Vijesti

LGBT+ osobe u BiH se svakodnevno susreću sa govorom mržnje

Pripadnici LGBT+ populacije u svakodnevnom životu se susreću sa stereotipima i predrasudama, iako im pripadaju ista zakonska prava kao i svim drugim građanima BiH, a neravnopravan tretman LGBT+ osoba zakonom je izričito zabranjen. Ipak, položaj pripadnika LGBT+ populacije u Bosni i Hercegovini je i dalje težak jer i dalje ne postoji spremnost da budu prihvaćeni kao ravnopravne pripadnike društva.

Pojedinačna obraćanja i predmeti otvoreni u Instituciji ombudsmena za ljudska prava u BiH po službenoj dužnosti pokazuju da se diskriminacija pripadnika LGBT+ zajednice ogleda u govoru mržnje na internet prostoru, grafitima uvredljivog sadržaja, ugrožavanju slobode okupljanja i izražavanja, prijetnjama te pojedinačnim slučajevima fizičkog nasilja.

(Ne)povjerenje u institucije

U slučaju povrede prava, LGBT+ osobe se rijetko odlučuju za pokretanje postupka pred Institucijom ombudsmena ili drugim nadležnim organima, zbog nepovjerenja u institucije i straha od osude ili čak odmazde okoline zbog objelodanjivanja svoje seksualne orijentacije.

Od stupanja na snagu Zakona o zabrani diskriminacije, u Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine registrovano je oko 40 predmeta diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije. Iako je broj žalbi na diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije mali ili gotovo zanemariv u odnosu na ukupan broj obraćanja građana u drugim oblastima, treba naglasiti da je i većina od tog malog broja predmeta otvorena po službenoj dužnosti ili po prijavi nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prava ove kategorije građana.

"Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine zaprimila je tri žalbe na govor mržnje usmjeren prema LGBT+ populaciji u ovoj godini (2023.)", odgovorili su za Raport iz ove institucije.

Najveći problem kao i kod drugih vidova diskriminacije jeste spremnost društva da odbaci stereotipe i predrasude i da bude tolerantnije prema pojavama koje nisu u skladu sa stavovima većine, ali upravo u tome se ogleda nivo dostignute kulture ljudskih prava.

Odnos prema drugom i drugačijem

Uspostavljeni sistem društvenih vrijednosti i stepen tolerancije kod nas je takav da je odnos prema drugom najblaže neutralan, a često i nasilan. To proizvodi i ispade prema različitim grupama koje su u manjini ili prema pojavama koje nisu u skladu sa stavovima većine.

Državni organi zaduženi za održavanje reda imaju prvenstvenu obavezu da reaguju u ovakvim situacijama, a sudovi imaju mogućnost izricanja težih kazni za krivična djela počinjena iz mržnje.

Bitno je, dakle, pronaći počinioce, radi odvraćanja od budućih napada sličnog karaktera i slanja jasne poruke javnosti da je nasilje prema LGBT+ populaciji neprihvatljivo. Ombudsmeni konstatuju i da slučajevi diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije rijetko dobivaju sudski epilog.

Advokat iz Banje Luke Aleksandar Jokić koji zastupa LGBT+ populaciju vezano za slučajeve napada u Banjoj Luci govori za Raport o njihovoj borbi na otkrivanju, procesuiranju i kažnjavanju napadača.

Napadi na LGBT+ populaciju

Podsjetimo, u martu ove godine, nakon što je policija zabranila najavljeno okupljanje aktivista i članova organizacijskog odbora "Bh. povorke ponosa" u Banjoj Luci, pa i ono na kojem je u zatvorenoj prostoriji trebala biti održana projekcija filma, grupa od 30-tak nasilnika je napala 15 aktivista LGBT+ populacije. Te podatke je potvrdio i MUP RS.

Advokat Jokić kaže da je riječ o zaista velikom problemu, gdje se ljudi ne osjećaju bezbjedno na ulici, u kućama…

"Činjenica da ih je neko napadao na ulici, prijetio životima, da im je policija rekla da neće biti bezbjedni bilo gdje u bh. entitetu RS, su vrlo ozbiljne i potresne stvari oko kojih se bavimo, podnosimo prijave, pokušavamo otkočiti istrage…", ističe advokat Jokić.

