Svijet

Hoće li Putin krenuti na još jednu zemlju? Svi se pribojavaju ovog scenarija, ovaj narod se ne može ni braniti, a sve je izvjesnije da će ih napasti

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko obratio se Vijeću sigurnosti Bjelorusije, a tijekom obraćanja stajao je ispred karte Ukrajine na kojoj su bile označene mete napada i planirani smjerovi kretanja ruskih trupa. I slučajno je otkrio da bi Moldavija navodno mogla biti novi mogući cilj Rusije. 

Rusija je po vojnoj snazi odmah iz SAD-a (Global firepower index), a Moldavija je 105., od 140 analiziranih zemalja.  Dakle, Moldavija i nema neke izglede da se obrani od Rusije ako bi došlo do eventualnog rata.

Moldavija primjerice nema uopće helikoptera s naoružanjem, tenkova ima svega 10.

VOJNA SNAGA MOLDAVIJE: 

GFP
GFP
GFP
GFP

VOJNA SNAGA RUSIJE:

GFP
GFP
GFP

A sad malo o Moldaviji: 

Moldavija (Moldova; Republika Moldavija/Republica Moldova), država u jugoistočnoj Europi. Na zapadu graniči s Rumunijom (dužina granice 450 km), a sa sjevera, istoka i juga s Ukrajinom (939 km). Obuhvata 33 846 km² (od toga Pridnjestrovlje, odnosno tzv. Pridnjestarska moldovska republika, koja nije pod kontrolom vlade, 4163 km²), piše Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. 

Prirodna obilježja

Moldavija zauzima ravničarski kraj istočno od Karpata, uglavnom između rijeke Prut na zapadu (granica prema Rumuniji) i porječje Dnjestra (rumunjski Nistru) na istoku zemlje. Na jugu je reljefno otvorena prema ušću Dunava (Moldavija izlazi na Dunav u dužini od svega 500 m) i Crnomu moru. .

Moldavija ima dobro razvijenu riječnu mrežu s približno 3000 vodotoka (gustoća 0,25 km/km²) iako ih je 92% kraće od 10 km, a samo je 8 rijeka duže od 100 km. Rijeke pripadaju slijevu Crnoga mora; teku uglavnom od sjeverozapada k jugoistoku. Glavna je rijeka Dnjestar (duga 1352 km, od čega 660 km u Moldaviji), porječju kojega pripada 56% teritorija; plovna je gotovo cijelom dužinom u Moldaviji. Najduža je moldavska rijeka Prut (695 km od ukupno 953 km), pritoka Dunava, koji odvodnjava 24% teritorija; plovna je do Leova. Najviši im je vodostaj u proljeće (topljenje snijega u Karpatima) i rano ljeto (pljuskovi). Ostatak teritorija odvodnjavaju manji pritoci Dunava i izravni pritoci Crnoga mora. Moldavija ima 57 prirodnih jezera (Beleu, Bâc, Sălaş, Dracele), ukupne površine 62,2 km², te oko 3000 umjetnih jezera od kojih su najveća Dubăsari (67,5 km²) i Costeşti-Stînca (59,0 km²).

Stanovništvo

U Moldaviji živi 2 998 235 st. prema popisu 2014 (bez Pridnjestrovlja, odnosno tzv. Pridnjestarske moldavske republike koja nije pod kontrolom moldavske vlade, a u kojoj živi 475 665 st., 2015), od čega 209 030 st. živi u inozemstvu duže od 12 mjeseci. Na 1 km² Moldavije bez Pridnjestrovlja živi 98,3 st. (2014; 110,9 st./km² u 2004). Najgušće je naseljen centralni, industrijski razvijeniji dio zemlje, te područja na sjeveru i jugoistoku, a najrjeđe je naseljena jugozapadna Moldavija (40 do 60 st./km²), osobito stepa Budžak (Bugeac). Stanovnici su (2014) Moldavci (73,7%; 64,5% u 2004), potomci romaniziranih Dačana, te Ukrajinci (6,5%; 13,8% u 2004), Rusi (4,0%; 13,0% u 2004), Gagauzi (4,5%), Rumuni (6,9%), Bugari (1,8%), Romi (0,3%) i dr. Rusi žive uglavnom u gradovima te u Pridnjestrovlju (Pridnjestarsko područje, istočno od Dnjestra), Ukrajinci u sjevernome dijelu zemlje, Gagauzi (turkijski narod uglavnom pravoslavne vjere) u Gagauziji (Gagausko autonomno područje) u južnoj Moldaviji i Bugari u gradu Taracliji (bugarski i ruski Taraklija) i okolici. Službeni je rumunski jezik (do 2013. u Moldaviji se nazivao moldavskim jezikom); raširen je i ruski. Za popisa 2014. godine 55,1% stanovništva izjasnilo se da im je moldavski materinji jezik, 22,8% rumunjski, a 9,4% ruski. Stanovnici su uglavnom pravoslavci (90,1%, 2014). 

