Nauka

Nova vrsta morskog psa izranja iz dubina: Misterija je počela s jajetom

Morski psi obično vole živjeti u plitkim vodama, često sjede na morskom dnu u šumama algi, ali ova nova vrsta morskog psa pronađena je na 150 m

Bila je to misterija koja je počela s jajetom. Godine 1989. naučnici u Australiji pronašli su neobičnu vrstu "sirenine torbice" – kožnatu kutiju za jaja, koju neke vrste morskih pasa polažu umjesto da rađaju žive mlade. Prazne kutije za jaja imale su jednu gotovo jedinstvenu karakteristiku – niz istaknutih izbočina duž vrha.

Jaja su pronađena kod Rowley Shoalsa, grupe korlajnih grebena na rubu kontinentalnog pojasa u Istočnom Timorskom moru, nekoliko stotina kilometara od sjeveroistočne obale Australije. Ponudili su više pitanja nego odgovora. Šta ih je nanijelo? Gdje je živjelo? I zašto su njegove kutije za jaja imale tako specifičan izgled?

Proći će više od 30 godina prije nego što naučnici konačno otkriju odgovore na najosnovnija od ovih pitanja – i pritom otkriju potpuno novu vrstu morskog psa, piše BBC.

Nova vrsta morskog psa: Zasad ih ima 360

Više od dvije desenije u 21. stoljeću čovječanstvo još uvijek pronalazi nove vrste najimpresivnijih lovaca u oceanu. Još sredinom 1980-ih, nauka se usredotočila na oko 360 vrsta morskih pasa, u rasponu od dubokomorskih perolaka poput 20 cm (8 inča) dugog patuljastog morskog psa do ogromne kitopsine koji se hrani planktonom, najveće vrste riba u oceanima.

Ali u nešto više od 40 godina ovaj broj je skočio za gotovo 40%. Postoji više od 500 poznatih vrsta, a broj novih vrsta ne pokazuje znakove opadanja.

Ovaj novi val otkrića parira onom iz zlatnog doba istraživanja. Ono je jednako nusprodukt mukotrpnog rada u arhivima muzejskih zbirki kao i zavirivanje u duboke vode svjetskih oceana.

Uzmimo, na primjer, morskog psa koji je položio misteriozne kutije s jajima.

Will White, viši kustos Australske nacionalne zbirke riba pri CSIRO-u (Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation) u Hobartu, Australija, bio je dio tima koji je povezivao tačke. Nakon što su otkrivene tokom istraživanja u Rowley Shoalsu, kutije za jaja poslane su u muzejske arhive bez da je iko dublje gledao u čudne grebene kutija.

Slučaj jajeta i veza sa ajkulama mačkama

Godine 2011., istraživač po imenu Brett Human volontirao je u Zapadnoaustralskom muzeju u Perthu, kada je naišao na kutiju s grebenim jajima morskog psa. Iako je bio sličan jajima koje je položila druga vrsta morskog psa, ta životinja nikada nije pronađena u australskim vodama. Human je slučaj jajeta povezao s drugim jajima koja su pronađena u Australiji i suzio vrstu na mogućnost da pripada porodicama ajkula mački. Ali nije mogao odrediti tačnu vrstu.

"Prvi je opisao slučaj i jako se potrudio suziti… uspio je puno bolje od onoga što bi mnogi ljudi zapravo učinili", kaže White. "Ništa se nije dogodilo u vezi s tim sve dok nismo počeli razmatrati slučaj s kolegicom Helen O'Neill. Čak sam i tada mislio: 'Mislim da lajem na krivo stablo, gledajući slučajeve. Niko to nije napravio, vjerovatno postoji razlog zašto'."

Ispostavilo se da su CSIRO-u također bili poslani primjeri slučajeva jajašaca 1980-ih – a niko nije napravio daljnje istraživanje. "Tek kad sam počeo pregledavati prikupljene podatke, shvatio sam da su zapravo iz istih istraživanja. Prikupljeni su s iste lokacije istog dana."

Pronađena na 500 metara dubine

White i njegove kolege znali su da su jaja pronađena 1980-ih došla s određene dubine – između 410 m (1345 stopa) i 504 m (1640 stopa) – i počeli su tražiti morske pse koji su uhvaćeni na istoj dubini. Zbirka CSIRO-a sadržavala je nešto za što se mislilo da je južnokineska mačka ajkula, za koju se pokazalo da je bila skotna kad je uhvaćena. Naučnici su je secirali i pronašli embrij u razvoju unutar kućišta jajeta s istim znakovitim grebenima kao oni otkriveni godinama prije u Rowley Shoalsu. Istraživački rad pokazao je da se radi o potpuno novoj vrsti, a misterij o kojem su australski naučnici češkali glavu posljednjih 30 godina napokon je riješen.

"Trebalo nam je otprilike dva dana da to riješimo", kaže White. "Stvar je u tome da to morate posebno tražiti. Posebno odrasli iz te skupine vrlo su suptilno različiti", kaže on.