Dodaje da su se tenzije vidjele i prije, ali i poslije napada u Banjoj Luci.

"Prije napada smo od strane političara vidjeli te atmosfere linča i jednu vrstu provokacija i napada, a poslije toga nismo vidjeli nikakvu reakciju države i institucija, tako da se plašim kako se ne nazire kraj ovoj borbi", ističe advokat Jokić.

Međunarodne konvencije koje je ratificirala BiH direktno ne zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, ali se koriste kao opći sistem zaštite ljudskih prava i kao indirektni sistem zaštite LGBT+ osoba.

Regulisanje diskriminacije u BiH Ustavom i zakonodavstvom

Ustavom BiH propisuje se da će "Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda…." te da se "prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini". (Član II. 1. i 2. Ustava BiH - Ljudska prava i međunarodni standardi)

Nadalje, Ustavom BiH utvrđuje se da je "uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I. ovog ustava, osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su: spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status".

Što se tiče zakonodavnog okvira u BiH kojim se sistemski rješava diskriminacija na osnovu spola ili seksualne orijentacije, Zakon o ravnopravnosti spolova BiH je prvi takav zakon u BiH.

Ovim Zakonom se riječ spol definiše prvenstveno kao biološka i psihološka karakteristika po kojoj se razlikuju osobe muškog i ženskog spola (biološka dimenzija), ali i kao gender/rod odnosno sociološki i kulturološki uvjetovana razlika između osoba muškog i ženskog spola, koje su prije svega proizvod normi, praksi, običaja i tradicije i promjenjivi su kroz vrijeme (društvena dimenzija).

Širim tumačenjem pojma spol, zabrana diskriminacije u smislu Zakona o ravnopravnosti spolova može se proširiti na zabranu diskriminacije na osnovi roda.

Zatim, Zakon o zabrani diskriminacije BiH – prvi je zakon kojim je definisan širok spektar zabranjenih osnova diskriminacije, između ostalih i na osnovu "spolnog izražavanja ili orijentacije".

Izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine od 2016. godine, ovaj zakon je unaprijeđen te je rodni identitet eksplicitno naveden kao jedna od osnova diskriminacije.

S obzirom da je uređenje odnosa prema manjinama, a u koje spada i LGBT+ populacija, jedan od 14 prioriteta koje naša zemlja mora ispuniti na putu pristupanja Evropskoj uniji, ovom tematikom bi se trebalo detaljnije i ozbiljnije pozabaviti.

Konkretne radnje na suzbijanju diskriminacije prema LGBT+

Pravnica Emina Zahirović-Pintarić kaže da od konkretnih aktivnosti, postoje neke radnje kao što su usvojeni Akcioni plan za suzbijanje diskriminacije nad LGBT+ osobama na nivou BiH koji je usvojilo Vijeće ministara, a koje provodi Ministarstvo za ljudska prava preko Agencije za ravnopravnost spolova i Gender centara.

U sklopu njega se radi na različitim segmentima zaštite i ravnopravnosti, pa tako i pitanja reguliranja istospolnih zajednica, pojašnjava advokatica Zahirović-Pintarić.

Međutim u Izvještaju Evropske komisije za BiH, navodi se da je za Za postizanje ciljeva plana potreban aktivan i uporan angažman.

"Iako je zakonodavstvo usklađeno i uključuje odredbe o zločinima iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, efikasna primjena odredaba krivičnog zakona kroz procesuiranje zločina iz mržnje i govora mržnje prema LGBTIQ osobama i dalje je nedovoljna. Socijalna i ekonomska prava istospolnih parova, uključujući pravo na porodični život, nisu priznata. Izvještaj koji identifikuje neophodne zakonske izmjene za rješavanje ovog pitanja još uvijek čeka na usvajanje od strane Vlade Federacije BiH od aprila 2021. godine. Društvena uključenost interpolnih i transrodnih osoba, koje su posebno marginalizovane, tek treba da se poboljša.

U aprilu 2022. godine, Općinski sud u Sarajevu donio je prvostepenu presudu kojom je po prvi put utvrdio kršenje zakona o zabrani diskriminacije LGBTIQ osoba u predmetu koji se odnosi na govor mržnje na internetu od strane izabranog kantonalnog predstavnika. Sarajevski otvoreni centar dokumentovao je 14 incidenata mržnje prema LGBTIQ osobama u 2021. godini, uključujući slučajeve nasilja u porodici", navodi se u Izvještaju.

