Početkom godine, 14. januara 2020., Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izdala je službeno saopćenje o novom koronavirusu, otkrivenom u Kini.
“Preliminarni nalazi kineskih službenika kažu kako nema dokaza o prijenosu virusa s čovjeka na čovjeka”, tweetao je WHO 14. januara, uzdajući se u informacije dobivene iz službene Kine – da se zaraziti mogu samo oni, koji su došli u kontakt sa zaraženim životinjama.
Pokušaj umanjivanja i zataškavanja
Kineski službenici javno su ponavljali kako nema govora o prijenosu s čovjeka na čovjeka, te kako će njihovi sistemi prevencije sve na vrijeme suzbiti. Prema onom što sada znamo, u trenutku WHO-ovog tweeta, virus se pet do šest sedmica slobodno širio, s čovjeka na čovjeka, posebno u prvoj polovici januara.
Lokalne i nacionalne strukture u Kini pokušale su to umanjiti i zataškati. Krajem januara 2019., doktor Li Wenliang iz Wuhana upozoravao je kolege na chatu kako se širi neobična zaraza, savjetujući ih da počnu nositi zaštitnu odjeću. Četiri dana kasnije lokalni ured za javnu sigurnost pozvao ga je na razgovor, tražeći od njega pismeno obećanje da više neće strašiti ljude.
U tom dragocjenom periodu, čelnici WHO-a pokušavali su balansirati između potencijalne zdravstvene krize i političke važnosti Kine kao članice. Znatan dio globalnih istraživanja u području javnog zdravstva finansira kineskim sredstvima, objašnjavao je The Wall Street Journal u februaru, a čelnici WHO-a vide kao ključne partnere u nizu budućih inicijativa.
Iako su, dakle, 14. januara službeno tweetali kako se virus ne prenosi s čovjeka na čovjeka, u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji raspolagali su i drugačijim informacijama. Još 31. januara iz Tajvana su dobili potvrdu kako virus ipak prelazi s čovjeka na čovjeka, što dramatično mijenja virusni potencijal.
No, kako je Tajvan za WHO ogroman politički problem zbog Kine, odabrali su ignorirati njihova upozorenja i vjerovati kineskim stručnjacima. Gradske vlasti Wuhana dopustit će održavanje novogodišnje proslave, 18. januara za 40 hiljada ljudi, iako su doktori upozoravali da se virus ubrzano probija kroz zajednicu.
“Mislim kako je vrlo očito da je WHO uhvaćen u veoma teškoj poziciji”, za WSJ je izjavio Lawrence Gostin, profesor prava javnog zdravstva na Univerzitetu Georgetown, koji savjetuje WHO. “Morali su balansirati između onog što nauka nalaže i jedne jako, jako moćne zelje”. Izgubljene su sedmice, a virus se nesmetano širio.
U izvještaju se nisu spominjali problemi
Do kraja mjeseca problem je eskalirao. WHO će 19. januara izdati opreznije saopćenje, u kojem kažu da se ništa još ne zna i ne može tvrditi o načinu širenja koronavirusa. Kina je uskoro bila prisiljena priznati koliko se brzo koronavirus proširio i da postoji prijenos s čovjeka na čovjeka, a 23. janauara grad Wuhan i pokrajina Hubei stavljeni su u tvrdu karantenu.
Direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus kontinuirano je hvalio kinesko vodstvo, pa i samog predsjednika Xi Jinpinga, za odlučnost vodstvo i dobre mjere. Nakon sastanaka 28. januara, dr. Tedros izjavio je kako su imali “dobre i otvorene razgovore”, te da još uvijek ima dovoljno vremena da se virus zaustavi.
Te su zablude nagnale WHO da zakasni s proglašenjem zdravstvene krize, kažu stručnjaci, te izda promašene upute protiv ograničavanja putovanja iz Kine. Te su upute bile posljedica kompleksnih kompromisa, piše NYT, zbog kineskog straha od ekonomskog i političkog udara.
Nakon ekstenzivnih pregovora s kineskim vlastima, stručnjacima WHO-a konačno je bilo dopušteno posjetiti zaražene kineske regije, ali, kako je pisao Wall Street Journal, kroz vrlo limitirane i kontrolirane ture. Početkom februara od zaraza virusom preminut će doktor Li Wenliang, a kineske vlasti, konačno suočene s razinom krize, od njega će pokušati napraviti heroja.
Malo nakon toga, krajem februara, WHO objavljuje detaljan izvještaj o stanju u Kini. Iako sadržava niz konkretnih upozorenja koje su zapadne zemlje ignorirale, izvještaj uopće ne spominje važne probleme s kineskim inicijalnim zataškavanjem.
Kao ni činjenicu, koju je objavio Washington Post, da do 14. februara kineski dužnosnici nisu htjeli priznati kolika je tačno zaraza među zdravstvenim osobljem, iako su ih stručnjaci iz WHO-a stalno tražili taj podatak (zaraženih doktora i sestra u tom je trenutku bilo 1700). Te bi informacije ostalim zemljama bile iznimno važne u planiranju daljnjeg postupanja.
U odbranu WHO-a tvrdi se kako su bili prisiljeni na oprezno postupanje prema Kini. Da nisu, tvrdi se, Kina bi se povukla i dijelila još manje informacija. Šef WHO-a dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus snažno demantira da su na bilo koji način pogodovali Kini, neki od njegovih saradnika iz upravnih tijela bili su kritični.
“WHO mora zadržati Kinu na svojoj strani”, kazao je australski profesor John Mackenzie, član jednog od odbora WHO-a. “U isto vrijeme, pohvale na njihov račun mogu biti prekomjerne”. Kako piše Wall Street Journal, uloga WHO-a u tome je da ponekad prema nekim zemljama zauzme i čvrst stav, u ime svjetskog zdravlja.
Iz kompleksnih političkih igara kineske vlade i WHO-a proizašao je još jedan golem problem. Kako je početkom marta ustanovljeno, u ukupni broj zaraženih Kina nije brojala pacijente kojima je virus pronađen, ali koji nisu pokazivali nikakve simptome. Za to su dobili blagoslov stručnjaka iz WHO-a.
Možda 40 posto zaraženih nema simptome
U svom inicijalnom izvještaju iz februara, WHO je napisao: “asimptomatska zaraza postoji, ali većina rijetkih asimptomatskih slučajeva kasnije će razviti simptome bolesti. Postotak uistinu asimptomatskih nije jasan, ali djeluje kao iznimno rijedak, i nije veliki prenositelj transmisije”.
No, vrlo vjerovatno nisu bili u pravu. Recentni znanstveni radovi otkrivaju da je asimptomatska zaraza već u Kini bila golem problem i prenositelj zaraze.
Na to ukazuju testiranja s Islanda, gdje se testira reprezentativni uzorak čitave populacije, kao i slučajevi iz Južne Koreje, u kojoj su testirani mnogi ljudi bez izraženih simptoma. I novo istraživanje cijenjenog epidemiologa s Imperial Collegea pokazuju velik broj pacijenata bez simptoma.
“Možda trećina, možda 40 posto ljudi nemaju nikakve simptome”, kazao je profesor Neil Ferguson u ponedjeljak.
Takve informacije važne su za daljnje mjere i postupanja, objašnjavaju stručnjaci – s jedne strane, pokazuju da je virus za mnoge relativno bezopasan, a s druge, da mnogi nesvjesno šire zarazu i da je još teže detektirati prisutnost virusa u zajednici, bez opsežnih i nasumičnih testiranja populacije.
