temperatura kod djece

Kako mjeriti i kada snižavati visoku temperaturu djetetu?

Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno

Uvijek kada se dijete čini toplim, kad je mirnije, cendravo, slabijeg apetita ili kada postoje drugi znaci bolesti kao što su povraćanje, proljev, kašalj, osip ili drugo, treba izmjeriti tjelesnu temperaturu.

Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno! Primjerice, djeca s visokim temperaturama imaju hladne okrajine i čelo zbog zakazivanja centra za reguliranje temperature.

Zašto mjeriti temperaturu?


Najbolji znak manjka tekućine je pojava suhoće usnica i jezika koji postaje bijel.
Povišena tjelesna temperatura je znak bolesti i navodi nas na povećani oprez i traženje njezinog uzroka. Visoke vrućice mogu dovesti do neželjenih posljedica kao što je dehidracija (tijekom vrućice potreba za tekućinom povećava se 2-3 puta). Najbolji znak manjka tekućine je pojava suhoće usnica i jezika koji postaje bijel. Tek temeljem izmjerene tjelesne temperature može se donijeti odluka o daljnjem postupanju (rashlađivanje, pojačano davanje tekućine, davanje lijekova, traženje liječničke pomoći).

Nakon rođenja djeteta nastavlja se buran proces sazrijevanja mozga i do pete ili šeste godine značajnije je osjetljiv na visoku temperaturu koja uz pridruženi manjak tekućine može uzrokovati febrilne konvulzije (u narodu poznato kao "fraz"). To je napad grčeva pri čemu dijete ne diše, poplavi i izgubi svijest. Može trajati nekoliko sekundi do nekoliko sati. Nakon dugotrajnijih napada mogu se pojaviti znaci oštećenja mozga različitog stupnja.

Kako mjeriti temperaturu?


U djece do godine dana preporuča se mjeriti temperaturu rektalno (u guzi) stavljanjem užeg dijela toplomjera (gdje se nalazi živa) oko 2 cm u otvor debelog crijeva. Toplomjer se drži dokle god živa raste (obično 2-3 minute). Kod veće djece uži kraj toplomjera stavlja se u središte pazuha, koje smo prethodno posušili, i potom se nadlaktica prisloni uz tijelo. Mjerenje traje 10 minuta. Zadnjih godina se postupno napušta upotreba živinih toplomjera zbog potencijalne opasnosti žive po okoliš. Sve više se preporuča upotreba digitalnih toplomjera koji imaju prednost u kraćem trajanju mjerenja tjelesne temperature (uobičajeno za 1 minutu mjerenje je završeno). Upotreba ušnih toplomjera se ne preporučuje u dojenčadi (prema nekim izvorima u djece mlađe od 6 mjeseci) zbog nepreciznosti mjerenja uvjetovanim uskim zvukovodom i nesigurnim očitavanjem temperature bubnjića.

Ovdje treba pripomenuti da i kod starije djece, u slučaju postojanja masnog čepa u zvukovodu (cerumena), očitavanje nije pouzdano. Normalna temperatura mjerena rektalno je oko 37,5 °C a pod rukom do 37 °C. Dijete koje je toplije obučeno ili se nalazi u pregrijanom prostoru te nakon značajnijih tjelesnih aktivnosti (plakanje, velika nužda), može u tom periodu imati povišenu tjelesnu temperaturu za oko pola stupnja.

Kada i kako snižavati povišenu tjelesnu temperaturu?


Povišena temperatura je jedan od prirodnih načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije.
Povišena temperatura je jedan od prirodnih načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije. Stoga se preporučuje snižavati temperaturu tek kada poraste iznad 38 °C pod pazuhom, odnosno 38,5 °C rektalno. Iskreno govoreći, teško je precizno definirati pravila koja bi vrijedila za svu djecu podjednako. Tako, na primjer, djeci koja su vrlo živahna i dobro raspoložena unatoč višoj temperaturi od navedene ne treba davati lijek za snižavanje temperature. Nasuprot tome, ako dijete klone i prestane uzimati tekućinu možemo započeti snižavati temperaturu i prije nego dosegne načelno preporučene vrijednosti.

Zapravo nema nekih strogih pravila, neki autori preporučuju snižavanje i nižih stupnjeva vrućice (rashlađivanjem i eventualnim davanjem lijekova) dok drugi kao jedino mjerilo za snižavanje postavljaju neugodu koju dijete iskazuje zbog nje. Prema literaturi, davanje lijekova za snižavanje temperature nema utjecaja na duljinu i tijek same infekcije. Jednako tako, rano davanje lijekova za snižavanje temperature ne umanjuje izglede za ponovnu pojavu febrilnih konvulzija (grčeva u temperaturi).

Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno. Primjerice, djeca s visokim temperaturama imaju hladno čelo zbog zakazivanja centra za reguliranje temperature.

Zašto mjeriti temperaturu?

Najbolji znak manjka tekućine je pojava suhoće usnica i jezika koji postaje bijel.
Povišena tjelesna temperatura je znak bolesti i navodi na povećani oprez i traženje njenog uzroka. Visoke temperature mogu dovesti do neželjenih posljedica kao što je dehidracija (tokom temperature potreba za tečnosti povećava se 2-3 puta). Najbolji znak manjka tečnosti pojava je suhoće usnica i jezika koji postaje bijel. Tek temeljem izmjerene tjelesne temperature može se donijeti odluka o daljnjem postupanju (rashlađivanje, pojačano davanje tekućine, davanje lijekova, traženje liječničke pomoći).

Nakon rođenja djeteta nastavlja se buran proces sazrijevanja mozga i do pete ili šeste godine značajnije je osjetljiv na visoku temperaturu koja uz pridruženi manjak tečnosti može uzrokovati febrilne konvulzije. To je napad grčeva pri čemu dijete ne diše, poplavi i izgubi svijest. Može trajati nekoliko sekundi do nekoliko sati. Nakon dugotrajnijih napada mogu se pojaviti znaci oštećenja mozga različitog stepena.

Kada i kako snižavati povišenu tjelesnu temperaturu?

Povišena temperatura je jedan od prirodnih načina odbrane organizma protiv uzročnika infekcije.

Povišena temperatura je jedan od prirodnih načina odbrane organizma protiv uzročnika infekcije. Stoga se preporučuje snižavati temperaturu tek kada poraste iznad 38 °C pod pazuhom, odnosno 38,5 °C rektalno. Iskreno govoreći, teško je precizno definirati pravila koja bi vrijedila za svu djecu podjednako. Tako, naprimjer, djeci koja su vrlo živahna i dobro raspoložena uprkos višoj temperaturi od navedene ne treba davati lijek za snižavanje temperature. Nasuprot tome, ako dijete klone i prestane uzimati tečnost, možemo započeti snižavati temperaturu i prije nego dosegne načelno preporučene vrijednosti.

Zapravo nema nekih strogih pravila, neki autori preporučuju snižavanje i nižih stepeni temperature (rashlađivanjem i eventualnim davanjem lijekova) dok drugi kao jedino mjerilo za snižavanje postavljaju neugodu koju dijete iskazuje zbog nje. Prema literaturi, davanje lijekova za snižavanje temperature nema utjecaja na dužinu i tok same infekcije. Jednako tako, rano davanje lijekova za snižavanje temperature ne umanjuje izglede za ponovnu pojavu febrilnih konvulzija (grčeva u temperaturi).