Što se tiče nosioca javnih funkcija koji se otvoreno zalažu za zaštitu prava LGBT+ populacije, Zahirović-Pintarić ističe da je zabrinjavajuće što ih je jako mali broj.

"Mnogo su brojniji oni koji otvoreno koriste govor mržnje u javnom prostoru kao sredstvo političke manipulacije i prikupljanja političkih poena što se svrstava u sferu političke rasprave i slobode izražavanja što je pravni nonsense i podstiče kulturu nekažnjivosti."

Dodaje da je saradnja uglavnom individualna sa određenim političarima/kama i to redovno sa lijevo orijentiranim, što, kako kaže, nikako ne smije biti pravilo niti stvar izbora.

"Svi političari/ke su dužni da poštuju Ustav i osiguraju slobodu od diskriminacije svim građanima/ka Bosne i Hercegovine, a ne selektivno da primjenjuju pravo i na taj način podrivaju pravnu sigurnosti i pravnu državu prema kojoj kao navodno teže i kako su obećali u svojim predizbornim kampanjama", ističe pravnica Emina za Raport.

Navodi da su javni istupi nositelja javnih vlasti u kojima jasno stavljaju do znanja da je pravna zaštita i uživanje zagarantiranih prava dostupna samo određenim grupama građana, u direktnoj suprotnosti sa principima pravne države i demokratije.

Dalje navodi da su pored političke scene, homofobija i govor mržnje jako rašireni u javnosti i društvenim mrežama što je direktna posljedica neadekvatne sankcioniranosti i primjera koji daju nosioci javnih funkcija.

Zvaničnici RS protiv LGBT+ populacije

Advokat Jokić kaže da se nije toliko bavio političkom afirmacijom LGBT+ populacije, ali da je vidljivo da zvaničnici u bh. entitetu RS nisu bili za to.

"To pokazuju i napadi koji su uslijedili nakon njihovih izjava za koje smo naknadnom analizom utvrdili da su sve bile negativne. Što se tiče ostalih zvaničnika, vjerujem i nadam se da postoji neko ko je iole u 21. stoljeću sa razmišljanjima", ističe advokat i dodaje da se nadaju da će kroz pritiske međunarodnih organizacija i institucije na nivou BiH na neki način uspjeti da izdejstvuju da Tužilaštvo BiH zaista ozbiljno pristupi istrazi o napadima na pripadnike LGBT+ populacije u Banjoj Luci.

"Trenutno nismo u poziciji da se pohvalimo nekim rezultatima, međutim, ono što smo dosada dobijali i sada već imamo osjećaj da je ostalo na tome, jeste velika podrška svih međunarodnih zajednica s kojima smo pričali, od OSCE-a pa nadalje, svi su izrazili zabrinutost, podršku, izjavili da apeluju na državne i entitetske institucije da se to razriješi i nakon toga se efekti, nažalost, nisu vidjeli", kaže za Raport Aleksandar Jokić.

Preporuke institucije Ombudsmena u BiH

Ombudsmeni za ljudska prava u BiH izdali su preporuke Parlamentarnoj skupštini BiH da pristupi izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova BiH i izričito definira pojmove seksualne orijentacije i rodnog identiteta, kao što je to učinjeno u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH.

Zatim, preporuku nosiocima javnih funkcija da otvorenije istupaju u zaštiti prava LGBT+ populacije povodom pojedinačnih incidenata, ali i generalno.

Preporuku političkim partijama da u svoje programe uvrste teme zaštite od diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Preporuku pravnim fakultetima u BiH da analiziraju sadržaj obavezne literature koja se koristi u nastavi kako bi homoseksualnost bila tretirana kao seksualna orijentacija, a ne kao devijacija ili bolest.

Govor mržnje prema LGBT+

Što se tiče govora mržnje usmjerenog prema pripadnicima LGBT+ populacije, član Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa Mirza Halilčević za Raport govori koliko je govor mržnje zastupljen u javnom govoru i na društvenim mrežama te kako to utječe na pripadnike LGBT+ populacije i njihove odluke o ispoljavanju seksualnog identiteta.

