Kultni pulski punk bend KUD Idijoti, kojem je dodijeljena Rock&Off nagrada za životno djelo, širio je slobodarske ideje i bio trn u oku higijeničarima svih društvenih uređenja.
"Nagrada za životno djelo jedina je koju sam dobio u životu, nisam dobivao čak ni pohvalnice u školama", „pohvalio" se u razgovoru za DW Nenad Marjanović Dr. Fric, jedan od bivših članova pulskih KUD Idijota.
O veličini kultnog punk benda dovoljno govori činjenica da su mu nezavisni novinari u januaru, osam godina nakon prestanka postojanja, dodijelili Rock&Off nagradu za životno djelo. U zagrebačkoj Tvornici kulture preuzeli su je Fric i Diego Bosusco Ptica, bivši basist i bubnjar, dio ključne postave u razdoblju od 1985. do 2000. godine, u vrijeme najvećih uspjeha benda kojeg je utemeljio gitarist i tekstopisac Saša Milovanović - Sale Veruda.
Nagrada je personalizirana i odnosi se upravo na četvorku koja je kreirala i stvorila KUD Idijote, a to su Sale, Fric, Ptica i pokojni pjevač Branko Črnac Tusta.
„Baš zbog toga smo je doživjeli kao pravo priznanje za naše zajedničke bitke, dane kad smo sačuvali obraz i sebi i rocku na teritoriju Hrvatske", objašnjava Fric.
Kao Rolling Stonesi bez Jaggera
Sale, međutim, danas ne želi govoriti o bendu koji je obilježio generacije ne samo muzikom, nego i formirao njihov životni svjetonazor. Idijoti su bili na strani obespravljenih, potlačenih, radništva, antifašizma i pravednijeg društva. O tome je u najplodonosnijem razdoblju Idijota pjevao Tusta - hipi, šljaker i sindikalni vođa u danas ugašenom brodogradilištu Uljanik. Nekoliko dana nakon njegove smrti u oktobru 2012.
Sale je objavio da bend prestaje postojati jer „s Tustom umiru i Idijoti". Slikovito rečeno, Idijoti bez Tuste, frontmena kojeg je publika obožavala, izgledali bi otprilike kao Rolling Stonesi bez Micka Jaggera.
Sale danas u Puli drži štand s longplejkama rock muzike i u potpunosti se posvetio svom novom projektu Saša 21. Prvi bend u kojem je nastupao pred publikom 1979. godine zvao se Nafta. Sale je svirao gitaru i „silom prilika“ pjevao, a ritam sekciju činili su Davor Zgrabljić Bucolini i Egidio Rocco.
Nakon raspada grupe Problemi priključio im se Marino Piuko pa bend 2. februara 1981. mijenja ime u KUD Idijoti. Piuko, međutim odlazi nakon nekoliko mjeseci, a mikrofon preuzima Nenad Marković. Gitaru i bas povremeno je svirao pokojni Mario Marietto Dobrić. Tih su godina imali probe u napuštenoj zgradi, „ludnici" na Busoleru koju je Marietto, tad zaposlen u bolnici, čuvao. Nakon odlaska Ptice i Frica, njihovo mjesto do raspada benda zauzimaju Bucolini i Dejan Gotal.
„Ne mogu nam izbrisati sjećanje"
Klasična postava Idijota, koju su činili Sale, Fric, Ptica i Tusta, formirana je početkom septembra 1985. godine. Zajedno su snimili devet albuma. Veliku popularnost stekli su 1987. nakon pobjede na Omladinskom festivalu u Subotici, nakon čega nastupaju i u Švicarskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, ali i Italiji, gdje izbija incident s karabinjerima zbog radničke, komunističke pjesme „Bandiera rossa".
Prvi „pravi" album „Bolivia R'N'R", koji je kompilacija tri singla i tri dotad neobjavljene pjesme, izdaju 1990. Iste godine izlazi i najprodavaniji „Mi smo ovdje samo zbog para", a dvije godine kasnije „Glupost je neuništiva". Jedna od najpopularnijih pjesama, slobodarska „Bella ciao“, nastala u talijanskom antifašističkom pokretu, nalazi se na albumu „Tako je govorio ZaraTusta" iz ratne 1993.
Sa „Cijene ponosa" iz 1997. pamtimo pjesmu „Ja sjećam se“ kojom su, objašnjava Fric, poručili da nam ne mogu „svojim jeftinim i tupavim generalima i predsjednicima izbrisati sjećanje“. Idijoti su u olovnim vremenima cenzure, s prilijepljenom etiketom antidržavnog elementa, tradicionalno na Badnjak svirali u krcatom rock klubu Uljanik i poručivali da "nismo idioti iako nas takvima smatraju". Njihov logo crvene zvijezde bio je trn u oku higijeničara svih društvenih uređenja.
„Incidente su poticali ljudi istog mentalnog sklopa, smetala im je zvijezda jer je u Jugi vrijeđala partizane, a kasnije jer su pod njom ubijali Hrvate. Jedan te isti simbol, jedan te isti bend, jebiga neko se mijenjao, a neko nije", veli Fric.
„Nisam ugasio Idijote"
Odlazak popularnog dvojca Frica i Ptice bilo je veliko razočaranje za njihove fanove.
„To što nismo željeli više svirati bila je naša stvar. Jednostavno smo svoje mjesto pod suncem stvarali preko medija i na kraju otvaranjem vlastitog web portala. Postali smo zabavljači, ljudi koje se prepoznaje kroz satiru, urnebesne skečeve i emisije", objašnjava Fric.
Usprkos svemu, lani izdaje biografiju o Idijotima koja, opet, nije klasična knjiga tog tipa, nego pogled na bend iz vlastitog rakursa.
„To je prije svega knjiga o mom životu. Nisam fizički stvorio Idijote, niti sam ih ugasio, ali sam udarnički radio na tome da bend bude ono što je postao. Pišem o periodu kada su Idijoti krenuli stvarati povijest, a to je razdoblje u kojem smo se u bend uključili Tusta, Ptica i ja. Sve je počelo unutar par mjeseci od 1984. do 1985. kad se formirala ta postava. Kad smo Ptica i ja otišli nakon 15 godina bend je već imao ime, prezime, diskografiju, stav i, na žalost onih koje mi danas nerviramo, historiju", kaže Fric.
Danas se, naglašava, bavi svim i svačim: "Gledam nogomet, smišljam zajebancije, pišem scenarije za emisije."
Nastavlja pisati, a među nekoliko započetih djela izdvaja jedno intrigantnog naziva:„Topnički dnevnici".
Najavljuje otvaranje rock galerije koju Pula, u kojoj rock'n'roll još nije propao, doista zaslužuje, i to u nekom od brojnih sablasno praznih prostora u gradu.
