obećavajuće istraživanje

Naučnici su možda pronašli priprodu zamjenu za Ozempic. To bi bila revolucija

Naučnici su možda otkrili način za prirodnu regulaciju razine šećera u krvi i želju za šećerom na sličan način kao lijekovi poput Ozempica.

Kod miševa i ljudi, ključ za otključavanje ovog prirodnog procesa je crijevni mikrob i njegovi metaboliti – spojevi koje proizvodi tokom probave.

Povećavajući brojnost ovog jednog crijevnog mikroba kod dijabetičkih miševa, istraživači predvođeni timom sa Univerziteta Jiangnan u Kini pokazali su da mogu "orkestrirati lučenje peptida-1 sličnog glukagonu".

Glukagonu sličan peptid-1 (GLP-1) je hormon koji prirodno proizvodi tijelo i koji pomaže u regulaciji razine šećera u krvi i osjećaja sitosti. Oslobađanje GLP-1 potiče određena hrana i crijevni mikrobi, a njegov mehanizam djelovanja oponašaju lijekovi poput semaglutida (sastojka iza Ozempica).

Osobe s dijabetesom tipa 2 obično imaju oslabljenu funkciju GLP-1, što dovodi do problema s kontrolom šećera u krvi, zbog čega Ozempic i drugi agonisti GLP-1 djeluju kao lijekovi.

Ovi lijekovi oponašaju prirodne procese u tijelu, a iako su se pokazali vrlo učinkovitima, neki istraživači žele otkriti kako natjerati tijelo da samo proizvodi više GLP-1.

"Sve veći broj istraživanja otkrio je da naša žudnja za prehrambenim komponentama potječe od signala poslanih iz crijeva, ključnog organa u prijenosu prehrambenih preferencija", objašnjavaju autori.

"Međutim, trenutno nije jasno koji su geni, crijevna flora i metaboliti u crijevnom mikrookruženju uključeni u regulaciju sklonosti šećeru."

Novo istraživanje sugerira da crijevni mikrobi poput Bacteroides vulgatus i njihovi metaboliti mogu pomoći u oblikovanju želje za slatkim.

U eksperimentima, ako miševi ne mogu proizvesti crijevni protein, nazvan Ffar4, istraživači su otkrili da su se crijevne kolonije B. vulgatus smanjile. To je zauzvrat smanjilo otpuštanje hormona zvanog FGF21, koji je povezan s željom za šećerom.

U studijama na miševima koji su uzimali agoniste GLP-1, istraživači su otkrili da lijekovi stimuliraju FGF21.

U međuvremenu, kod ljudi, neka istraživanja pokazuju da oni s genetskim varijantama hormona FGF21 imaju oko 20 posto veću vjerovatnost da budu vrhunski konzumenti slatke hrane.

U analizi krvi 60 sudionika s dijabetesom tipa 2 i 24 zdrave kontrolne osobe, istraživači u Kini otkrili su da su mutacije Ffar4, koje smanjuju proizvodnju FGF21, povezane s povećanom sklonošću šećeru, "što može biti važan doprinos razvoju dijabetes."

Štoviše, mikrobiom crijeva mogao bi biti ključni posrednik tog procesa.

Naravno, istraživački tim je otkrio da kada su miševi bili tretirani s metabolitom B. vulgatus, to je potaknulo izlučivanje GLP-1, što je zatim također pokrenulo izlučivanje FGF21.

Zajedno, to je značilo veću kontrolu šećera u krvi i manje želje za šećerom kod miševa.

Hoće li se isto proširiti i na ljude, ostaje za vidjeti, ali autori tvrde da njihova studija "pruža strategiju za prevenciju dijabetesa".