Ekonomija

Nakon stjecanja nezavisnosti 1991. Moldavija je tokom 1990-ih bila u ekonomskoj depresiji (raspadom Sovjetskog Saveza BDP je smanjen 50%). S reformama je slijedio postupni ekonomski rast, te je vrijednost BDP-a uvećana s 1,1 milijarde USD (1999) na 7,9 milijardi USD (2013). Postupno je smanjen i udjel siromašnog stanovništva s 30,2% (2006) na 9,6% (2015). Godine 2016. ostvaren je BDP u vrijednosti od 6,7 milijarda USD; BDP po stanovniku iznosio je oko 1900 USD (među najmanjima je u Europi). U sastavu BDP-a vodeći je udjel uslužnoga sektora (64,8%), a potom slijedi industrija (29%) i poljoprivreda (14,2%). Poljoprivrednu ponudu čine voće i povrće, vino, duhan i dr. Industrija je pretežno prehrambena (šećer, ulje i dr.) i tekstilna, uz proizvodnju poljoprivrednih mašina i kućanskih aparata. Stopa nezaposlenosti je 4,3% (2017); ekonomski su značajne doznake zaposlenih u inozemstvu. Vrijednost izvoza 2017. bila je 1,7 milijarda USD (1,5 milijarda USD, 2016), a uvoza četiri milijarde USD (3,6 milijarda USD, 2016). Izvozi uglavnom prehrambene proizvode, tekstil i poljoprivrednu tehniku, a uvozi najviše naftu, plin, derivate, ugljen, mašine i opremu, hemikalije, tekstil i dr. Vodeći vanjskotrgovinski partneri (2016) su Rumunija (25,5% izvoza i 13,7% uvoza), Rusija (11,6% izvoza i 13,3% uvoza), Italija (9,9% izvoza i 7% uvoza), Njemačka (6,3% izvoza i 7,9% uvoza), Kina (9,8% uvoza), Ukrajina (9,5% uvoza) i dr.

Historija

Rusija je 1812. pripojila Besarabiju (istočni dijelovi Moldavskoga Kneževstva). Jedrenskim ugovorom 1829. Moldavsko Kneževstvo dobilo je, zahvaljujući ruskoj vojnoj podršci, veću političku autonomiju u Osmanskome Carstvu. Godine 1858. Moldavskomu Kneževstvu bila je vraćena Besarabija, a 1859. stupila je u personalnu uniju s Vlaškim Kneževstvom. Nakon Berlinskoga kongresa 1878. Besarabija je ponovno bila vraćena Rusiji, u sastavu koje je ostala do 1918., kada su ju osvojile rumunske jedinice. Tokom Ruskoga građanskog rata i strane intervencije, boljševici su osvojili neznatni dio Besarabije na lijevoj obali Dnjestra i na tom području osnovali 12. X. 1924. Moldavsku Autonomnu Sovjetsku Socijalističku Republiku (ASSR) u sklopu Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike.

Kada je 28. VI. 1940., na zahtjev vlade SSSR-a, Kraljevina Rumunija vratila Besarabiju, stvorena je 2. VIII. 1940. Moldavska Sovjetska Socijalistička Republika (SSR), od centralnog većega dijela Besarabije (bez pojasa Bugeac uz Crno more između Dnjestra i sjevernoga rukava delte Dunava) i Moldavske ASSR. Nakon njemačkoga napada na SSSR, rumunske jedinice ponovno su osvojile Moldaviju. U sastavu Rumunjske Moldavija je bila do 1944., kada su je osvojile jedinice Crvene armije.

Komunistička vlast u Moldavskoj SSR postupno se reformira potkraj 1980-ih s ograničenom liberalizacijom koju u SSSR-u potiče sovjetski vođa Mihail Gorbačov (tzv. politika glasnosti). Godine 1988. stvara se opoicioni pokret Demokratsko gibanje, koji 1989. prerasta u Narodnu frontu Moldavije (1992. organizira se u demokršćansku stranku) koja protestima postiže zakonske promjene (u augustu 1989) radi prihvatanja rumunskog kao službenoga jezika i vraćanja latiničnoga pisma (zauzimala se i za ujedinjenje s Rumunjskom). Član Centralnoga komiteta Moldavske komunističke partije (1985–89) Mircea Snegur bio je na čelu državnoga vodstva u tranzicijskome razdoblju (1989–91), a nakon izbora u decembru 1991. postao je predsjednik republike (na položaju je bio do januara 1997).

