Svijet

Najopasnije mjesto na planeti: Ovo područje je Ahilova peta NATO-a i prvi cilj Rusije u ratu sa Zapadom

Šetajući usred raskošnih vila iz 19. vijeka, fontana i jezera koji su prošarani ovim pospanim toplicama, lako je zaboraviti da stojite na nišanu Vladimira Putina.

Smješten na jugoistočnoj granici Litve, Druskininkai izlazi na uski koridor strateškog teritorija poznatog kao Suwałki prolaz. Proteže se oko 100 kilometara duž litavsko-poljske granice, između Bjelorusije na istoku i ruske eksklave Kalinjingrada na zapadu, zapadni vojni planeri upozoravaju da bi to područje vjerovatno bilo jedna od prvih ciljeva ruskog predsjednika da se odluči za eskalaciju rata u Ukrajini u kinetičku konfrontaciju s NATO-om.

Gledajući to ne biste znali - a to je, kažu istočnoevropski dužnosnici koji žele skrenuti pozornost na ranjivost zapadnog vojnog saveza na istoku, u centru problema.

Druskininkai, grad s oko 12.000 stanovnika, nije stran ni Rusiji ni vrevi evropske historije,

Car Nikola I. 1837. odredio je ovo mjesto kao službeno lječilište za ruske državne službenike, gradske vode bogate mineralima od tada privlače posjetitelje iz cijele srednje i istočne Evrope, čak i kada su invazione vojske — pruske, poljske, ruske, sovjetske — preuzimale kontrolu nad regijom između njih.

Tokom Hladnog rata ljetovalište je bilo omiljeno sovjetsko odredište za odmor. Danas je to dom jedne od najvećih snježnih arena na svijetu u zatvorenom prostoru i razrađenog vodenog parka. I dok ga rat u Ukrajini nije stavio izvan dosega, malo je izgubio od privlačnosti za Ruse, koji su uz Bjeloruse činili najveći postotak posjetitelja.

Ta bi poznatost mogla objasniti zašto su neki mještani optimistični u pogledu izgleda invazije. "Ne živimo u tom strahu", rekao je Danukas, 22-godišnjak koji je odrastao u Druskininkaiju, nedavno poslijepodne. "Ako se to dogodi, da, ljudi će se pitati, ali trenutno to zapravo nije slučaj."

Danukas, koji je tražio da se njegovo puno ime ne koristi kako bi se zaštitila njegova privatnost, rekao je kako je uvjeren da će NATO zaštititi Litvu, zemlju od 2,8 miliona stanovnika. Ako ne bude tako, on bi "jednostavno otišao iz zemlje", rekao je Danukas, dodajući da vojska "nije bila njegova stvar".

Nedavni posjet usamljenom cestom obrubljenom borovima do granice s Bjelorusijom, samo 10 kilometara od centra grada, pokazao je da bi možda bilo pametno spakirati torbu. Granična stanica, jedna od dvije u blizini grada, bila je zatvorena i pusta, a nigdje na vidiku nisu bili ni vojnici ni granična patrola.

Zapravo, na cjelodnevnom putovanju litavskom stranom koridora Suwałki, ruralnim krajolikom malih farmi, valovitim poljima ljutića i šumama, ovaj novinar nije vidio niti jedno vojno vozilo ili vojnika.

"Zajednica vjeruje u litvansku vojsku i NATO te u njihovu sposobnost da osiguraju sigurnost", navela je gradska uprava u pisanoj izjavi (gradonačelnik je bio na odmoru).

Ramūnas Šerpetauskas, koji zapovijeda lokalnom četom Litvanskog streljačkog saveza, dobrovoljne milicije s korijenima koji sežu unatrag više od vijeka, rekao je da je na istočnom frontu Litve do sada sve ostalo tiho. Iako je rekao da ne očekuje da će Rusija išta pokušavati sve dok ima pune ruke posla u Ukrajini, dodao je da on i njegovi saborci prate situaciju u pograničnoj regiji, nazivajući Suwałki prolaz litvanskom "Ahilovom petom". ”

"Neki misle da nas nema smisla napadati, ali treba napomenuti da je ovo direktni kopneni put do Kalinjingrada", rekao je. “Ako budu u stanju svladati Ukrajinu, moguće je da će sljedeći udarac zapasti ovdje.”

Najnoviji podsjetnik na konac po kojem Vilnius hoda u odnosima s Moskvom stigao je tokom vikenda kada je litvanska nacionalna željeznica saopštila da, kako bi se uskladila s evropskim sankcijama, više neće dopuštati tranzit određene robe preko teritorija zemlje od Bjelorusije do Kalinjingrada, uključujući ugljen , metali i građevinski materijali, piše Politico.

