U prizemnom dijelu se umjesto jednog prozorskog otvora, pojavljuju ulazna vrata dimenzija 1,30 x 2,20 m i ulaz u suterensku kotlovnicu dimenzija 0,90 x 2,05 m.
Sjeverna i južna fasada predstavljaju sporedne fasade objekta na kojima se na svakoj etaži nalazi po 6 prozorskih otvora istih dimenzija, od kojih su svi otvori na istočnoj strani zatvoreni, odnosno slijepi otvori. Na južnoj fasadi se nalazi sporedni ulaz dimenzija 0,90 x 2,10 m, dok je uz sjevernu fasadu pozicioniran dimnjak kotlovnice kvadratnog presjeka savremene izrade visine 25 m.
U pogledu materijalizacije, vanjski i unutrašnji nosivi zidovi objekta sačinjeni su od opeke, a originalna horizontalna konstrukcija je drvena. Originalno kameno stepenište je uklonjeno i umjesto njega je postavljeno betonsko pokriveno vještačkim kamenom, s tim da je sačuvana originalna ograda – balustrada. Sporedno stepenište na jugu, koje povezuje prizemlje i sprat, kao i sporedno stepenište na sjeveru kojim su povezani treći sprat i tavan su originalni i izvedeni su od kamena, ograda je željezna sa drvenim rukohvatima.
Kompletna fasada je malterisana, bez izraženog kamenog sokla. Krovna konstrukcija je drvena, a krov je pokriven pocinčanim limom. Vanjska i unutrašnja stolarija su drvene, podovi su savremene izvedbe (holovi su pokriveni vještačkim kamenom, učionice i druge prostorije drvenim parketom, vinil-patosom ili keramikom), izuzev sačuvane podne obloge tavana gdje su prisutne tavele. Dimenzije dvokrilnih vanjskih prozora sa nadsvjetlom iznose 1,20 x 2,45 m, a dimenzije unutrašnjih dvokrilnih vrata 1,35 x 2,40 m.
Debljina temeljnog zida vanjskih nosivih zidova iznoci 90 cm, dok je širina unutrašnjih nosivih temeljnih zidova 77 i 66 cm, s obzirom na to da je debljina reducirana za širinu polovine ili cijele opeke. Konstrukcija stropa iznad podruma izvedena je u svodu zidanom opekom koja je oslonjena na čelične traverse postavljene u smjeru istok - zapad. Debljina pregradnih zidova u unutrašnjosti objekta iznosi 30, 20 i 12 cm.
Maksimalna svijetla visina podruma iznosi 2,50 m, prizemlja, prvog i drugog sprata iznosi po 5 m, dok je svijetla visina trećeg sprata 4,50 m. Debljina međuspratne konstrukcije iznosi 50 cm.
