Region

Kako znamo da ljudi umiru baš od korone, a ne od starosti i bolesti?

U jeku pandemije mnogi se iz različitih razloga pitaju koliko od prijavljenih žrtava koronavirusa stvarno umire od covida-19, a ne od starosti i podliježućih bolesti.

Konačno, vrijeme je sezonske gripe i prehlade, a u svijetu ionako svaki dan umire oko 150.000 ljudi, od čega oko dvije trećine od uzroka povezanih s godinama, piše Index.hr.

Starost i bolest čine covid-19 još smrtonosnijim, to ne vrijedi za sve zarazne bolesti

Pitanje je posebno je zanimljivo jer sva dosadašnja istraživanja pokazuju da starost i loše zdravstveno stanje jako povećavaju rizik za smrtnost od covida-19. Na samom početku, važno je istaknuti da to ne vrijedi nužno za sve zarazne bolesti.

Većina epidemija gripe nesrazmjerno više ubija vrlo mlade i vrlo stare, one s nerazvijenim i one s oslabljenim imunitetom, dok je stopa preživljavanja značajno viša u populaciji između. Španjolska gripa bila je gotovo dijametralno suprotan primjer covidu-19. Ona je odnijela između 50 i 100 milijuna života u svijetu, a bila je značajno pogubnija za mlade nego što se očekivalo.

Brojke ne odgovaraju ideologiziranim poricateljima

Neke ljude smrtnost covida-19 zanima iz medicinskih razloga, zato što učestvuju u radu na formiranju zdravstvenih politika ili na izradi lijekova i cjepiva, drugi jednostavno žele znati koliko imaju objektivnih razloga za strah, dok neki uporno nastoje potvrditi vlastite ideološke ili interesne agende koje se teško slažu s aktualnim brojkama.

U ovu posljednju grupu, među ostalima, spadaju i protivnici cijepljenja, koji čak ni usred globalne krize, suočeni sa strašnim brojkama bolesnih i mrtvih koji iz dana u dan eksponencijalno rastu i općom paralizom svjetskih ekonomija, ne žele priznati prijetnju koju za čovječanstvo predstavljaju zarazne bolesti, a s time u paketu ni važnost cijepljenja koje je najzaslužnije za činjenicu da je danas očekivano trajanje života gotovo dvostruko duže nego prije stotinjak godina. Njima se ovdje nećemo posebno baviti jer njihovo razmišljanje ionako nije moguće promijeniti naučnim činjenicama.

Pitanje o smrtnosti naročito je opravdano u kontekstu Italije

Pitanje iz naslova posebno je opravdano u kontekstu Italije u kojoj je smrtnost od covida-19 oko 10,8%, a odnosi uglavnom najstariju populaciju..

Međutim, treba imati na umu da to pitanje nije neka novost ni specifičnost ove pandemije. Ono se postavlja već dugi niz godina u vezi s brojnim bolestima, ne samo zaraznim. Na temu identificiranja pravih uzroka smrti napravljeni su brojni znanstveni radovi. Prije nekoliko desetljeća standardi za njihovo utvrđivanje još nisu bili najbolje usklađeni, a nije postojala ni odgovarajuća edukacija pa su rezultati po zemljama odskakali.

Na primjer, jedna japanska studija u kojoj su analizirani podaci s početka stoljeća, objavljena u časopisu Journal of Epidemiology, pokazala je da se uzrok smrti najčešće pogrešno prijavljivao upravo kada je u pitanju bila upala pluća. No ta je studija napravljena među vrlo starom populacijom u kojoj upala pluća često zna biti konačan uzrok smrti uz više podliježućih bolesti.

Prije 20-ak godina standardi i procedure za utvrđivanje glavnog uzroka smrti puno su bolje usklađeni što je vrlo važno ljudima koji rade na zdravstvenim politikama, ali i liječnicima i znanstvenicima u farmaciji i farmaceutskim kompanijama kako bi se nalazile i pratile metode liječenja i njihovi ishodi.

Razlozi visoke smrtnosti u Italiji

Stručnjaci smatraju da za visoku stopu smrtnosti u Italiji postoji više razloga.

Prije svega, analize pokazuju da je virus ondje daleko više zahvatio stariju populaciju nego u nekim drugim zemljama, na primjer u Njemačkoj. U Italiji je prosječna dob pacijenata koji su na testovima bili pozitivni na covid-19 do sada bila oko 62 godine, dok je velika većina onih koji su umrli starija od 60. U Njemačkoj je najviše oboljelih između 15 i 59 godina (tablica dolje).

Kao jedan od razloga za visoku stopu smrtnosti navodi se i činjenica da je Italija druga zemlja u svijetu po starosti stanovništva. Također se spominju i viši postoci pušača. Na primjer, oko 24% Italijana puši (28% muškaraca), dok je taj udio u Velikoj Britaniji oko 15%. Italija je također poznata po najvišoj stopi rezistencije na antibiotike u EU - čak trećina svih slučajeva smrti zbog rezistencije bilježi se upravo u toj članici.

Način pripisivanja smrti

Neki stručnjaci smatraju da je također važan i način na koji se smrt pripisuje. Naime, u Italiji se smrt pripisuje covidu-19 i u slučaju da je oboljeli umro od kombinacije više bolesti.

Italijanski zdravstveni dužnosnici prošle su sedmice objavili da se za samo 12% svih smrti koje se povezuju s covidom-19 može nedvojbeno utvrditi da je koronavirus izravno bio uzrok.

Slično vrijedi i za Španiju u kojoj vlasti samo objavljuju koliko je osoba s potvrđenim covidom-19 umrlo, bez ikakvih podrobnijih informacija o njihovom općem zdravstvenom stanju.

Kako se utvrđuje uzrok smrti?

U takvim okolnostima može se činiti da je uzročna povezanost smrti s covidom-19 kod starih i bolesnih ljudi dvojbena. No to baš i nije tako. Naime, ideja je da mrtvozornici ocjenjuju bi li bolesnici poživjeli duže da se nisu zarazili. Na primjer,, neki čovjek može biti onkološki bolesnik, međutim, zarazi se covidom-19, stanje mu se pogorša i on umre. U takvom slučaju utvrđuje se je li covid-19 glavni uzrok smrti, odnosno bi li pacijent samo s rakom mogao poživjeti još koju godinu da se nije zarazio virusom.

U drugim zakonodavstvima postoji definirano izvještavanje o smrti. Postoje propisane procedure i obrasci kojima se smrt prijavljuje i kamo se oni prosljeđuju, kako se provjeravaju i objavljuju.