“Smatramo da je ovo najozbiljniji prekršaj”, rekao je guverner Kalinjingrada Anton Alikhanov u odgovoru na taj potez za koji je rekao da će utjecati na polovicu ruskog izvoza u eksklavu.

'Baltik će biti sljedeći'

Bivši estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves rekao je da je smislio naziv "Suwałki prolaz" nekoliko minuta prije sastanka s tadašnjom njemačkom ministricom odbrane Ursulom von der Leyen 2015. u pokušaju da podigne uzbunu zbog rupe u zapadnoj odbrani.

Zabrinutost je da bi Rusija u sukobu sa Zapadom mogla ući u koridor istovremeno s istoka i zapada, odijelivši baltičke zemlje Evropske unije od njihovih saveznika na jugu. "To je velika ranjivost jer bi invazija odsjekla Litvaniju, Latviju i Estoniju od ostatka NATO-a", rekao je Ilves.

Takav bi potez također rezultirao trenutnim obračunom između Moskve i nuklearno naoružanih članica NATO-a, gurajući svijet na rub svjetske konfrontacije.

Ilvesovo upozorenje von der Leyenovoj, sada predsjednici Evropske komisije, bila je reakcija na rusku aneksiju Krima godinu dana prije, ali njegov scenarij sudnjeg dana dobio je novu vjerodostojnost nakon najnovije Putinove invazije na Ukrajinu.

Baš kao što Putin pokušava stvoriti kopneni most između Rusije i poluotoka Krima, zauzimanje prolaza Suwałki, koji je ime dobio po istaknutom gradu na poljskoj strani granice, mogao bi povezati ruske trupe u Kalinjingradu, ključnoj ruskoj ispostavi, s onim koje su stacionirane u njenom de facto protektoratu Bjelorusiji.

Rusija je u Kalinjingradu izgradila ogromnu vojnu prisutnost, koja obuhvata nuklearno oružje, svoju baltičku flotu i desetke hiljada vojnika. (Eksklava, koja ima gotovo milion stanovnika, bila je njemačko područje sve do poslije Drugog svjetskog rata, kada je bila poznata kao Königsberg. Sovjetski Savez je nakon rata oteo kontrolu nad regijom od Njemačke, preimenovao ga u Kalinjingrad i protjerao njemačku populaciju.)

Iako nema razloga sugerirati da je napad neminovan, čini se da je ruski lider oduševljen time što Zapad nagađa šta će biti njegov sljedeći potez. Prošle sedmice pohvalio je imperijalne pothvate Petra Velikog, izjavivši da je "zemlja ili suveren ili kolonija", komentari koji su zabrinuli baltičke države. Mikhail Kasyanov, bivši ruski premijer pod Putinom, ove je sedmice dolio još ulja na vatru, predviđajući da će “baltičke države biti sljedeće” ako Ukrajina padne.

Poljska strana takozvanog Suwałki prolaza, u blizini Zerdzinye | Janek Skarzynski/AFP, Getty Images

Očekivani ulazak Švedske i Finske u NATO dodatno je podigao napetosti između Rusije i saveza. Dodavanje dviju skandinavskih zemalja moglo bi otežati Rusiji odvajanje Baltika od ostatka saveza, ali bi također pretvorilo Baltičko more u ono što neki nazivaju NATO jezerom, što bi Moskvi moglo dati još veći poticaj izgraditi most za Kalinjingrad.

Uključivanje Švedske i Finske u NATO čini ruski potez "manje vjerovatnim, ali to ne znači da je malo vjerovatan", rekao je Linas Kojala, direktor Centra za studije istočne Evrope, trusta mozgova sa sjedištem u Vilniusu.

Istočni savez

Unatoč strateškoj zabrinutosti Baltika, ono što bi moglo biti najopasnije u vezi Suwalki prolaza je njegova relativna irelevantnost.

Pokret Rusije prema Poljskoj ili Litvi jasno bi pokrenuo NATO-ovu odredbu o međusobnoj odbrani iz članka 5, odmah uključujući sve članice saveza - od Turske preko Bugarske do Francuske i Sjedinjenih Država.

Barem u teoriji. Koliko bi Washington i NATO bili nestrpljivi riskirati Armagedon zbog dijela uglavnom nenaseljenog poljoprivrednog zemljišta za koje mali broj njihovih građana uopće zna da postoji? To je upravo vrsta rubnog slučaja koji se Putin pokazao željnim testirati.

Dok (i ako) se Finska ne pridruži, litvanska granica od 900 kilometara s Rusijom i Bjelorusijom najduža je u savezu. Ali s vojskom od samo 20.000 i zrakoplovstvom sa samo pet aviona, uključujući transportne avione i jednom jednomotornom Cessnom, Litva je, kao i njeni baltički susjedi, loše opremljena za ruski napad - čak i uz pomoć njemačka vojne grupe koja je trenutno stacionirana u zemlji.

