Ispod smrznute arktičke površine leži čudovište od metana koje prijeti isplivavanjem na površinu, no naučnici još uvijek ne znaju koliko je velika ta prijetnja niti gdje će prvo udariti. Ono što je jasno jest da se trajno smrznuto tlo arktičkog permafrosta topi, prijeteći otkrivanjem ogromnih količina izuzetno potentnog fosilnog goriva iz svog ledenog zatvora.
Ako do toga dođe, to bi ozbiljno pogoršalo klimatsku krizu, no većina istraživanja do sada samo je površno zagrebala koliko metana leži ispod permafrosta. Nova pokušaj sistematske analize distribucije dubokog metana na norveškom arhipelagu Svalbard otkrila je zastrašujuću novu istinu.
Proučavajući podatke iz osam istraživačkih bušotina koje su fosilna goriva probušila u lokalni permafrost, istraživači u Norveškoj otkrili su da polovina njih sadrži značajne nakupine plina metana, prenosi Science Alert.
Smješten je dva metra ispod površine
Ovo otkriće sugeriše da duboki metan, smješten dva metra ispod površine, ispod smrznutog dijela tla, nije teško pronaći na arhipelagu i lako se može premještati prema površini kad se "otključa". Ovo vjerojatno vrijedi i za druge dijelove Arktika koji imaju sličnu geološku historiju.
"Sve bušotine koje su naišle na nakupine plina to su učinile slučajno - za razliku od toga, bušotine za istraživanje ugljikovodika koje ciljaju na nakupine u tipičnijim okruženjima imale su stopu uspjeha daleko ispod 50 posto", objašnjava geolog i glavni autor Thomas Birchall sa Univerzitetskog centra na Svalbardu.
"Primjer iz prve ruke dolazi iz bušotine koja je nedavno bušena blizu aerodroma u Longyearbyenu. Bušači su čuli mjehurićasti zvuk iz bušotine, pa smo odlučili pogledati, opremljeni osnovnim alarmima namijenjenima otkrivanju eksplozivnih razina metana - koji su se odmah aktivirali kada smo ih držali iznad bušotine."
Trenutno je začepljen
Uprkos više od 50 godina bušenja fosilnih goriva, ovo je prvo istraživanje koje sistemski analizira koliko metana leži na dnu permafrosta Svalbarda. Trenutno ne postoji jasna procjena koja može predvidjeti koliko se metana trenutno ispušta iz arktičkog permafrosta. Jednostavno je previše nepoznatih.
Trenutna istraživanja na Svalbardu temelje se na podacima ukupno 18 bušotina za istraživanje ugljikovodika, oko 500 bušotina za istraživanje ugljena i 10 naučnih bušotina. Rezultati istraživanja ističu neka ključna područja zabrinutosti.
Dok permafrost u dolinama Svalbarda djeluje kao učinkovito ljepilo 'kriogeničkog čepa', sprječavajući duboki metan da procuri u atmosferu, visinska područja tvore mnogo slabije barijere, otkrili su Birchall i njegove kolege.
To je vjerojatno zato što permafrost u dolinama nastaje putem podzemnog vodostaja, stvarajući debeli i nepropusni led koji se brzo može zacijeliti odozdo. Ondje su istraživači mogli detektirati povećanje pritiska kako se plin akumulirao u bušotinama.
