Nauka

‘Ledenjak Sudnjeg dana’ na rubu sloma. Naučnici iznijeli zabrinjavajuće podatke

Takozvani "glečer sudnjeg dana" na Antarktiku, nadimak mu je zbog visokog rizika od urušavanja i prijetnje globalnoj razini mora, ima potencijal brzog povlačenja u narednim godinama, kažu naučnici, pojačavajući zabrinutost zbog ekstremnog porasta razine mora koja bi pratila njegovu potencijalnu propast.

Ledenjak Thwaites, koji može podići razinu mora za nekoliko stopa, erodira duž svoje podvodne baze kako se planet zagrijava. U studiji objavljenoj u ponedjeljak u časopisu Nature Geoscience, naučnici su mapirali historijsko povlačenje ledenjaka, nadajući se da će iz njegove prošlosti naučiti šta će ledenjak vjerovatno učiniti u budućnosti, piše CNN.

Otkrili su da se u nekom trenutku u posljednja dva vijeka podnožje ledenjaka pomaknulo s morskog dna i povuklo brzinom od 2,1 kilometara godišnje. To je dvostruko više od stope koju su naučnici primijetili u posljednjih desetak godina.

Ta se brza dezintegracija vjerovatno dogodila "nedavno sredinom 20. vijeka", rekao je u saopštenju za javnost Alastair Graham, glavni autor studije i morski geofizičar sa Univerziteta Južne Floride.

Sugerira da Thwaites ima sposobnost podvrgnuti se brzom povlačenju u bliskoj budućnosti, nakon što se povuče pokraj grebena morskog dna koji ga drži pod kontrolom.

"Thwaites se danas stvarno drži za nokte i trebali bismo očekivati ​​velike promjene u malim vremenskim razmacima u budućnosti, čak i iz godine u godinu, kada se ledenjak povuče iza plitkog grebena u svom koritu," Robert Larter, morski geofizičar i jedan od koautora studije iz British Antarctic Survey, rekao je u saopštenju.

Rán, autonomno podvodno vozilo Kongsberg HUGIN, u blizini ledenjaka Thwaites nakon 20-satne misije mapiranja morskog dna.
Istraživački brod američkog antarktičkog programa Nathaniel B. Palmer radi u blizini istočnog ledenog pojasa Thwaites u 2019.

Glečer Thwaites, koji se nalazi na zapadnom Antarktiku, jedan je od najširih na Zemlji i veći je od savezne američke države Floride. Ali to je samo dio zapadnog antarktičkog ledenog pokrivača, koji sadrži dovoljno leda da podigne razinu mora preko 5 metara, prema NASA-i.

Kako se klimatska kriza ubrzavala, ovo se područje pomno prati zbog brzog otapanja i njegove sposobnosti za rasprostranjeno uništavanje obala širom svijeta. Sam ledenjak Thwaites zabrinjava naučnike desetljećima.

Već 1973. istraživači su se zapitali postoji li veliki rizik od urušavanja. Gotovo desetljeće kasnije otkrili su da, budući da je ledenjak prikovan za morsko dno, a ne za kopno, tople okeanske struje mogu otopiti ledenjak odozdo, uzrokujući njegovu destabilizaciju odozdo.

Upravo zbog tog istraživanja naučnici su regiju oko Thwaitesa počeli nazivati ​​"slabim podzemljem zapadnog antarktičkog ledenog pokrova".

Radni čamac koji izvlači autonomno vozilo Rán u jednom od fjordova Antarktičkog poluotoka tokom ekspedicije na ledenjak Thwaites 2019.

U 21. vijeku istraživači su počeli dokumentirati brzo povlačenje Thwaita u alarmantnom nizu studija.
Godine 2001. satelitski podaci pokazali su da se linija uzemljenja povlači za oko 1 kilometar godišnje. Godine 2020. naučnici su pronašli dokaze da topla voda doista teče podnožjem ledenjaka, otapajući ga s donje strane.

A onda je 2021. studija pokazala da bi se ledena ploča Thwaites, koja pomaže stabilizirati ledenjak i sprečava da led slobodno teče u ocean, mogla puknuti u roku od pet godina.

"Prema satelitskim podacima, vidimo te velike pukotine koje se šire površinom ledene police, u biti slabeći strukturu leda; nešto poput puknuća vjetrobranskog stakla", rekao je Peter Davis, okeanograf iz British Antarctic Survey. CNN 2021. "Polako se širi po ledenoj polici i na kraju će se razbiti u puno različitih dijelova."

Nalazi od ponedjeljka, koji sugeriraju da se Thwaites može povući puno bržim tempom nego što se nedavno mislilo, dokumentirani su tokom 20-satne misije u ekstremnim uvjetima koja je mapirala podvodno područje veličine Houstona, navodi se u saopštenju za javnost.

Graham je rekao da je ovo istraživanje "doista bila misija koja se provodi jednom u životu", ali da se tim nada da će se uskoro vratiti i prikupiti uzorke s morskog dna kako bi mogli odrediti kada su se dogodila prethodna brza povlačenja. To bi naučnicima moglo pomoći u predviđanju budućih promjena na "ledenjaku sudnjeg dana", za koji su naučnici prethodno pretpostavljali da će se sporo mijenjati - nešto što Graham kaže da ova studija opovrgava.

"Samo mali udarac Thwaitesima mogao bi dovesti do velikog odgovora", rekao je Graham.