"Jedini odgovor na taj izazov je povećana prisutnost NATO-a ovdje", rekao je Margiris Abukevičius, zamjenik ministra odbrane Litve. “Znamo kako je Rusija opsjednuta zatvaranjem kopnenih koridora.”

Vojnici litvanske vojske sudjeluju u vježbi odbrane Suwałki prolaza 2017. | Ints Kalnins/Reuters

Tokom prošlosedmičnog posjeta Vilniusu, njemački kancelar Olaf Scholz pokušao je uvjeriti svoje domaćine u predanost Berlina baltičkoj sigurnosti, ali je na kraju posijao zbrku. Scholz je rekao novinarima da će Berlin krenuti "u smjeru" stacioniranja "borbene brigade" u Litvi, što podrazumijeva da će biti raspoređeno nekoliko hiljada vojnika. Njegovi su saradnici kasnije povukli komentare, rekavši da će Njemačka premjestiti samo sjedište jedinice - oko 50 pripadnika - tamo, dok će većina vojnika ostati u Njemačkoj.

Dok se NATO priprema za ono što mnogi posmatrači kažu da će biti njegov najvažniji samit u desetljećima kasnije ovog mjeseca, izloženost Baltika ruskoj agresiji u centru je razmatranja hoće li u regiji smjestiti više savezničkih trupa na stalnu ili polu - trajnu osnovu.

Dok savez pod vodstvom SAD-a tek treba donijeti konačnu odluku, dužnosnici su signalizirali da će NATO značajno ojačati snage na Baltiku i drugdje duž istočne granice EU-a, najavljujući historijsku promjenu stava NATO-a i premještanje težišta pakta istočno.

Iako NATO ima četiri borbene grupe od 1.000 vojnika stacionirane diljem regije, baltički politički lideri i vojni planeri tvrde da bi bilo potrebno mnogo više da se odvrati ruska agresija.

"Imate takozvane trip-wire snage, ali to možete nazvati i samoubilačkom misijom", rekao je Ilves, koji je bio estonski predsjednik od 2006. do 2016. godine.

SAD i Njemačka dugo su upozoravale na takav potez, dijelom zbog sporazuma iz 1997., poznatog kao Osnivački akt NATO-a i Rusije, u kojem se savez dogovorio s Moskvom da ne uspostavlja stalne baze u novim državama članicama u "sadašnjem i predvidivom sigurnosnom okruženju.” Ruski napad na Ukrajinu, međutim, uvjerio je čak i dugogodišnje skeptike da je došlo vrijeme za ono što NATO naziva "odbranom naprijed" u istočnoj Evropi.

Poljski granični prelaz na granici s NATO partnerom Litvanijom | Janek Skarzynski/AFP preko Getty Images

"Promijenio sam mišljenje", rekao je Ben Hodges, penzionisani američki general-pukovnik koji je zapovijedao američkom vojskom u Evropi od 2014. do 2017. "Naši napori u dobroj namjeri da se povežemo s Rusijom su propali."

U Bjelorusiji, na koju je Putin nedavno ostvario veći utjecaj, ruska vojska je nedavno koristila zračne baze i drugu vojnu infrastrukturu za pokretanje napada na Ukrajinu.

Hodges je rekao da sumnja da bi Rusija, koja se bori u Ukrajini, mogla prikupiti sposobnosti koje su joj potrebne za napad na Baltik za sada. No rekao je da je ključno da NATO iskoristi ovu priliku da se pripremi za najgore, uključujući jačanje baltičke protuzračne odbrane i osiguranje bolje integracije između lokalnih snaga i ostatka saveza. Rekao je da može zamisliti sistem s "rotirajućim stalnim prisustvom" NATO snaga u regiji, slično kao što SAD djeluje u Južnoj Koreji.

Drugi ključni faktor u odbrani regije je Poljska, koja ima najveću vojsku u regiji. Historijski sporovi između Poljaka i Litavaca u koridoru Suwałki oko jezika i manjinskih prava s obje strane granice doveli su do nagađanja da bi Putin mogao iskoristiti te tenzije u svoju korist, slično svojoj taktici u Donbasu, gdje je uspio iskoristiti proruske osjećaj za pokretanje separatističkog pokreta.

To se tek treba dogoditi. Prekogranična saradnja između poljske i litvanske vojske nikada nije bila bliža, rekao je general Rajmund Andrzejczak, glavni vojni zapovjednik Poljske.

"Vidimo šta Rusi rade u Ukrajini, pa im ne vjerujemo", rekao je general, koji je nekoć služio u regiji Suwałki, naglašavajući da je Poljska spremna ispuniti svoje savezničke obaveze prema Litvi ako Rusija uđe.

"Moramo biti vrlo, vrlo spremni", rekao je.