Kad Haris Pašović radi predstavu to obično postaje veliki kulturni događaj. Sada se već odbrojavaju sati do premijere predstave „Oslobođenje Sarajeva“, koja je najavljena za 24. oktobar u Sarajevkom ratnom teatru (SARTR), i za koju vlada veliki interes, isto kao i za reprize su 25. i 26. oktobra. To i ne čudi jer Pašović je reditelj koji pomjera granice, eksperimentiše, hrabro progovora o temama od koji većina zazire...
Predstava “Oslobođenje Sarajeva” je rađena prema originalnoj drami Dušana Jovanovića “Oslobođenje Skoplja”. Uz režiju, adaptaciju teksta također je uradio Pašović.
Uoči premijere Pašović je za Raport govorio o predstavi i svemu što s njom želi reći.
Jedan od četiri najteža perioda u istoriji Sarajeva
Veliki interes je izazvala predstava „Oslobođenje Sarajeva“. Kako Vi to tumačite, pored umjetničke komponente ima li to možda veze i s aktuelnim trenutkom u našoj državi?
„Iskreno, sve moje predstave pobude veliki interes. Ja mislim da je to zato što publika prepozna istinitost, autentičnost i novu teatarsku formu, zanimljiv pozorišni izraz. “Oslobođenje Sarajeva” naravno ima posebnu važnost za Sarajevo, jer smo svi izuzetno osjetljivi na naš grad. Oslobođenje 1945. je politički i društveno potisnuto, o partizanima se ne smije govoriti, Jugoslavija je tabu tema. Revizionisti istorije su uspjeli da u velikoj mjeri nametnu cenzuru činjenica koje su temeljne i državotvorne za BiH.
Zašto se odlučili za ovaj tekst?
"Jako je neobično da nikad nije pravljena predstava o okupaciji Sarajeva 1941.-1945. To je jedan od četiri najteža perioda u istoriji Sarajeva. Nacisti su Sarajevo izručili svojoj marionetskoj tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj i ustaše su jezivo terorisale grad. Provodili su genocid nad sarajevskim Jevrejima i Srbima i mučili su i ubijali sarajevske komuniste, muslimane i Hrvate. 9.000 Jevreja i preko 1.000 Srba su deportovani iz Sarajeva u Jasenovac, gdje su ubijeni na gnusne načine. Ustaše su ubile i preko 1.000 sarajevskih muslimana, Hrvata i Roma. Paralelno, u Sarajevu je postojao fantastičan pokret antifašističkog otpora, koji je predvodila Komunistička partija Jugoslavije. Naša ekipa predstave se oduševila knjigom Avde Hume “Moja generacija”, koja govori o tom otporu i iz koje smo crpili inspiraciju. Jasno, početak cijele naše priče u radu na ovoj predstavi bio je genijalan tekst “Oslobođenje Skoplja” legendarnog slovenačkog i jugoslovenskog pisca i reditelja Dušana Jovanovića, mog velikog prijatelja. Ja sam tekst adaptirao u “Oslobođenje Sarajeva”.
U najavi predstave navodi se i između ostalog „Pratimo mrežu ilegalnog pokreta otpora“. Ima li danas u Sarajevu ilegalaca?
„To je zanimljjvo pitanje. Ja ne znam odgovor. Da li ima i ako ima kakvi su to ilegalci“.
To nije predstava za mlađe od 16 godina
Predstava ima oznaku 16 +, a u njoj glume i djeca.
"U predstavi postoje neke brutalne scene. Jer rat je brutalan. Ima i nekih ljubavnih scena. To nije predstava za mlađe od 16 godina. Djeca koja igraju u predstavi su vrlo pažljivo zaštićena od tih scena. Mi smo zajedno sa njihovim roditeljima i glumačkom mentorkom za djecu Armom Tanović -Branković, isplanirali njihovo učešće u predstavi. Oni su u predstavi neophodni, jer su djeca najveće žrtve rata kako to vidimo i danas u Palestin i Ukrajini.
Kakva su Vaša očekivanja od predstave?
„Ja sam oduševljen glumcima u predstavi. Oni su napravili, mogu slobodno to reći, senzacionalno dobre uloge! Dugo u Sarajevu nismo vidjeli tako moćno glumačko pozorište! Djeca glume fantastično! Moji saradnici za muziku, scenu, kostim, koreografiju, video, svjetlo i scenski govor nadmašili su sebe. Produkcija i tehnika SARTR-a su vrhunski. Nadam se da će publika voljeti “Oslobođenje Sarajeva”.
Ekipa predstave
Glumačku ekipu odraslih čine Davor Sabo, Maja Salkić, Hana Zrno, Kemal Rizvanović, Jasenko Pašić, Alen Konjicija, Faruk Hajdarević, Mirela Lambić te Fuad Šetić, a igraju i djeca Luka Sučić, Dino Hamidović, Una Bajrović, Livia Delibašić, Merijem Serdarević, Leon Rauković.
Autorski tim predstave, pored Pašovića, čine scenografi Lada Maglajlić i Vedad Orahovac, kostimografkinja Irma Saje, kompozitor Dino Šukalo, muzičar Fuad Šetić, koreografkinja Larisa Lipovac - Navojec, mentorka za rad s djecom Arma Tanović - Branković, za videodizajn zadužen je Dino Hujić, lektor je Dejan Sredojević, a dizajn svjetla potpisuju Haris Pašović i Nedim Pejdah.
