Preci ljudi su se možda počeli kretati na dvije noge kako bi našli hranu među krošnjama drveća.
Nova je to teorija istraživača koja je u suprotnosti s idejom da je to ponašanje nastalo kao adaptacija na provođenje više vremena na zemlji.
Dugo se smatralo da je porijeklo bipedalizma (hodanje na dvije noge) kod hominina prije oko 7 miliona godina povezano s promjenom okoliša.
I to kada su guste šume počele ustupati mjesto otvorenijim šumskim i travnjačkim staništima. U takvim uslovima, tvrdi se, naši preci bi više vremena provodili na zemlji nego na drveću. Tako bi se navodno mogli efikasnije kretati na dvije noge.
Ali sada istraživači koji proučavaju čimpanze u Tanzaniji kažu da ta osobina može imati različito porijeklo.
Do sad logična teorija poljuljana
"Mislim da smo dugo pričali ovu vrlo logičnu priču, koju barem naši podaci ne podržavaju", rekao je dr. Alex Piel, biološki antropolog sa University College London i koautor istraživanja.
Pišući u časopisu Science Advances, istraživači izvještavaju kako su proveli 15 mjeseci proučavajući 13 čimpanzi. I to one koji žive u dolini Issa u zapadnoj Tanzaniji. To je okruženje slično onom koje su iskusili naši drevni preci.
Rezultati otkrivaju da su ove čimpanze veći dio svog vremena provodile na tlu i u kretanju, u otvorenom okruženju šuma i trava nego u gusto pošumljenim dijelovima istog područja.
Međutim, čak i u otvorenom okruženju, udio vremena koje su čimpanze provodile na zemlji bio je sličan onom koji je ranije zabilježen za druge populacije majmuna koji žive u gustim šumama, uključujući Gombe i Mahale.
"Iako imamo mnogo manje stabala, čimpanze više nisu kopnene“, rekao je Piel.
Tim je zatim kombinovao podatke za različita okruženja u dolini Issa i analizirao koliko često su čimpanze stajale ili se kretale na dvije noge.
Rezultati otkrivaju da, dok je dvonožno ponašanje činilo manje od 1% zabilježenih položaja, samo 14% se odnosilo na čimpanze na tlu.
“Većinu vremena kada su na dvije noge je na drveću”, rekao je Piel. Dodao je da se ponašanje, barem usred grana, najčešće povezuje sa traženjem hrane.
Zašto šume?
Rhianna Drummond-Clarke, prva autorica istraživanja sa Univerziteta Kent, rekla je da bi otvorene šume mogle favorizirati dvonožnost kod čimpanza. Ali time i ranih ljudskih predaka, jer takva okruženja imaju rijetko raspoređena drveća nego guste šume.
"Bipedalizam im može pomoći da se bezbjedno i efikasno kreću kroz fleksibilne grane. I tako pristupe što je moguće većem broju plodova kada ih pronađu“, rekla je ona prenosu Guardian.
Tim kaže da, iako studija ne može dokazati da su naši ljudski preci pokazivali iste obrasce dvonožnog ponašanja, ona dovodi u pitanje uobičajene pretpostavke o tome kako su ljudi na kraju hodali na dvije noge i sugerira da je drveće nastavilo igrati ulogu u našoj evolucijskoj priči.
“Umjesto da vrijeme na zemlji stimulira dvonožaštvo, možda ga je kataliziralo, ali već je bilo tu”, rekao je Piel. “I to se savršeno uklapa u fosilne zapise jer svi ovi rani hominini imaju i arborealne i kopnene adaptacije.”