Ističe da je govor mržnje, kako kaže, malo više zastupljen u online sferi, budući da živimo u vremenu gdje se vjeruje da je online prostor oslobođen od odgovornosti.

"Govor mržnje, u nekom svakodnevnom obliku, a od "običnih" građana i građanki najčešće srećemo u komentarima, budući da je to vrlo često prostor koji se ne filtrira. S druge strane, prostor u medijima se uglavnom daje pojedincima i pojedinkama koji obnašaju određene funkcije i tu isto zatičemo govor mržnje, možda ne uvijek u otvorenom, eksplicitnom obliku, nego u smislu negodovanja, neodobravanja, neprepoznavanja, nedavanja na važnosti pitanjima koji se tiču LGBTIQA osoba", kaže za Raport Halilčević.

Ističe da govor mržnje postoji u različitim oblicima te da u BiH nedostaje više proaktivnog reagovanja na njega, kao što su korištenje instrumenata prijave i zaštite, te javno osuđivanje govora mržnje.

Dodaje da govor mržnje negativno utječe na pripadnike LGBT+ populacije.

"Govor mržnje je jasna poruka koja se šalje LGBTIQA osobama. Kada gospodin Dodik, predsjednik RS u Banjoj Luci, par dana nakon napada na aktiviste bh. Povorke kaže '…imate ostrva na svijetu gdje je to normalnost, izvolite i živite tamo' obraćajući se LGBTIQA zajednici, vrlo je jasno postavljeno očekivanje šta je u redu, a šta nije, u smislu doživljaja seksualnosti, te da oni koji ne pripadaju normiranom, društveno prihvatljivom doživljaju, neće dobiti podršku. Tako se gradi jedno seksualno čisto, očišćeno društvo.

A sada, zamislite nekoga ko propituje svoj identitet, počinje graditi doživljaj vlastite seksualnosti i kontinuirano dobija poruke u ličnom i političkom okruženju, kako je nešto pogrešno u odnosu na njih. U homofobnom okruženju, za mnoge mlade ljude, veliki je rizik outovati se budući da time potencijalno rizikuju da izgube ili naruše porodične odnose, prijateljske i poslovne, a s druge strane, izuzetno je teško prolaziti kroz proces outovanja bez podrške najbližih", ističe Halilčević.

Pravnica Zahirović-Pintarić je sličnog mišljenja, odnosno kaže da se govor mržnje direktno odražava na pripadnike LGBTIQ zajednice tako što su još oprezniji u svom izražavanju, odnosno skrivanju svog identiteta zbog straha od fizičkih napada zbog mnogobrojnih prijetnji koje se samo pojačaju nakon govora mržnje na društvenim mrežama i medijima.

"Uvijek su na oprezu i strahu, što dodatno pojačava anksioznost, povlačenje i uzdržavanje od socijalnih interakcija, sa pogubnim posljedicama za mentalno zdravlje, a sve zbog toga što je pravno i društveno nepoželjno ponašanje tj. govor mržnje trenutno main stream i što se počinitelji ovog krivičnog djela ne kažnjavaju i nekažnjivost se tolerira", mišljenja je.

S obzirom da stav javnosti o LGBT osobama kreiraju isti oni faktori koji utječu i na formiranje percepcije javnosti o bilo kojem drugom društveno-socijalnom pitanju, dakle, način izvještavanja o LGBT temama u medijima, komentari vezani za iste, koji ponekad mogu prerasti u govor mržnje, izostanak javne osude takvih istupa, istupi javnih ličnosti i predstavnika političkih stranaka, kao i stavovi osoba iz obrazovne i akademske zajednice, važno je podjsetiti da je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK BiH) u novembru 2011. godine, donijela Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, koji tretira govor mržnje u ovoj oblasti.

Također, Vijeće za štampu u BiH u Kodeksu za štampu Bosne i Hercegovine zabranjuje "huškanje" koje se uopće definiše kao "namjerno ili nenamjerno podsticanje diskriminacije i netolerancije" a štampa ima obavezu da se uzdrži od podsticanja mržnje ili nejednakosti na bilo kojoj osnovi, kao i od podsticanja na činjenje krivičnih djela ili ispoljavanje nasilja.

Veoma je važno naglasiti da Regulatorna agencija za komunikacije ima odobrenje da sankcioniše uočeni govor mržnje (od novčanih kazni do ukidanja TV stanice), dok Vijeće za štampu ima samo savjetodavnu ulogu i može dati preporuke, ali ne i sankcionisati.