Vrsta sada ima naučno ime (zajedničko ime će uslijediti), a predstavljeno je u Journal of Fish Biology u aprilu 2023. Ova nova sorta demonske mačije ajkule, inače poznate kao Apristurus ovicorrugatus, smatra se da živi oko 700 m ( 2,297ft) ispod površine, polažući kućište jaja preko koralja u vodi preduboko da sunčeva svjetlost ne može prodrijeti. White kaže da je ovu porodicu morskih pasa posebno teško istražiti jer su tako nedostižni i jer razlike među vrstama mogu biti tako minimalne.

Morski psi obično vole živjeti u plitkim vodama, često sjede na morskom dnu u šumama algi, ali ova nova vrsta morskog psa pronađena je na 150 m
Nova vrsta morskog psa pronađena je na 150 metara dubine

"Konkretno s ovom grupom, zapravo se bavimo promatranjem aspekata probavnog trakta i oblika jetre i sličnim stvarima. Definitivno postaješ očajan kad se počneš upuštati u takve stvari", kaže White.

Kaže da svi sadašnji stručnjaci za ovu skupinu morskih pasa "međusobno komuniciraju" jer identificiranje novih vrsta može biti veliki izazov.

Morski psi često sjede na morskom dnu u šumama algi

"Druga stvar, nažalost, je da u zbirkama dobijete neke primjerke koje imate samo fiksirane [očuvane] primjerke, zapravo nemate svježu fotografiju; sa onim demonskim mačijim morskim psom kojeg smo opisali bili smo sretni jer smo imali svježu fotografiju također."

Demonski mačiji morski pas nije jedino otkriće koje je White nedavno identificirao. Još jedna vrsta, vrsta morskog psa roga, uhvaćena je u iznenađujuće dubokim vodama kod Zapadne Australije u istraživanju prošle godine. Morski psi obično vole živjeti u plitkim vodama, često sjede na morskom dnu u šumama algi, ali ova nova vrsta morskog psa pronađena je na 150 m (500 stopa).

Ali to nije ništa u usporedbi s onim što nas čeka, kaže White. Demonska mačija ajkula nije jedina nova vrsta koja se pojavila. "Zapravo smo pronašli još jednu novu vrstu istog roda, također s izbočenim jajnim kućištima, ali s različitim izbočenim jajnim kućištima kod Queenslanda. Tako da sada radimo na tome", kaže on.

"Imam osjećaj da postoji još jedna iz Queenslanda, nova je, iz istog roda. I mislim da postoji još jedna u Zapadnoj Australiji, ili je nova ili je novi zapis o vrsti slabo poznatoj drugdje u svijetu, “ kaže White.

Vode oko Australije nisu jedine koje nude nove vrste morskih pasa. S druge strane Indijskog oceana, njemački naučnik za morske pse Simon Weigmann iz Elasmobranch Research Laboratorija u Hamburgu pomogao je otkriti dvije nove vrste morskih pasa pilara – stvorenja bizarnog izgleda naoružanih dugim njuškama, ili rostrumima, načičkanim oštrim zubima – izvan obale jugoistočnoj obali Afrike.

Kad je vidjela fotografije, odmah je prepoznala...

Morski psi su pronađeni uz pomoć kolegice Ruth Leeney iz Anderson Cabot Centra za oceanski život, koja je istraživala nove vrste srodnih riba pila na obalama Madagaskara (riba pila je vrsta raže, u dalekom srodstvu s morskim psima.)

Jedan od njenih kolega nazvao ju je jer je ribar za nju sačuvao dva rostra, za koje su mislili da su ribe pile", kaže Weigmann. "A kad je vidjela fotografije, odmah je prepoznala da to nisu bile ribe pile, već morski psi pilari, što je također vrlo zanimljivo otkriće jer se morski psi ne love cijeli dan."

Morski psi pilari imali su neke zanimljive detalje: umjesto pet škržnih proreza koje većina morskih pasa posjeduje, imali su šest - evolucijski odjek mnogo starijih vrsta morskih pasa koje su živjele prije milione godina. Imali su i male mesnate vitice poznate kao mrene koje su bile daleko bliže vrhu rostruma nego kod drugih vrsta morskih pasa.

Izgledalo je kao da je nova vrsta morskog psa

Kako bi potvrdio svoju slutnju da bi se radilo o novoj vrsti, Weigmann je otputovao u londonski Prirodoslovni muzej, koji ima morskog psa piljara ulovljenog prije više od 100 godina koji je u izuzetno dobrom stanju.

"Bilo je sasvim jasno da su mrene blizu usta, kao što je opisano za tu vrstu", kaže Weigmann, pozivajući se na primjer Prirodoslovnog muzeja. Šta god da je Lenneyjev kolega fotografirao u ribarnici na Madagaskaru, izgledalo je kao da je nova vrsta. Čini se da daljnja istraživanja primjeraka u drugim zbirkama u Južnoj Africi također podupiru to.

Tada se javio još jedan istraživač morskih pasa – Andrew Temple sa Univerziteta za nauku i tehnologiju kralja Abdullaha u Saudijskoj Arabiji.

"Pronašli smo morskog psa piljara u blizini Zanzibara u Tanzaniji, gdje su napravili pregled iskrcaja lokalnih ribara, čak drugačiji od onih koje smo upravo pronašli", kaže Weigmann. "Pa smo rekli: 'U redu, možda je to samo neobičan primjerak. Ili je možda čak druga nova vrsta'", kaže on.