Crni čaj pokazao se najboljim u stabilizaciji povećanog izlučivanja glukoze mokraćom i smanjenjem inzulinske rezistencije.
Ritual ispijanja čaja je umirujuće, a već dugo se zna da je i dobro za zdravlje. Različite vrste čaja imaju različite utjecaje na organizam, a istraživanja pokauzuju da ovaj ritual umanjuje šanse za razvoj dijabetesa tipa 2 za 28 posto.
Stručnjaci vjeruju da čaj ima snažne antioksidativne i protuupalne učinke koji poboljšavaju osjetljivost na inzulin, piše Daily mail. Učinci su bili posebno jaki kod crnog čaja, koji uključuje mikrobnu fermentaciju u procesu proizvodnje.
Istraživači sa Univerziteta Adelaide u Australiji i Univerziteta Southeast u Kini proučavali su dnevne navike ispijanja čaja 1923 odrasle osobe iz Kine. Uklljučene su bile i osobe koje ne piju čaj redovito te one s poviješću pijenja samo jedne vrste čaja.
Pitali su ih o učestalosti pijenja čaja te o vrsti, poput zelenog, crnog, tamnog ili nekog drugog čaja. Rezultate su analizirali u odnosu na rezultate testova količine šećera u urinu, inzulinske rezistencije i glikemijskog statusa.
Kako čaj pomaže?
Svakodnevno pijenje čaja povezano je s povećanjem izlučivanja glukoze mokraćom i smanjenjem inzulinske rezistencije, što ukazuje na manje šanse za preddijabetes i razvoj dijabetesa tipa 2.
Osobe s dijabetesom često pate od bubrežne reapsorpcije glukoze, što znači da njihovi bubrezi preuzimaju više glukoze, sprječavajući izlučivanje urinom i pridonoseći višim nivoima šećera u krvi.
Predstavljajući svoje rezultate Evropskom udruženju za proučavanje dijabetesa (EASD), u njemačkom Hamburgu, istraživači su otkrili da oni koji povemeno uživaju u šolji čaja imaju 15 posto manji rizik od predijabetesa i 28 posto manji rizik od dijabetesa tipa 2, u usporedbi s onima koji nikad ne piju čaj.
Crni čaj je pobjednik
Ove dobrobiti bile su najizraženije među onima koji svakodnevno piju crni čaj.
Oni koji su pili crni čaj imali su 53 posto manji rizik od predijabetesa i 47 posto manji rizik od dijabetesa tipa 2, čak i nakon uzimanja u obzir utvrđenih faktora rizika uključujući indeks tjelesne mase (BMI), prosječni arterijski krvni pritisak, glukozu u plazmi natašte, holesterol, unos alkohola, status pušača, porodičnu historiju dijabetesa i redovitu tjelovježbu.
Istraživači su naglasili da su nalazi dobiveni promatranjem, tako da ne mogu dokazati uzročnu vezu, ali se nadaju da će to uspeti daljnjim istraživanjima.