U cilju sprečavanja širenja govora mržnje i klevete u anonimnim komentarima posjetilaca internet portala, Vijeće za štampu u BiH je, pozivajući na saradnju policiju, tužilaštvo i sudove, pokrenulo akciju "Niste nevidljivi", u cilju zaustavljanja i prevencije govora mržnje u komentarima na web portalima.

Glavna ideja je bila da se policija i tužilaštvo uključe u lociranje IP adresa korisnika koji na portalima ostavljaju anonimne komentare koji sadrže govor mržnje.

Anonimnost ne znači da osoba ne može biti identifikovana i procesuirana, ako se utvrdi širenje govora mržnje, huškanje, prijetnje i poziv na linč, što je, nažalost, česta pojava u komentarima anonimnih posjetilaca online medija.

Reguliranje života istospolnih osoba

Kad je u pitanju reguliranje života istospolnih osoba, treba istaći da se položaj istospolnih zajednica kretao od njihovog apsolutnog nepriznavanja pa sve do potpunog izjednačavanja partnera iz ovih zajednica sa partnerima heteroseksualnih brakova u pogledu ostvarivanja prava i obaveza, a kako je to danas regulisano u velikom broju država.

U zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, odredbama porodičnih zakona na nivou entiteta i Brčko distrikta BiH uređeni su porodično-pravni odnosi između bračnih supružnika. Odnosi između bračnih supružnika proizvode određena prava i obaveze, a najznačajniji su ličnopravni, ekonomsko-socijalni i imovinsko-pravni.

Odredbe porodičnih zakona regulišu pitanja vezana za zaključenje braka, tretiraju vanbračnu zajednicu kao i imovinsko-pravne odnose između bračnih odnosno vanbračnih supružnika.

Interspolnost se ne spominje u zakonima BiH, najčešće se tretira kao poremećaj koji se rješava medicinskim putem, a odluke o tjelesnom integritetu djeteta donose roditelji/staratelji uz konsultaciju sa ljekarima nakon provedene opsežne medicinske dijagnostike.

"Ukoliko se izvrši uporedna analiza svih važećih zakonskih odredbi iz oblasti porodičnog prava zaključak je, da zakonodavac na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine jednako reguliše pitanje zaključenja braka propisujući različitost spolova kao jedan od bitnih i najvažnijih uvjeta za sklapanje i punovažnost braka", navode Ombudsmeni u Specijalnom izvještaju o pravima LGBT osoba u Bosni i Hercegovini.

Što se tiče pravnog okvira u Bosni i Hercegovini, nisu poduzeti konkretni koraci u reguliranju života istospolnih osoba, dok pojam interspolnosti nije definiran pozitivnim propisima koji su na snazi u našoj zemlji.

Na naše pitanje može li i hoće li se to promijeniti te šta se radi konkretno po tom pitanju, advokat Aleksandar Jokić naglašava da se to teoretski može promijeniti te da je pitanje samo da li će doći do političke volje, odnosno da li će se osvijestiti da je to potrebno da se uradi.

"Pojedini koraci su negdje stidljivo preduzimani prije par godina kada se pod krivičnim djelom nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici uveo termin 'emocionalnog partnera' pokušavajući da se to proširi i na istospolne zajednice.

Ono što je kod nas problematično u praksi jeste što se i to zloupotrebljava pa se koristi za vanbračne partnere, za osobe koje nisu u braku, tzv. 'ljubavnici' kod nas. Međutim, to je bio prvi korak i, nažalost, na tom se koraku i stalo, dalje se nije išlo, a kako vidimo neka društvena i politička atmosfera ne idu u prilog tome, naprotiv, idu u suprotnom smjeru", kaže.

Advokatica Pintarić dodaje da je bila formirana radna grupa koja je analizirala zakonsku regulativu u FBiH u vezi sa donošenjem zakona o istospolnom partnerstvu, te da je ta grupa donijela preporuku da se reguliše ova oblast.