Parlament u Kišinjevu donio je 23. VI. 1990. Deklaraciju o suverenosti Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike, nezavisnost je proglašena 27. VIII. 1991 (Republika Moldavija), a nakon formalnog raspada Sovjetskoga Saveza (26. XII. 1991), ostvareno je članstvo u UN-u (2. III. 1992). Državno vodstvo održalo je savezništvo s Rusijom (kroz članstvo u postsovjetskom savezu Zajednici nezavisnih država), ali se otvaralo prema zapadnoeuropskim integracijama (1994. Moldavija postaje članica NATO-ova programa Partnerstvo za mir, a od 1995. je u članstvu Vijeća Europe). Državnu stabilnost od početka 1990-ih narušavali su nacionalistički zahtjevi za ujedinjenjem s Rumunijom (odbijeni na referendumu u martu 1994), te nastojanje ruske i ukrajinske zajednice na području istočno od Dnjestra (u kojem čine oko polovice stanovništva) za stvaranjem političko-teritorijalne autonomije. Te nacionalne zajednice proglasile su Pridnjestarsku moldavsku republiku (2. IX. 1990), zbog čega je došlo do oružanih sukoba. Rusko-moldavskim sporazumom 1992. postignuto je primirje, za nadzor kojega su bile angažirane ruske mirovne snage (u borbama 1990–92. poginulo je više hiljada ljudi).

Sporazumom iz maja 1997. Pridnjestarska moldavska republika stekla je samoupravu. Sporan je bio i status Gagauza (turkijskoga naroda pravoslavne vjere), koji su od 1990. također tražili autonomiju (vlastitu republiku sa središtem u Komratu proglasili su 19. VIII. 1990); autonomija im je priznata 1994. Odnose s Ukrajinom opterećivali su granični sporovi koji su sporazumno riješeni u augustu 1999. Prorusku politiku zadržala je Komunistička stranka republike Moldavije (osnovana 1993. reformom Moldavske komunističke partije); predvodila je vlade nakon parlamentarnih izbora 2001. i 2005., a iz njenih redova predsjednici republike bili su Petru Lucinschi (1997–2001) i Vladimir Voronin (2001–2009). Protivile su im se liberalne i demokršćanske stranke, zagovarajući otklon od Rusije i približavanje Europskoj uniji. U februaru 2002., nakon vladine odluke da i ruski postane službeni jezik, održani su veliki antikomunistički i proturuski protesti u Kišinjevu. U septembru 2006. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici referendumom je poduprta nezavisnost i mogućnost pripojenja Rusiji (separatistički zahtjevi osnaženi su sukobima u istočnoj Ukrajini 2014).

Do političke krize došlo je nakon izbora 2009. i 2010., jer ni PCRM ni koalicija proeuropskih liberalnih stranaka nisu uspjeli dobiti dovoljnu parlamentarnu većinu za izbor predsjednika republike. Nakon masovnih protesta i nemira, u septembru 2009. Vladimir Voronin odstupio je s vlasti (imenovani su privremeni vršitelji dužnosti), a u martu 2012. predsjednik republike postao je nezavisni kandidat Nicolae Timofti (na položaju je bio do decembra 2016). Tokom 2009–13. premijer je bio Vlad Filat, vođa Liberalne demokratske stranke Moldavije (PLDM). Koalicija proeuropskih stranaka, predvođena PLDM-om, zadržala je vlast i nakon parlamentarnih izbora održanih potkraj 2014.

Stabilnost su narušavale korupcijske afere (Vlad Filat osuđen je zbog korupcije 2016), a održana je podijeljenost zemlje (Rusija je početkom 2015. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici zadržala oko 1500 vojnika, a u mirovnoj operaciji angažirano ih je oko 350). Od januara 2016. premijer je Pavel Filip (iz Demokratske stranke Moldavije). Nakon pobjede na izravnim predsjedničkim izborima, u decembru 2016. predsjednik republike postao je Igor Dodon, od 2011. vođa Stranke socijalista Republike Moldavije (kao član komunističke stranke bio je ministar ekonomije 2006–09., te zamjenik premijera 2008–09). Godine 2017. vlada podupire ustavne promjene koje bi olakšale priključenje Evropskoj uniji (sporazum o pridruživanju potpisan je 2014), čemu se protivi proruski dio političke javnosti. Nakon parlamentarnih izbora u februaru 2019. održane su političke suprotnosti koje otežavaju stvaranje stabilne vlade.

Politički sistem

Prema Ustavu od 29. VII. 1994. Moldavija je parlamentarna republika. Predsjednik republike šef je države; bira ga parlament na mandatno razdoblje od 5 godina s pravom jednoga reizbora. Izvršnu vlast obnašaju predsjednik republike i vlada. Vladu i predsjednika vlade bira parlament, a potvrđuje predsjednik republike. Zakonodavnu vlast obnaša jednodomni parlament (Parlamentul). Ima 101 zastupnika koje građani biraju na općim, izravnim i tajnim izborima na razdoblje od 4 godine. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenih 18 god. života. Vrhovni sud pravde na vrhu je redovne hijerarhije sudbene vlasti. Poštivanje Ustava osigurava Ustavni sud koji čini 6 sudaca. Moldavija je podijeljena na 32 regije (raioane), 3 okruga (municipiul) i dvije autonomne jedinice. Nacionalni blagdan: Dan nezavisnosti, 27. augusta (1991), piše HE LZ Miroslav Krleža.