Nedavna studija objavljena u časopisu Cell sugerira da su drevni virusi, koji su zarazili kičmenjake prije stotina miliona godina, igrali značajnu ulogu u evoluciji naprednog mozga i velikih tijela. Istraživanje se fokusira na porijeklo mijelina, sloja masnog tkiva oko nerava koji je ključan za brže električne impulse.
Nije tajna da drugi organizmi imaju veliki utjecaj na naše tijelo. Na kraju krajeva u našim crijevima postoje čitavi mali svjetovi u vidu mikroflore a istraživanja su pokazala da, kada umremo, uvijek su isti organizmi zaduženi za razgradnju naših tijela, bez obzira gdje se nalazimo.
Naučnici sa Instituta za nauku Altos Labs-Cambridge, predvođeni kompjuterskim biologom i genetičarom Tanayem Ghoshom, istražili su baze podataka genoma kako bi identificirali genetske sekvence povezane sa stanicama koje proizvode mijelin. Otkrili su sekvencu izvedenu iz endogenog retrovirusa, nazvanu "RetroMyelin", prisutna kod modernih sisara, vodozemaca i riba.
Eksperimenti koji su srušili retromijelin u stanicama štakora otkrili su nedostatak esencijalnih proteina za stvaranje mijelina. Istraživači su pronašli slične sekvence kod čeljusnih kralježnjaka poput sisara, ptica, riba, gmizavaca i vodozemaca, što ukazuje na njegovu pojavu prije oko 360 miliona godina tokom devonskog perioda.
Studija sugerira da se retrovirusna infekcija dogodila više puta, što je dovelo do integracije sekvence u reproduktivne stanice vrste. Tim je naglasio složenost odnosa između virusa i evolucije, ističući kako su retrovirusi doprinijeli različitim biološkim karakteristikama, kao što je placenta kod sisara.
Neurolog Robin Franklin primijetio je da ovo otkriće popunjava ključnu prazninu u razumijevanju kako je mijelin evoluirao. Brad Zuchero sa Univerziteta Stanford pohvalio je istraživanje kao "uzbudljivo i pronicljivo", sugerirajući da će se vjerovatno pojaviti još otkrića o utjecaju virusa na evoluciju, piše ScienceAlert.
