Jedno je istraživanje pokazalo da je jedna od najčešćih metoda kuhanja riže - u zdjeli kipuće vode dok voda ne ispari - zapravo otrovna, jer nakon takvog kuhanja u riži ostaje arsen u tragovima.
Arsen rižu kontaminira još tijekom uzgoja, a stvara se kao rezultat industrijskih toksina i pesticida.
"Taj se otrov povezuje se s povećanim rizikom od srčanih bolesti, dijabetesa, raka i s problema u razvoju, a najopasniji je za djecu", upozorio je profesor bioloških nauka na Univerzitetu Belfast Andy Meharg, piše The Sun.
Meharg je testirao različite načine kuhanja riže kako bi otkrio koji je najzdraviji. U prvoj je metodi jednu šalicu riže stavio u dvije šolje vode koja je u kuhanju isparila, a otkrio je da s tom metodom u riži ostaje najviše arsena.
U drugoj je metodi jednu šolju riže stavio u pet šolja vode i izbacio višak vode, a nivo arsena se prepolovio. U trećoj metodi riža se kuhala tako da se preko noći namakala, a ujutro isprala i tek onda kuhala - s čim se udio toksina smanjio za 80 posto.
Dok je za polovinu čovječanstva ona osnovna hrana, drugi je proglašavaju 'prehrambenom prevarom' jer je puna ugljikohidrata i pridonosi debljanju. Nutricionisti kažu da to je li ona zdrava ovisi o tome koju vrstu jedete.
Bijela se riža tako smatra 'nutritivno lošom' jer se dobiva ljuštenjem ovojnice zrna, zbog čega je njena hranjiva vrijednost manja. U procesu mljevenja se uklanjaju mekinje i klice, što joj oduzima vitamin B, željezo i vlakna. Iako se naknadno obogaćuje željezom i B vitaminom, vlakna se u nju nažalost ne mogu vratiti.
Smeđa riža je ista stvar kao i bijela, no ona je 'cijelo zrnata žitarica', jer joj je uklonjena vanjska nejestiva opna, te je bolji izbor za apsorpciju vlakna, vitamina E i antioksidansa.
Tako se u jednoj šolji kuhane smeđe riže nalazi oko 3,5 grama vlakna, a ista količina bijele riže sadrži manje od 1 gram. Osim toga, studije pokazuju da dio rižina zrna poznat kao sub aleuronski sloj koji može pružati zaštitu od visokog krvnog pritiska i ateroskleroze, a nalazi se samo u smeđoj riži.
Također, dokazano je kako mijenjanjem bijele za smeđu rižu ljudi smanjuju svoj rizik od dobivanja dijabetesa tipa 2. Ipak, jednu stvar treba imati na umu - većina ljudi misli kako je smeđa riža sinonim za cjelozrnatu, no tehnički cijela zrna riže mogu biti različitih boja, ovisno o sorti žitarice.
Riječ je o žitarici koja raste na vodi te ima nešto više proteina od smeđe riže, a studije pokazuju kako ima najbolji učinak na snižavanje nivoa holesterola. Iako su smeđa i divlja riža svakako bolji odabir od bijele, nutricionisti upozoravaju kako je bolje ne kupovati njihove mješavine, jer najčešće sadrže visok nivo soli.
Prema dimenzijama, riža se obično dijeli u tri skupine, a veličina zrna nema utjecaja na nutritivnu vrijednost:
1. Riža dugog zrna - 3-5 puta je dulja nego šira. Zbog amiloze u zrnu, pri kuhanju se ne sljepljuje i stvara rastresitu strukturu, pa je pogodna za salate i pržena jela s rižom.
2. Riža srednje dugog zrna - otprilike su dvostruko dulja od svoje širine i sadrže podjednake količine amiloze i amilopektina. Nakon kuhanja, zrna su ipak sklonija sljepljivanju
3. Riža kratkog zrna - ima više amilopektina, pa su zrna zdepasta, okruglasta i ljepljiva. Takva riža pogodna je za rižota, sushi i deserte na bazi riže.
