Pune 23 godine prošle su od smrti Darija Džamonja, bosanskohercegovačkog pisaca, novinara i kolumniste. Bio je majstor kratke priče, volio je rodno Sarajevo i nije mogao funkcionirati bez rodnog grada.
Živio je samo 46 godina, a iza sebe je ostavio jedinstveno i značajno djelo.
Kao i svake godine 1. oktobra u sarajevskom „Šetalištu“ okupe se Džamonjini prijatelji.. Tako je bilo i ove godine, a među onima koji ne zaboravljaju svog Dacu je bio i glumac Nermin Tulić.
Bilo je vrlo emotivno
„Bili je vrlo emotivno iz razloga što nije bilo puno ljudi, samo su bili baš oni koji su bili bliski s njim. Sjetili smo se Darija Džamonje. Uvijek se okupimo 1. oktobra u kafani „Šetalište“, 15 dana prije njegove smrti. Bilo nas je desetak, njegovih prijatelja..“, govori Tulić za "Raport".
On je tom prilikom pročitao jednu Džamonjinu priču i jedan osvrt koji je davno napisao Nedžad Ibrišimović o njemu.
„"Sjetili smo se zgoda i nezgoda i priča i anegdota koje i dan danas kruže o Dariju Džamonji. Popilo se piće. Bilo je baš vrlo intimno sjećanje nas desetak na Džamonju“, kaže Tulić.
To je kod nas običaj
Govori nam kako mu je žao da u "Šetalištu" nije bilo više ljudi.
„Jer, Dario je to zaslužio svojim pričama. U svim njegovim pričama glavni likovi su ulica i grad Sarajevo. Daco Džamonja je svojim pričama i knjigama širom svijeta pronio slavu Sarajeva, pisao je o duhovitosti Sarajeva, visprenosti Sarajlija... Zaboravljaju se ljudi, ali to je kod nas običaj. Čovjek umre zaboravi se nakon tri-četiri dan. Neću se pravdati onim - život ide dalje, ali vijest sustiže vijest, i to je tako“, zaključuje Tulić.