U 2020. godini, zbog nametnutih ograničenja kretanja, putovanja, okupljanja i druženja ljudi, mnogi su krenuli u prirodu da u miru provedu svoj zasluženi odmor. Međutim, mnogi od njih nisu mislili na opasnosti koje ih tamo vrebaju i nisu poduzeli mjere zaštite.
Odlazak u prirodu, osim blagodati koju nam ona pruža (užitak u ljepoti, relaksacija, rekreacija, itd.), ponekad znači i ulazak u prirodno žarište nekog od patogenih mikroorganizama i rizik od infekcije.
U prirodi se nalaze brojne vrste životinja koje su domaćini, rezervoari i/ili izvori patogenih mikroorganizama za ljude. Neki patogeni su usko vezani za samo za jednu vrstu domaćina, drugi mogu zarazit više različitih vrsta domaćina, ili imaju vrlo složen životni ciklus, koji podrazumijeva izmjenu više različitih vrsta domaćina. U našim krajevima to su najčešće: miševi, šišmiši, zečevi, psi, komarci, pješčane mušice, krpelji itd. Čovjek, zalazeći u prirodna staništa nekih životinja, postaje slučajni domaćin i „žrtva“ infekcije.
Krpelji su važni rezervoari i prenosioci brojnih patogenih virusa, bakterija i parazita koji uzrokuju: krpeljni meningoencefalitis, tularemiju, Krimsko-kongoansku hemoragijsku groznicu, povratnu groznicu, erlihiozu, babeziozu, rikeciozu (pjegave groznice, krpeljni tifus i Q-groznica) i Lajmsku bolest.
Našu posebnu pažnju zaslužuje Lajmska bolest, jer neprepoznata i ne liječena uzrokuje teška oštećena organa i komplikacije, te trajni invaliditet. Lajmsku bolest uzrokuje bakterija Borrelia burgdorferi, a prenose je krpelji.
Ušli smo u jesen. Prolazi sezona intenzivne aktivnosti krpelja. Da li smo ove 2020. godine sretno prošli, bar što se krpelja tiče? Možemo li sada odahnuti i zaboraviti na opasnost Lajmske bolesti koju oni prenose? Ne, to nikako ne smijemo! Potreban je oprez kako bi bili sigurni, da nam neki već zaboravljeni ili ne opaženi ubod krpelja, nije ostavio „podsjetnicu“ u vidu Lajmske bolesti. Da bi to znali i na vrijeme liječili infekciju, neophodno je da dobro upoznati bolest i prepoznati njene simptome.
Rezervoar i izvor infekcije
Sami krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a izuzetno i čovjeka. Najaktivniji su u proljeće i rano ljeto, sredinom ljeta se povlače i praktički ih nema, te se u jesen u manjem broju opet pojavljuju. U našim krajevima se najčešće nalazi šumski/šikarni krpelji vrste Ixodes ricinus. Krpelji se zaraze prilikom uzimanja krvnog obroka sa inficirane životinje. Patogeni mikroorganizmi se razmnožava u krpeljima i transovarijalno prenose s jedne generacije krpelja na drugu. Inficirani krpelj prenosi B. burgdorferi na čovjeka prilikom uzimanja krvnog obroka. Od mjesta uboda krpelja, B. burgdorferi se širi, ili limfnim putem, izazivajući upalu i povećanje okolnih limfnih čvorova, ili putem krvi dospijeva do udaljenih organa i kože.
Znaci i simptomi bolesti
Lajmsku bolest karakterišu tri stadija:
- rani lokalizirani,
- rani diseminirani i
- kasni diseminirani.
Rani i kasni diseminirani stadiji obično su jasno podijeljeni asimptomatskim razdobljem.
Između 3. i 32. dana, na mjestu uboda krpelja i ulaska borelije u kožu, javlja se crvenilo ili crvenilo sa zadebljanjem kože. Crvenilo se širi kružno, često s centralnim izbljeđivanjem. Ova kožna promjena prisutna je kod 75% bolesnika. Naziva se Eritema migrans ili migrirajuće crvenilo i predstavlja prvi i najvažniji klinički pokazatelj lajmske bolesti. U neliječenih bolesnika često se razviju višestruke, obično manje lezije na koži bez centralnog zadebljanja. Eritema migrans obično traje nekoliko sedmica (prosječno 3 do 4 sedmica).
Simptomi ranog diseminiranog stadija bolesti su posljedica i odraz širenja borelije po organizmu. Bolesnici mogu osjećati klonulost, groznicu, povišenu temperaturu, glavobolju, ukočenost vrata, bolove u mišićima, zglobovima, krstima, grlu, imaju mučninu i povraćaju. Za simptome je karakteristično da su povremeni i promjenjivi, ali klonulost i osjećaj slabosti mogu trajati sedmicama. Lajmska bolest može da zahvati više organa i organskih sistema, što se manifestira meningitisom, paralizom kranijalnih živaca, neuropatijama i upalom srčanog mišića.
