Nauka

Nakon udara asteroida sisavci su prvo ‘radili na masi’ da bi bili veći, tek onda postali pametniji

Nakon smrtonosnog udara asteroida prije 66 miliona godina koji je osudio dinosaure na propast, čini se da je snaga bila važnija od mozga za sisavce koji su uspjeli preživjeti kataklizmu i ovladati novim promijenjenim svijetom.

Naučnici su u četvrtak rekli da je analiza fosila sisavaca iz paleocenske epohe koja obuhvaća 10 miliona godina nakon što je asteroid zbrisao tri četvrtine vrsta na Zemlji, otkrila da se, iako su njihova tijela postala mnogo veća, veličina njihova mozga u odnosu na tjelesnu masu zapravo smanjila.

Nalazi su u suprotnosti s idejom da je upravo inteligencija natjerala sisavce, male igrače u doba dinosaura, da postanu novi vladari planeta nakon masovnog izumiranja vrsta na kraju razdoblja krede.

"Proces pojave velikog mozga i kod sisavaca nakon izumiranja bio je mnogo sporiji nego što smo mislili", rekla je Ornella Bertrand, paleontologinja sisavaca na Univerzitetu u Edinburghu i glavna autorica studije objavljene u časopisu Science.

Naučnicv su CT-om skenirali fosile 28 paleocenskih primjeraka sisavaca i 96 iz sljedeće eocenske epohe, koja se proteže na razdoblje prije 56-34 miliona godina.

Procijenili su veličinu mozga i razvoj specifičnih cerebralnih komponenti.

Rast mozga, otkrili su, započeo je tokom eocena, zajedno s promjenom važnosti različitih funkcija.

"Suprotno našim očekivanjima, sisavci koji su preživjeli asteroid i nadživjeli dinosaure bili su prilično bedasti. Nisu imali ni blizu umne sposobnosti današnjih sisavaca - a oštroumna inteligencija došla je tek mnogo miliona godina kasnije", rekao je paleontolog iz Univerziteta u Edinburghu i koautor studije Steve Brusatte.

Sisavci su počeli razvijati veće tijelo gotovo odmah nakon masovnog izumiranja koje je eliminiralo dinosaure. Prije toga, sisavci su obično bili veličine rovke.

Tokom paleocena neki su postali veliki poput medvjeda.

"Kada su neleteći dinosauri izumrli, sisavcima je postala dostupna prilika bez presedana i oni su počeli ovladavati ekološkim nišama koje su ostale ispražnjene postajući sve veći", rekla je Bertrand.

Naučnici su utvrdili da je osjet mirisa, mjeren razvojem olfaktornih režnjeva mozga, bio ključan za paleocenske sisavce dok su preuzimali nove uloge u ekosustavima.

Tokom eocena, druge sposobnosti poput veće integracije vida, sluha, pamćenja i motoričke kontrole - povezane s razvojem neokorteksa - postale su sve važnije za preživljavanje.

"Postoji cijena povezana s velikim mozgom. Energija koja se troši na mozak predstavlja 20 posto cjelokupne energije koje treba tijelo. Dakle, evolucija velikog mozga može se dogoditi samo kada korist od velikog mozga nadmašuje trošak održavanja", rekla je Bertrand.

Sisavci se sada mogu pohvaliti najvećim mozgom u životinjskom carstvu u odnosu na veličinu tijela.

Njihov eocenski rast mozga dogodio se kako se natjecanje za resurse pojačalo i složeno ponašanje postalo vitalno za opstanak vrsta, rekla je Bertrand.

Neke arhaične paleocenske loze su nestale, zamijenjene sisavcima koji su sličniji onima koji žive danas.

S nestankom grabežljivaca dinosaura i biljojeda, sisavci su počeli ispunjavati te uloge u paleocenu, vremenu evolucijskih pokusa.

Arktokion, veličine pantera, jedan od proučavanih sisavaca, imao je velike zube i jeo je meso, a možda i biljke. Biljojed Ektokonus veličine lame, također proučavan, bio je snažne građe s jakim udovima i stopalima.

Studija se usredotočila na placentalne sisavce, daleko najčešće sisavce. Fosili otkriveni posljednjih godina u Novom Meksiku, Koloradu i Francuskoj pružili su uvid u paleocenske sisavce.

"Unutar 100.000 godina nakon izumiranja, bogatstvo vrsta se povećalo, a sisavci su brzo postali morfološki raznoliki", rekla je Bertrand.

"Neke paleocenske vrste bile su općenito krupne i prilično različite od današnjih grupa, dok su druge živjele na drveću i možda su bile mogući preci primata - skupine koja je mnogo kasnije uključivala ljude. U paleocenu, sisavci su se neometano razvijali".