Kroz historiju su se spektakularni gradovi dizali i padali, a za neke nema mnogo dokaza koji bi pokazali da su uopće postojali. Drugi su, međutim, ostavili više tragova.
Razlozi zašto civilizacije zauvijek nestaju mogu se temeljiti na klimatskim promjenama, ratovima i prirodnim katastrofama. Postoje naizgled izgubljeni u vremenu - sve dok se ne otkriju artefakti koji ih vraćaju u život. Ovo su priče o pet takvih gradova, u jednom trenutku zaboravljenih, a na kraju, ponovno otkrivenih svijetu.
Petra
Ovaj drevni grad u južnom Jordanu bio je prijestonica Nabatejskog kraljevstva, koje je postojalo od 4. stoljeća prije nove ere pa do 106. godine. Petra je bila važno raskrižje trgovačkih putova začina i svile, gdje su se sastajali trgovci iz Rima, Grčke, Egipta, Indije i Kine. Veliki grad izgrađen je na strani kanjona Wadi Musa u južnom dijelu Jordana. A uklesan je u planine i litice od pješčenjaka.
Također je imao zamršeno dizajniran sistem upravljanja vodom koji je bio izgrađen od keramičkih cjevovodnih kanala. Jedan se protezao devet kilometara i nevjerovatan je primjer hidrotehnike. Stotinama godina kasnije, potresi su oštetili vodovodni sistem i Petra je napuštena. A 1912. Johann Ludwig Burckhardt otkrio je grad i „podijelio“ ga sa svijetom.
Machu Picchu
Ponovno otkriven 1911., Machu Picchu je stoljećima bio skriven iznad doline Urubamba u Peruu. Machu Picchu koji se naziva i "Izgubljeni grad Inka", ne može se vidjeti odozdo. Nalazi se na vrhu planine i okružen je poljoprivrednim terasama.
Njegovi su kameni blokovi međusobno slagani bez žbuke. Na svom vrhuncu, grad je bio jedno od najvažnijih kulturnih, političkih i vjerskih središta carstva Inka. Podijeljen je u dva dijela, a posebno je impresivan drevni hram Sunca.
Pompeji
Beskrajne priče ispričane su o tragediji Pompeja koja se dogodila 24. augusta 79. godine. Tog dana je eruptirao vulkan Vezuv, a nesretni građani nisu bili nikako pripremljeni. Cijeli grad je ubrzo bio prekriven pepelom i zemljom. Procjenjuje se da je stradalo od 2 do 16 hiljada ljudi. Nevjerovatno, ali erupcija je sačuvala grad u njegovom stanju kada se lava izlila iz vulkana na njegove strukture i ljude. Sve je bilo zamrznuto u vremenu.
Svi preživjeli su pobjegli, a Pompeji su ubrzo zaboravljeni. Nalazište je iskopano u 18. stoljeću, a pronađeni dokazi pružili su veliki detalj uvida u svakodnevni život u ovom drevnom italijanskom gradu.
Teotihuacan
Drevni Egipat poznat je po svojim piramidama koje oduzimaju dah. Ali grad Teotihuacan iz 2. stoljeća prije nove ere nije ništa manje impresivan. Nalazi se oko 50 – ak kilometara od Mexico Cityja. Do 400. godine nove ere bio je najutjecajniji i najmoćniji grad u svojoj regiji. Izgrađen je s rešetkastim rasporedom, pokrivajući 15 kilometara.
Pravo blago Teotihuacana njegove su masivne stepenaste piramide. A tu su i drevni hramovi, palače, trgovi i apartmanska naselja. Velik dio historije grada još uvijek je misterij. Ali neki vjeruju da je do njegovog „pada“ došlo zbog promjenjivih klimatskih uvjeta poput dugotrajnih suša.
Ktezifont
Neke od najranijih svjetskih civilizacija nalazile su se u drevnoj Mezopotamiji u zapadnoj Aziji. Danas ova regija čini dijelove Sirije, Kuvajta, Iraka i Turske. U 6. stoljeću jedan najvećih gradova ovog područja bio je Ktezifon, koji se nalazio oko 30 – ak kilometara od Bagdada. Grad je osvojio najprije Rim, a zatim Bizantsko Carstvo.
Godine 637. poslije Krista, osvojili su ga muslimani tokom islamskog osvajanja Perzije. Od grada je ostalo malo, praktički samo Ṭaq Kisra. Ova velika, nadsvođena dvorana smatra se bivšom kraljevom palačom; mnogi vjeruju da je drevni grad bio inspiracija za grad Isbanir koji se spominje u narodnim pričama Hiljadu i jedne noći, piše PunKufer.