Ako se lajmska bolest ne prepozna i ne liječi, mjesecima ili godinama nakon početne infekcije može se pojaviti kasni stadij bolesti. U ovom stadiju bolesti sa različitom učestalošću javljaju se: artritis, ponavljajući bolovi s otokom nekoliko većih zglobova, kožne promjene (acrodermatitis chronica atrophicans), oštećenje centralnog živčanog sistema, polineuropatija i/ili blaga encefalopatija s promjenama raspoloženja, slabijim pamćenjem i poremećajem spavanja.
Vjerovatnoća da krpelj prenese infekciju
Samo zaraženi krpelj može prenijeti zarazu na čovjeka. Za prijenos B. burgdoferi iz krpelja u čovjeka, obično treba 36 do 48 sati. Prema tome, ako je došlo do uboda krpelja, treba ga što prije otkloniti. Rizik od infekcije je veći što je krpelj dulje pričvršćen za tijelo. Pincetom koja je dezinfikovana, uhvatiti krpelja što bliže glavici i lagano izvući. Ne preporučuje se premazivanje krpelja nikakvim rastvorima (ulje, alkohol, petrolej, lak za nokte itd.), te gnječenje, pritiskanje, istiskivanje i slično, jer se na taj način podstiče krpelj da pojačano luči sekret i povećava se rizik od infekcije.
Prevencija
Vrlo je važno da se poduzmu sve mjere zaštite od uboda krpelja prilikom odlaska u šumu ili kretanja kroz duboku travu i šikaru. Odjeća i obuća trebaju da budu prilagođeni boravku u prirodi i da spriječe ubod krpelja: rukavi i nogavice treba da budu dugi, nogavice uvučene u čarape i zatvorene cipele.
Dobro je nositi odjeću svijetlih boja, jer se na njoj lakše uočavaju krpelji. Na gole i izložene dijelove tijela preporučuje se nanijeti repelent, sredstvo koje odbija krpelje. Treba izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na travi, držanje odjevnih predmeta na grmlju itd. Obzirom da se ubod krpelja generalno ne osjeti ili se osjeti blagi svrbež, neophodno traženje krpelja nakon mogućeg izlaganja i njihovo odstranjivanje.
Nakon povratka iz prirode, obavezno pregledati svoje tijelo i odjeću kako bi provjerili da li na njima ima krpelja. Posebno treba obratiti pažnju na dijelove kože koja je tanka i nježna, kao što je iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak itd. Kod djece treba pažljivo pregledati glavu. Krpelje treba odmah odstraniti i onemogućiti prenos B. burgdoferi u organizam. Nakon toga treba se tuširati i promijeniti odjeću.
Dijagnostika
Dijagnoza se postavlja klinički i laboratorijski, uzimajući u obzir epidemiološku anamnezu. Eritema migrans je vrlo karakterističan za prvi stadij bolesti i na osnovu njegovog prisustva može se postaviti dijagnoza Lajmske bolesti. Simptomi i znaci bolesti u ranom i kasnom stadiju diseminacije su nekarakteristični, slični mnogim drugim bolestima. Za te faze bolesti neophodna je laboratorijska dijagnostika. Izolacija virusa iz krvi bolesnika je rijetko kada uspješna.
Zbog tog se preporučuju serološki testovi. Krv bolesnika se pregleda više puta u razmaku od 15-21 dan, kako bi se utvrdilo prisustvo specifičnih antitijela IgM i IgG klase na borelije i pratile njihove vrijednosti. Za testiranje se preporučuje ELISA metoda, a pozitivni rezultati se provjeravaju Western blot metodom. Lančanom reakcijom polimeraze (PCR) se pregleda likvor, zglobna tekućina krv, uzorci tkiva, ali ta metoda nije standardizovana za rutinsku upotrebu.
Liječenje
Lajmska bolest se može uspješno liječiti ako se na vrijeme na nju posumnja i ako se dijagnostikuje. Većina oblika Lajmske bolesti dobro reaguje na tretman antibioticima. Najbolji rezultati se postižu u prvom stadiju bolesti (eritema migrans). Liječenje je dugotrajno i treba ga povjeriti iskusnom doktoru.
(Autor: Akademikinja prof. dr. Mirsada Hukić
Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje „NALAZ“
Hasana Brkića 2. (Šoping centar Grbavica) ili
Čekaluša 69.
71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
Telefon/Faks: 033 651371, 033550255, 062303434)