"Nakon toga je održana javna rasprava čiji zaključak je da hitno treba donijeti zakon. A sad je na Ministarstvu pravde FBiH da formira radnu grupu koja će raditi na izradi jednog ovakvog zakona. Nažalost, u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje je ključno za donošenje adekvatnog zakonskog rješenja, ne vide suštinu problema. Kako su nam rekli, donošenje ovog zakona nije obaveza nijedne zemlje, pa tako ni Bosne i Hercegovine, na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. S tim u vezi, u planu rada ovog ministarstva nije izrada spomenute zakonske regulative.

Međutim, tačno je da EU ne traži od država članica da reguliraju istospolne brakove i da oblast braka ostaje u nadležnosti same države. Međutim, presudama Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Schalk i Kopf protiv Austrije, Vallianatos protiv Grčke i Oliari protiv Italije, Sud je zauzeo jasno stanovište da životne zajednice parova istog spola predstavljaju porodični život u skladu sa odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, te da iako države ne moraju omogućiti istospolne brakove, moraju zakonom urediti da parovi istog pola moraju pod jednakim uslovima imati minimum prava, jednaka onima koje određena država daje vanbračnim zajednicama", kaže advokatica Zahirović-Pintarić za Raport.

Više od 18 godina nakon što je Nizozemska postala prva zemlja na svijetu koja je legalizirala istospolne brakove, Estonija je u junu 2023. postala najnovija evropska jurisdikcija koja dozvoljava gejevima i lezbejkama brak, što je čini prvom od država centralne Evrope koja dozvoljava istospolne brakove, što je značajno obzirom da su istospolni brakovi sada legalni u velikoj većini zapadne Evrope, navodi Pintarić i dodaje da se registrirano partnerstvo, kao model pravnog priznanja istospolne zajednice života, legalizovao u: Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Islandu, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Finskoj, Luksemburgu, Engleskoj, Velsu, Švicarskoj, Andori, Sloveniji, Češkoj, Mađarskoj, Irskoj, Austriji i Lihtenštajnu.

Registrirane partnerske zajednice smatraju se jednakima ili usporedivima s brakom u nekim, no ipak ne u svim državama EU.

"U državama u kojima nisu dopušteni istospolni brakovi, ali su uvedeni neki oblici registriranih partnerskih zajednica, istospolni brak sklopljen u inostranstvu općenito omogućuje jednaka prava kao registrirana partnerska zajednica.

Iako je neminovno krajnji cilj aktivista i boraca za prava spolnih manjina priznavanje istospolnog braka, važno je spomenuti da i registrirana partnerstva mogu pružati identična prava koja uživaju heteroseksualni bračni parovi, samo pod drugačijim nazivom", ističe pravnica Pintarić.

Donošenjem adekvatnih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri bi doprinijelo da LGBT+ osobe napokon postanu "vidljive" u pravnom sistemu BiH što bi spriječilo njihovu daljnju stigmatizaciju i diskriminaciju.

Primjer: Kako je Hrvatska regulisala život istospolnih osoba

Ukazat ćemo na primjer iz susjedne države - Republike Hrvatske u kojoj je donesen zakon kojim se reguliše zajednica života lica istog spola.

Radi se o Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji je na snazi od 5. 8. 2014. godine. Ovaj zakon je usvojio Hrvatski sabor na zasjedanju održanom 15. 07. 2014. godine sa 89 glasova "za" i 16 glasova "protiv".

Na taj način je pored bračne i vanbračne zajednice koje su regulisane Obiteljskim zakonom, priznato i životno partnerstvo i neformalno (de facto) životno partnerstvo kao zajednice koje predstavljaju porodični život. Praktično, to znači da se obje porodične zajednice (van)bračna i (neformalno) životno partnerstvo, tretiraju na jednak način.

Zakonom je regulisano da sklopljeno životno partnerstvo proizvodi brojna pravna dejstva, tj. prava i obaveze koje se mogu podijeliti na lična prava i obaveze, odnose u vezi sa djecom, imovinske odnose životnih partnera, nasljeđivanje, poreski status životnog partnerstva, status životnog partnerstva u penzionom (mirovinskom) osiguranju, status životnih partnera u sistemu socijalnog starenja, prava i obaveze životnih partnera u sistemu obaveznog zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, prava i obaveze životnih partnera u vezi sa zapošljavanjem i radnim odnosima, pristup radnim i tržišnim uslugama i javnopravni položaj životnog partnerstva.

