Vijesti

“Niti jedna zemlja na svijetu u vrijeme pandemijenije mijenjala zakon o radu”

Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH među prvima je uputio Otvoreno pismo predsjedavajućem Predstavničkog doma Parlamenta FBiH i klubovima političkih stranaka u kojem je iznio svoj stav o izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakona o vijeću uposlenika.

Za vrijeme pandemije i stanja nesreće u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH je na inicijativu Udruženja poslodavaca FBiH pokrenula pitanje izmjena i dopuna teksta Zakona o radu i Zakona o vijeću zaposlenika, koji će se 28. jula naći na dnevnom redu sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz SSŠPDP BiH naglašavaju kako niti jedna zemlja na svijetu u vrijeme pandemije i uvjeta krize izazvanih pandemijom COVID-a 19 nije mijenjala zakon o radu, već su donosili nove propise i tražili način kako da se pomogne, prije svega radnicima i građanima, a time i poslodavcima.

Sindikati već više od 15 godina zahtijevaju donošenje Zakona o zaštiti na radu, povećanje plaća te osiguranje dostojanstvenog i sigurnog rada radnika u realnom sektoru. Već godinama nije uvažen niti jedan zahtjev Sindikata, ali su zato uvažene sve inicijative i prijedlozi za dalje derogiranje prava radnika.

Stav Sindikata je da užurbano iniciranje izmjena zakona nema ništa drugo za cilj, sem potpunog obezvrjeđivanja radnika i njihovih prava i to prvenstveno radnika u realnom sektoru, te se zbog toga oštro protive donošenju izmjena i dopuna predmetnih zakona.

Iz predloženih materijala dva zakona, koji su dostavljeni Sindikatu prije konačnog utvrđivanja teksta od strane Vlade FBiH, jasno se može zaključiti da cilj predloženog nije, kako se navodilo i plasiralo u medijima, da se zakoni mijenjaju samo da bi se otklonile administrativne prepreke za donošenje odluka od strane poslodavaca u vrijeme proglašenja stanja nesreće, već se izmjenama direktno zadire u prava radnika, uključujući i materijalna prava.

Pitamo se, zašto se uvijek u raspravu prvo uzimaju u razmatranje navodna ugroženost privatnih poslodavaca i nemogućnost izvršenja obaveza prema radnicima. Zašto pitanje otežanog poslovanja i rada ne posmatramo iz drugog ugla, iz ugla položaja i potreba radnika i građana? Zašto ovo pitanje ne posmatramo općenito i uzmemo u razmatranje kolike troškove država i Federacija BiH imaju u pogledu plaća, naknada i ostalih davanja prema svima onima koji se finansiraju iz budžeta, kao i kolika su izdvajanja za druge troškove koji nastaju bez određenih pokrića?

Zašto mogućnost umanjenja tih primanja nismo razmotrili kao primarno pitanje i time omogućili dodatno punjenje budžeta i osmišljavanje kvalitetnih programa i mjera za pomoć radnicima i privrednicima?

“Nažalost, u dosadašnjim mjerama i predloženim izmjenama zakona niti slovo nije u korist radnika i njihovih prava. U Federaciji BiH nemamo niti jedan dokument koji bi štitio prava radnika u uvjetima pandemije, pružao bilo kakvu sigurnost u prevazilaženju krizne situacije i stvorio uslove da se radnik osjeća kao čovjek. Štititi radnika i izglasati kvalitetan program i mjere za rasterećenje privrede (kakav još uvijek nemamo), nužno znači i pomoći privredniku i poslodavcu, a u konačnici i zbrinuti sve one koji su pogođeni krizom.”, izjavila je Lejla Ćatić, predsjednica SSŠPDP BiH.

Stanje pandemije, te druga vanredna stanja opravdano zahtijevaju određena odstupanja i korekcije, ali to može biti samo izuzetak, a ne pravilo. U situaciji pandemije ozbiljni poslodavci razgovarali su sa svojim radnicima i njihovim predstavnicima i dogovarali načine prevazilaženja aktuelne situacije, uz međusobno povjerenje i saradnju.
I dok Sindikat zagovara povećanje plaća i bolje uvjete rada, Vlada FBiH i Udruženje poslodavaca FBiH ulažu napore i insistiraju na tome da se ispregovara zakon koji će dalje značajno umanjiti prava radnika i pretvoriti ih u robove.

Izmjene i dopune zakona o radu i umanjenja plaće i drugih prava radnika u medijima nisu predstavljena na način kako je to zaista i predloženo u prijedlogu zakona, već samo da “može doći do umanjenja”, na koji način se dezavujiše javnost i po svaku cijenu nastoje značajno umanjiti prava radnika!