Jedan vremešni princ trebalo je da postane „regent“, a Njemačka je trebalo da postane „Rajh“. Hapšenja mreže desničara ove sedmice otkrivaju da bizarno nije uvijek smiješno.
Princ govorio da Njemačka nije suverena država
Čak je i među okupljenima na takozvanom World Web Forumu u Zurichu prije tri godine počelo komešanje kad se mikrofona dočepao „princ“ Heinrich XIII Reuss i počeo da sriče govor napisan na engleskom.
Princ je govorio da SR Njemačka nije suverena država, nego je i dalje okupaciona zona pod kontrolom saveznika. Njemačka za njega nije država nego nešto poput kompanije, i tako se njome i upravlja. Sve je to odavno poznato iz ideologije takozvanih „Građana Rajha“.
Da li je to sve ludiranje? Naravno da jeste. Ali, problem je samo što ovi ljudi zbilja vjeruju u ono što govore.
Služba za zaštitu ustavnog poretka procjenjuje da oko 21.000 ljudi u Njemačkoj pripada toj sceni i vjeruje u ove teze. Najradikalniji proglašavaju „samoupravu“ po sistemu – pošto Njemačka nije država, onda sam ja država.
Ne plaćaju porez, ili ne staju kad ih zaustavljaju saobraćajci. I to se uglavnom završi bez većih incidenata, ali ne uvijek.
Možda ludi, ali i naoružani
Ta grupa nije jedinstvena, ali se smatra opasnom. Mnogi od njih imaju dozvolu za držanje naoružanja, lovačkog ili sportskog. Službe su do sada poništile preko hiljadu takvih dozvola kad su doznale da se neko broji u „Građane Rajha“. No, vjeruje se da ih je još oko petsto naoružano.
I zaplijena oružja je pikantan zadatak. Tako je 2016. Wolfgang P. u bavarskom mjestašcu Georgensngmnidu pucao na policiju i ubio jednog policajca. Slično se desilo ovog aprila u Baden-Wurtenbergu. Službe vjeruju da je oko dvije hiljade „Građana Rajha“ sklono nasilju.
Još je opasnije kad se, kao u ovoj šarenoj ekipi koja je snivala državni udar u Njemačkoj, tu nađu i vojnici ili bivši vojnici iz specijalnih jedinica.
Tako je i nesuđeni njemački monarh računao na vojnu pomoć bivšeg pukovnika Maximiliana Edera iz specijalnih jedinica vojske. Penzioner Eder je godinama postajao sve radikalniji. A „proslavio“ se tokom protesta protiv korona-mjera kada je rekao da bi specijalne jedinice trebalo da odu u Berlin i raskrste sa političarima koji vode zemlju.
To su bili zaštitnici Ustava?
U tom društvu se našao i Rudiger von P. i vjeruje se da je uz „princa“ on bio i na samom čelu zavjerenika. On je čak bio zapovjednik bataljona padobranaca u Bundeswehru. A nečasno je otpušten iz vojske kad je otkriveno da je krao i prodavao oružje.
Istraga planiranja državnog udara dovela je i do sumnje u jednog aktivnog pripadnika specijalnih jedinica. Tu je i bivši policajac Michael F. koji je suspendovan iz policije ne samo jer je aktivno učestvovao u protestima protiv korona-mjera, već je tamo izvodio nacistički pozdrav.
Ovi slučajevi postavljaju i pitanje kako je moguće da su o svrgavanju vlasti snivale i osobe koje su položile zakletvu da će čuvati ustavni poredak ove zemlje. Oni su znali sa oružjem jer su prošli vrhunsku obuku u vojsci ili policiji.
To je i Bundeswehru postalo jasno kod skandala s neonacistima u njegovim redovima tako da od 2017. svi koji žele obući uniformu prolaze sigurnosnu provjeru. Ona sada obuhvata i eventualnu sklonost ekstremnim gledištima i nasilju.
Od ovog oktobra je uvedena još stroža provjera svih koji žele u neku od specijalnih jedinica. Ali i njemačka vojska je svjesna da je teško provjeravati i bivše, odnosno vojnike rezervnog sastava.
Samo da je protiv države
U grupi koju je navodno okupio nesuđeni regent princ Heinrich XIII Reuss – u njegovom zamku u Tiringiji je navodno planiran državni udar. Bilo je i raznih drugih desničara, antivaksera, ezoterika, nostalgičara za DDR-om.
Kako li su se oni uopšte okupili? I da li su stvarno vjerovali da njih par desetina može da preuzme vlast u zemlji od preko osamdeset miliona stanovnika?
Na to je mnogo teže dati odgovor. Može se pretpostaviti da su se okupili ličnim poznanstvima. A da je onda njihova riješenost rasla kao grudva koja se zakotrlja niz brijeg. Službe su sličnu radikalizaciju primjetile i među onima koji su protestovali protiv korona-mjera. Na tim ponekad masovnim protestima svakako je bilo i mnogo običnih građana, koji nisu na umu imali nikakvo rušenje države.
Ali, da li su stvarno vjerovali da će uspjeti?
Već su čitava istraživanja i knjige pisani na temu „grupnog mišljenja“ (Group think). Kako ljudi u zatvorenoj grupi slušaju samo jedni druge. Ne iznose stav suprotan onome što misle da većina misli, i onda postaju sve uvjereniji u stavove grupe. To se vidjelo i tokom udara na Capitol u Vašingtonu.
U današnjem svijetu društvenih mreža ljudi često pišu i čitaju samo ono što pišu osobe sličnih uvjerenja jer su svi drugi „pod kontrolom“. Tako se stvara uvjerenje da zapravo „svi“ misle onako kako oni misle – ali se ne usuđuju reći zbog straha. Ali kad bude osvojen Bundestag i oni preuzmu vlast, svima će se „otvoriti oči“ i pašće na koljena pred njemačkim princem.
Nije smiješno
Sve zajedno uzevši, više ništa nije smiješno. Po procjeni Službe za zaštitu ustavnog poretka o ovom urotničkom pokušaju, „ova otkrivena mreža je tipičan primjer stvaranja nove mješovite grupe osoba sklonih nasilju u kojoj se stapa i ideologija 'građana Rajha' i teorije zavera iz područja nepovjerenja prema institucijama države i ekstremne desnice“, piše direktor Službe Tomas Haldenvang.
Njemačka država – iako urotnici ne vjeruju da ona uopšte postoji – svim optuženima u istražnom zatvoru sad mora da dokaže urotu za koju su optuženi. Iako teško da bi državni udar bio uspješan, moguće je da bi bilo žrtava i velike štete. Proces bi mogao da potraje.