Izvještaj Europske komisije BiH za 2022. godinu

U izvještaju Europske komisije našoj zemlji od 2022. godine navodi se da je zakonodavni i institucionalni okvir o osnovnim pravima uglavnom uspostavljen.

"U izvještajnom periodu uloženi su ograničeni napori na rješavanju ključnih prioriteta Mišljenja 5 i 9-13 o osnovnim pravima, posebno usvajanjem akcionih planova za prava LGBTIQ osoba u julu 2022. Sloboda okupljanja i dalje je ograničena u entitetu RS. Potrebne su značajne reforme kako bi se osiguralo da svi građani budu u mogućnosti da efikasno ostvaruju svoja politička prava i na taj način dovedu ustavni i zakonodavni okvir zemlje u skladu sa sudskom praksom Sejdić-Finci ESLJP.

Rodno zasnovano nasilje, maltretiranje pritvorenika i zaštita manjina, uključujući LGBT+, i dalje izazivaju zabrinutost. Zemlja još uvijek treba da razvije sveobuhvatan strateški okvir o ljudskim pravima i zaštiti manjina, uključujući i tranzicionu pravdu. Preporuke iz prethodnih godina se čekaju", navodi se u izvještaju EK.

Dodaju da bi Bosna i Hercegovina u narednoj godini trebala, između ostalog, posebno osigurati puno poštovanje, zaštitu i promociju slobode okupljanja i izražavanja i uzdržati se od daljih radnji koje negativno utiču na ostvarivanje ovih prava.

Na pitanje na koji način implementirati rješenja/prakse iz EU u BiH, Pintarić kaže da su zakonska rješenja "prilično jednostavna" te da imamo na raspolaganju nekoliko opcija:

  • Donošenje posebnog zakona (kao što je planirano) kojim bi se regulirala istospolna zajednica, ili
  • Progresivnijom primjenom već postojećih propisa na nivou entiteta i Brčko Distrikta, mogli bi se regulirati ekonomsko-socijalni i imovinsko-pravni odnosi između istospolnih partnera. Postojeća zakonska rješenja koja se primjenjuju na teritoriji oba entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, a kojima se reguliraju imovinska prava i obaveze bračnih supružnika mogla adekvatno primijeniti i na imovinu partnera u istospolnim zajednicama. Samim tim, partnerima iz ovih zajednica potrebno je osigurati da mogu raspolagati sa zajedničkom (partnerskom stečevinom) i posebnom (vlastitom) imovinom. Zajednička imovina bi bila ona koju su životni partneri stekli radom za vrijeme trajanja životnog partnerstva, ili potiče iz te imovine i na kojoj ako nije drugačije određeno, partneri trebaju imati pravo suvlasništva na jednake dijelove, dok bi posebna imovina bila ona koju su životni partneri imali u trenutku zaključenja životnog partnerstva ili su tu imovinu stekli za vrijeme trajanja životnog partnerstva, ali na različitoj pravnoj osnovi od onog koji je reguliran kao zajednička imovina.
  • Nezavisno od odredbi koje bi regulirale zajedničku i posebnu imovinu životnih partnera, partnerima iz istospolnih zajednica treba ostaviti i zakonsku mogućnost da svoje imovinsko-pravne poslove reguliraju i na drugačiji način odnosno putem različitih ugovora. Također, LGBT+ osobama treba omogućiti i pravo na nasljeđivanje imovine u slučaju smrti istospolnog partnera, odnosno mogućnost uživanja prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja.

Postoji prostor za rad na ovom pitanju

Mirza Halilčević iz Organizacionog odbora "Bh. povorke ponosa" kaže da je reguliranje oblasti istospolnih zajednica aktuelizirano samo na nivou FBiH, i to još 2018. godine kada je imenovana interesorna grupa čiji je zadatak bio da analizira propise i okvire, odnosno, da da preporuku propisa čije je usvanja potrebno.

"Do danas su dvije radne grupe kompletirale svoje izvještaje sa potrebnim preporukama za izmjene zakona. Ono što mogu u ovom trenutku reći, a na nivou volje i entuzijazma trenutne Vlade FBiH, da postoji prostor za rad na ovom pitanju, ali da neće biti jednostavno, niti nužno dočekano sa odobravanjem", kaže Halilčević za Raport.

