invazivna vrsta

Naučnici ubijaju milione rakova. Ovo je razlog

Nazvani po gustim dlakama na prednjim kandžama, kineski rakovi s rukavicama su zastrašujuća stvorenja. Njihova tamnosmeđa tijela mogu narasti do osam centimetara, a s raširenim pandžama mogu dosegnuti 25 centimetara – otprilike veličine tanjira za večeru, piše CNN.

Klasificirani kao jedna od 100 najgorih invazivnih stranih vrsta na svijetu, rakovi su gotovo neuništivi: hrane se gotovo svime, mogu preživjeti na kopnu, kao i u slatkoj i slanoj vodi, i imaju brzu stopu razmnožavanja – sa ženkama koje proizvode između 250.000 i 1 milion jaja po mrijestu.

Prvi put su uočeni u Evropi prije više od jednog stoljeća, u rijeci u blizini Bremena u Njemačkoj. Vjerovatno su putovali iz svoje rodne Azije u balastnoj vodi brodova. Od tada je broj stanovnika širom kontinenta eksplodirao. Danas je 18 od 27 država članica Evropske unije uspostavilo populacije rakova, a uključen je i na popis zabrinjavajućih invazivnih stranih vrsta, na kojem se navodi da njegovi negativni učinci uključuju ometanje lanca ishrane u vodi, prenošenje pošasti rakova i povećanje erozija nasipa i obala svojim bušenjem.

Naučnici širom kontinenta traže načine kako smanjiti populaciju kraba rukavica i na taj način zaštititi domaće ekosisteme koje invazivne vrste uništavaju. Godine 2023. ujedinili su se u projektu pod nazivom “Clancy” koji finansira EU.

Do sada je najuspješnija strategija bila zamka koju su razvili Univerziteta u Antwerpenu i Flandrska agencija za okoliš u Belgiji. Tri takve zamke postavljene su u zemlji od 2018., ulovivši procijenjenih 3 miliona rakova, prema Jonasu Schoelyncku, profesoru vodene ekologije na Univerzitetu u Antwerpenu. Preko rijeke postavljen je metalni kanal u koji rakovi padaju dok gaze duž riječnog korita. Nesposobni isplivati ​​kao druge vodene vrste, prisiljeni su puzati duž cijevi koje vode do kaveza na obje obale, gdje ih se može skupiti u njihovim masama i odložiti.

Još jedna zamka istog dizajna, neovisno o EU projektu, instalirana je u Ujedinjenom Kraljevstvu prošle godine, a grupa planira uvesti još u Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj u nadolazećim godinama.

Zamke će ciljati područja kroz koja migrira velik broj rakova. Tijekom jeseni odrasli rakovi migriraju iz slatke vode u more kako bi ispustili svoja jaja, au proljeće mladi rakovi putuju iz mora rijekama. Prelaze nevjerovatne udaljenosti, čak 10 kilometara dnevno, kaže Schoelynck, dodajući da su neki viđeni više od 1000 kilometara u unutrašnjosti.

Tokom tih mjesečnih razdoblja oni su najvidljiviji, okupljaju se oko brane ili se kreću kopnom kako bi izbjegli brane i druge prepreke.

“Ponekad krivo skrenu i završe u centru grada”, kaže Schoelynck, koji se prisjeća stotina rakova koji gmižu ulicama Liera, malog belgijskog grada koji leži na ušću dviju rijeka. Čak je čuo svjedočanstva o njima kako se penju po zidovima i šuljaju u vlažne kupaonice ljudskih domova.

Rakovi napreduju u europskim sredinama iz više razloga, objašnjava. Kao i većina invazivnih vrsta, nemaju prirodnih neprijatelja, oportunistički se hrane i vrlo su otporni. Ali klimatske promjene također bi mogle igrati ulogu, jer bi toplije vode mogle pomoći da se rakovi osjećaju kao kod kuće.

Postoji i velika genetska raznolikost vrste. Schoelynck kaže da su naučnici u Evropi prijavili rakove koji su hibrid kineske i japanske vrste rakova rukavica. “Kada postanete hibrid, odjednom ste jači od svojih konkurenata i lakše preživljavate izazove. Ovo, zajedno s boljom kvalitetom vode (posljednjih desetljeća), zajedno s možda klimatskim promjenama, (doprinosi) novom procvatu koji vidimo da se događa danas,” kaže on.

Kontrola štete

EU procjenjuje da invazivne strane vrste svoje članice godišnje koštaju 12 milijardi eura ekonomske štete, a njezina Strategija bioraznolikosti za 2030. obvezuje se na upravljanje tim vrstama i sprječavanje njihovog širenja.

Naučnici vjeruju da zamke nude isplativo rješenje. "Sistem je stvarno zgodan, stvarno jednostavan", kaže Bjorn Suckow, naučnici na Institutu Alfred Wegener, koji se nalazi u Njemačkoj i uključen je u projekt Clancy. Objašnjava da bi se, kad bi se proširile šire, smjestile u male, pristupačne pritoke, a ne u duboke, široke rijeke, a tokom sezone užurbane migracije, kutije s obje strane obale trebale bi se redovito provjeravati i prazniti kako bi se izbjeglo a build-up od rakova.

Druge metode hvatanja u zamke, kao što je korištenje mreža, su radno intenzivnije i skuplje, kaže Schoelynck. "Kada je dobar dan, u Belgiji možete uloviti 80 do 100 rakova dnevno (mrežom), dok s novom zamkom ulovite 8.000 do 10.000 rakova dnevno."

Također ima daleko manje usputnog ulova, dodaje. “Ako koristite mreže ili fyke (cijevastu mrežu s obručima), ulovit ćete ribu, čak i ugroženu ribu koju pokušavate zaštititi. Uz ovu zamku, do sada nema nuspojava uočenih ni na jednom od vodenih organizama.”

Humani kraj?

Jedno od glavnih neodgovorenih pitanja je što učiniti s rakovima nakon što su sakupljeni. Suckow objašnjava da različite zemlje u EU imaju različita pravila o dobrobiti životinja. U Njemačkoj naučnici smiju ubijati rakove samo kuhanjem ili električnom strujom. Dok su u Belgiji rakove zamrzavali u kantama.

“Očekujemo da će projekt donijeti povratne informacije o (naj)humanijem načinu njihovog ubijanja,” dodaje Suckow, kao i potencijalne upotrebe mrtvih rakova.

Dok su rakovi rukavice sezonska poslastica u Kini, Schoelynck kaže da imaju malo mesa i stoga nisu popularni na evropskom tržištu. Dodaje da će mnogi od rakova uhvaćenih u zamke biti mladi, dok su oni koji se jedu u Kini veći odrasli. Međutim, rakovi prikupljeni u jednoj od belgijskih zamki idu u lokalni zoološki vrt kako bi se koristili kao hrana za životinje, kaže on.

Naučnici priznaju da je to posao u toku, ali se nadaju da će koordinirani evropski napor pomoći u prikupljanju znanja i podataka o invazivnoj vrsti i njezinu utjecaju, pomažući u oblikovanju međunarodne strategije za kontrolu njezine populacije.

"Ako znamo gdje je problem, koliko je velik i kako su ove populacije međusobno povezane, možemo odrediti određene lokacije na kontinentu", kaže Schoelynck. "Moramo imati koordiniranu akciju kako bismo pomogli jedni drugima, jer za ove životinje ne postoje političke granice."