Razumije li neko o čemu se radi na krunidbi? Možda je to objasniti 65-godišnji australski roker, gledajući izvana. Nick Cave nije, kaže, ni republikanac ni monarhist. Ali on će biti u subotu zbog "bizarnog, jezovog, zapanjujuće spektakularnog, ulijevajućeg strahopoštovanja". Krunidba kralja Charlesaće biti sve te stvari i više, piše BBC.
Jer svaka velika kraljevska svečanost, jubilej ili vjenčanje, rođenje ili smrt, svojevrsna je prilika. Prilika da se britanska nacija i svijet podsjete na ulogu i značaj ove institucije. I trenutak za ponovno osmišljavanje i rebrendiranje.
Tu reinvenciju treba izvesti s dosta suptilnosti. Institucija utemeljena na nasljednom načelu i ukorijenjena u milenijskoj tradiciji nije baš prikladna za ponovno pokretanje.
A ova krunidba dolazi u izazovnoj pozadini. Ovo će biti treći put u 12 mjeseci da se oglašavaju trube, svjetlucaju uniforme i tutnje kočije londonskim ulicama i na televiziji, radiju i internetu.
Ima i više pitanja nego prije - o cijeni monarhije, o bogatstvu krune, o načelu nasljednog poglavara države, pitanja koja su bila uglavnom ispod površine u posljednjim desetljećima vladavine pokojne kraljice.
I pitanja o tome je li podrška monarhiji prilično jaka u posljednjih nekoliko decenija zapravo bila više o podršci samoj pokojnoj kraljici, manje o osjećajima javnosti prema instituciji koju je vodila.
Odgovori na ova pitanja neće se naći na krunidbi. Simboli i simbolika hiljadu godina istisnut će mnogo drugoga. Ali palača pažljivo sluša Britaniju ove krunidbe.
Pažljivo pogledajte i neki putokaz za vladavinu koja dolazi vidjet će se iza lepršavosti i kićenosti.
Iz kongregacije su pometeni nasljedni vršnjaci koji su se, u vrevi krunica i hermelina, zadnji put nagurali u opatiju 1953. godine.
Svaki peti od onih koji će ovaj put prisustvovati bit će dobrotvorni radnici i volonteri zajednice - odraz monarhije "socijalne pomoći" ili "uslužne" monarhije koja se razvijala tokom decenija.
Promjenjivo lice Britanije bit će u centru usluge. Dama Elizabeth Anionwu, irsko-nigerijskog porijekla, i barunica Benjamin, rođena u Trinidadu i Tobagu, nosit će neke od kićenih regalija.
Pet od dvanaest kompozitora muzike posebno naručene za službu su žene. Zadnji put je to bila isključivo muška afera.
Jedan od četvorice svećenika koji će predati regalije kralju i kraljici bit će biskup Dovera rođen na Jamajci, Rose Hudson-Wilkin. A nakon što služba završi, jevrejski, budistički, hinduistički, sikhski i islamski vjerski vođe uputit će pozdrav novookrunjenom kralju i kraljici.
Kao princ od Walesa, kralj je proveo decenije upoznavajući ljude iz svih krajeva Velike Britanije. On zna kako se to promijenilo od dana krunidbe njegove pokojne majke.
I on zna da kruna mora odražavati tu promjenu. Na njegovu sreću, te promjene odzvanjaju njegovim simpatijama.
'Tradicija pomiješana s modernim' je način na koji palača voli opisivati aspekte dana koji dolazi. Drugim riječima, isti, ali različiti.
Razlike će biti očigledne. Sličnosti će biti ono što mami oko i uho.
Već 70 godina ovakav ukrasni sjaj nije ugledao svjetlo dana. Od te krunidbe 1953. nije viđena takva vojna povorka na ulicama. Trenutak u nacionalnom životu kao nijedan drugi. Trenutak izuzetne boje i historije.
Teško je osporiti neobičnost dana koji dolazi. Zanimljivi naslovi. Pojasevi i mačevi, haljine i ostruge. Krunidba čovjeka koji je već kralj. Ali možda je to poenta.
Još jedno kraljevsko putovanje za naciju opuštenu s vlastitom ekscentričnošću. Ili kako to Nick Cave kaže "jedinstvena čudnovatost same Britanije".
Nešto, možda, tu i tamo, vrijedno obilježavanja i slavlja.