Kao primjer dobrih praksi navodi Zakon o javnom okupljanju u Kantonu Sarajevo i Brčko distriktu.

"Brčko disktrikt ima Zakon koji regulira oblast javnog okupljanja, a koji je usklađen sa evropskim praksama. I drugi kantoni imaju donekle slične intencije kada je riječ u usklađivanju ovog pitanja sa EU praksama. Primjer Brčko distrikta samo dokazuje da je moguće imati lokalno riješena pitanja, koja neće odstupati od evropske prakse.

Plus, mi na nivou BiH imamo recimo Zakon o zabrani diskriminacije koji je u odnosu na region, čak i napredniji, budući da eksplicitno zabranjuje diskriminaciju na osnovu spolnih karakteristika, što je jako važno za zaštitu interspolnih i interseks osoba.

Ono što želim reći jeste da vjerujem da je svaka praksa koju možemo naći u Evropi, poput izjednačenih prava i odgovornosti u kontekstu partnerstva, zaštite prava LGBT+ osoba, sankcionisanje govora mržnje, u skandinavskim zemljama, državama centralne i zapadne evrope, u nekoj mjeri provodiva i u Bosni i Hercegovini. Mislim da je važno ne skliznuti u razmišljanje da mi (kao društvo) nemamo predispozicije da primjenjujemo i njegujemo evropske, ili, ako baš hoćete, ljudske vrijednosti", poručuje Halilčević.

EU svakodnevno usklađuje zakone sa potrebama građana

Advokat Aleksandar Jokić poručuje da pitanje odnosa prema manjinama, odnosno LGBT+ osobama moramo riješiti da bismo mogli da živimo sa sobom normalno.

"Nije EU izgovor i uzrok svih naših promjena u društvu, mi jednostavno živimo u Evropi i u 21. vijeku i kao takvi moramo da poštujemo prava i slobode svakog građanina koji ne ugrožava nikog drugog svojim postojanjem i svojom ličnošću. Dakle, bilo šta što građani rade, žele, ispoljavaju, a što ne ugrožava nikog drugog, mi moramo stvoriti društvo koje ima razumijevanja za te ljude i koje im omogućava da se ostvare u našem društvu", poručuje advokat Jokić.

Dodaje da je i EU u konstantnom procesu, da se svaki dan nešto mijenja, nešto novo donose, usklađuju se sa potrebama svojih građana.

"Mi smo zarobljeni i ostali u nekom ranijem vremenu gdje naši građani bivaju obespravljeni zbog nečega što apsolutno nikakvog uporišta nema u pravu i ne postoji nikakvo razumno opravdanje. Bez obzira na EU, i bilo koje međunarodne organizacije, mi kao društvo BiH moramo sa sobom da raščistimo i poštujemo svakog građanina BiH jednako, jer dok se to ne desi nema te EU koja će nama pomoći", poručio je Aleksandar Jokić u razgovoru za Raport.

Njegova kolegica, pravnica Emina Zahirović-Pintarić je sličnog stava.

Ona ističe da regulisanje prava manjina nije prioritet samo sa aspekta pristupanja EU, nego da je to pravo i obaveza koju garantira naš Ustav i Evropska konvencija o ljudskim pravima, a koja je direktno inkorporirana u naš Ustav i ima prioritet u primjeni u odnosu na sve domaće propise.

"Sloboda od diskriminacije nije stvar pregovora i ličnih odabira. Laički rečeno, ljudska prava nisu švedski stol, niti stvar opredjeljenja, niti je moguće vrednovati koje pravo hijerarhijski ima veći ili manji značaj. Dakle, hijerarhija prava i vrijednosti ili interesa je suprotna međunarodnim ugovorima koji osiguravaju jednakost prava i ne dozvoljavaju ograničenja na ostvarivanje nekog prava, jer bi to bilo slično negiranju datog prava", kaže.

Poručuje da je poruka vlastima jednostavna, a to je da su LGBTIQ osobe ravnopravni_e građani_ke BiH kojima su dužni služiti jednako i osigurati ravnopravnu zaštitu bez diskriminacije.

"Kao država ne trebamo težiti ravnopravnosti samo zbog pristupanja EU, već zbog demokratskih i civilizacijskih vrijednosti kojima težimo", zaključuje pravnica Emina Zahirović-Pintarić u razgovoru za Raport.

(Infografika: Raport)