zdrava hrana

Koliko su zaista korisni proizvodi bogati proteinima?

Gotovi proizvodi sa puno proteina će vam pomoći da izgubite težinu ili izgradite mišiće. Na prvi pogled su zapravo zdraviji od druge visoko obrađene hrane. Ali to ih ne čini korisnim ili čak potrebnim.

Gotovo da nema slobodnog mjesta u maloj sali za predavanja na Univerzitetu Christian Albrechts u Kielu. Naučnica Franziska Hägele na konferenciji Fakulteta poljoprivrednih i nutricionističkih nauka predstavlja najnovije, još neobjavljene rezultate vlastitog istraživanja i istraživanja svoje kolegice Jane Koop. Riječ je o visokoproteinskoj hrani, odnosno proizvodima s posebno velikom količinom proteina. Namijenjeni su da vam pomognu da izgradite mnogo mišićne mase ili smršate. Proteini su važni za izgradnju mišića i kažu da vas više zasite od ugljikohidrata. Pudinzi, pločice ili musli moraju imati sadržaj proteina od najmanje 20 posto da bi se smatrali visokoproteinskim proizvodima.

Da bi se maksimalno smanjio rizik od smrti, žene treba da treniraju samo upola manje sedmično od muškaraca.

Ali postoje i zdravstveni problemi jer su proizvodi bogati proteinima visoko prerađena hrana. I obično sadrže mnogo šećera, soli i zasićenih masnih kiselina i relativno malo vlakana. Na prvi pogled, ove zabrinutosti nisu nužno opravdane, jer prema sistematskoj studiji, proizvodi s visokim sadržajem proteina su iznenađujuće bolji od ostalih gotovih proizvoda, kaže Hägele:

„Ako je sadržaj proteina veći, onda sadržaj ugljikohidrata teži da bude niži, kao i omjer koji se zaista svodi na šećer." Sve u svemu, proizvodi bogati proteinima sadrže manje masti i manje nezdravih zasićenih masnih kiselina, ali u isto vrijeme sadrže više vlakana. Dva naučnika su uspjela da pronađu samo malo više soli tokom svoje istrage.

Testovi u takozvanim metaboličkim komorama su također pokazali pozitivne efekte na ispitanike. Metaboličke komore su zatvorene, male prostorije u kojima se izvlači i analizira iskorišteni zrak. Ovo omogućava istraživačima da odrede koliko se kalorija sagorijeva iz ugljikohidrata, masti i proteina.

Odaje su oskudno namještene. Ima samo krevet, sto, wc sa umivaonikom i sobni bicikl. Učesnici studije su u ovim prostorijama proveli dva i po dana. U kontrolnoj grupi ponuđeno im je onoliko normalne praktične hrane koliko su željeli jesti. Druga grupa je primala one sa posebno visokim sadržajem proteina. U ovoj grupi, učesnici su dnevno unosili skoro 200 kalorija manje. To je vjerovatno zato što su intenzivnije žvakali hranu, što su istraživači otkrili kada su brojali pokrete žvakanja. Ispitanici u grupi sa visokim sadržajem proteina također su sagorijevali više kalorija tokom određene vježbe na biciklergometru od kontrolne grupe koja je jela normalne gotove proizvode.