Region

Novi srpski ustanak: ‘Zla je krv bačena među narod. Ti ljudi su već izazvali jedan građanski rat s 20.000 mrtvih‘

Tmurni oblaci nadvili su se nad Jadarskom dolinom. I doslovno i preneseno. Nad sudbinama i životima ljudi iz ovog dijela Srbije nadvili su se neki drugi, kako kažu, puno tmurniji i opasniji oblaci, koji prijete uništenjem tamošnjeg eko-sistema, kompletnog vodnog, biljnog i životinjskog sistema, a posljedično i samim ljudima, koji bi mogli ostati bez svega što su sami, ali i njihovi preci, stoljećima gradili i stjecali. Projekt Jadar, kako je u Srbiji nazvan veliki projekt, koji je s ogromnim finansijskim ulaganjima već u pripremnoj fazi pokrenula multinacionalna kompanija Rio Tinto, i koja na području doline Jadra, konkretno u Gornjim Nedeljicama i okolnim selima, namjerava otvoriti veliki rudnik jadarita, s ulaganjem od čak 2,4 milijarde dolara, piše Jutarnji list.

Riječ je o mineralu kojemu su ime dali prema istoimenoj rijeci Jadar, pritoci Drine, po kojoj je nazvana i spomenuta dolina, koji su otkrili tokom 15-godišnjih istražnih radova, a njegova najveća vrijednost je u tome što u sebi, kako su priopćili prije dvije godine, sadrži ogromne količine litija - nužnog za proizvodnju baterija za električne automobile, mobitele, laptope… i bora. Objavili su da se u Jadarskoj dolini krije desetina svjetskih zaliha litija, a u današnje vrijeme takva vijest prava je privredna i berzovna bomba. Službena vlast u Srbiji bila je oduševljena otkrićem, vidjeli su u tome priliku da zemlju privrednu uzdignu i pozicioniraju prema vrhovima, milijarde eura i dolara brojnima su počele sijevati pred očima… Ali, ne i većini mještana Jadarske doline.

"Ne damo Jadar", povikali su mještani okupljeni oko Mjesne zajednice Gornje Nedeljice. Obični ljudi, poljoprivrednici i stočari, čije porodice već stoljećima žive isključivo od onoga što im donese plodna zemlja natapana vodama iz Jadra i Korenite, ali i Drine i Save… Dragan Karajčić, predsjednik MZ Gornje Nedeljice, Brezjak i Slatina, Aleksandar Karajčić, predsjednik Udruženja "Ne damo Jadar" te njihovi prijatelji, sumještani, sve redom također članovi udruge, Slaviša Rosić, Živko Petković i Vladan Jakovljević.

"Ovo je samo manji dio. Kada smo krenuli, bilo nas je 10 članova, danas nas je 10.000", veli nam Dragan Karajčić. Tu je i novinar s BBC-ja Srbija. Gornje Nedeljice posljednjih su sedmica jedno od najposjećenijih mjesta u Srbiji.

"Danas su ovdje i Al Jazeera i N1. S njima su naši ostali kolege, a mi smo dočekali braću Hrvate" - nasmijao se Karajčić, nakon što je završio telefonski razgovor. Pokušao je od mjesnog popa dobiti ključeve da sjednemo u prostorije crkvene porte, ali nije imao uspjeha. Na ulaznoj ogradi crkve i groblja stoji obavijest "Odlukom Šabačke eparhije, Crkvenoopštinski upravni odbor doneo je na dan 14. 11. 2021. godine, na svojoj redovnoj sjednici, pod tačkom br. 02 sljedeću odluku: Crkvena sala i porta mogu poslužiti samo za vjerske potrebe i u druge svrhe se ne mogu upotrebljavati." Ima i pečat!

"E, ali ta obavijest je prije dolaska predsjednika Vučića prošle subote uklonjena, a predsjednik je dočekan uz najviše crkvene počasti, zvona su zvonila, ikone su mu poklanjali… Obavijest vrijedi samo po potrebi", objašnjavaju domaćini.

Naime, upravo u prostorijama crkve sv. Đorđe u Gornjoj Nedeljici, u subotu 4. 12., predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se s dijelom mještana kako bi s njima razgovarao o problemima koji ih muče. Međutim, na tom sastanku nije bio niko od članova udruženja "Ne damo Jadar", kao ni većina onih koji podržavaju njihove, kao i aktivnosti drugih u međuvremenu formiranih ekoloških udruženja koje se bore protiv rudnika i protiv Rio Tinta. Oni su u to vrijeme bili na blokadama cesta. Naši domaćini konkretno u nedalekom selu Brezjak, gdje su blokirali magistralu prema Valjevu. U tom je selu, inače, i informativni centar Rio Tinta pokraj kojeg su mještani razvili veliki transparent "Ne - rudnik, Da - život".

"Drago nam je da se naša borba, jer ovdje je srce tog pokreta, prenijela na cijelu Srbiju, jer ovo nije pitanje opstojnosti samo doline Jadra, nego cijele zemlje", govore.

Diglo se na noge pola Srbije, a podršku ekološkim aktivistima i narodu dali su i neki poznati srbijanski glumci, sportisti, književnici…

"Ovdje je sve i počelo. U ovoj crkvi", počinje Dragan.

Prije dvije godine, na Vidovdan, iz Rio Tinta su nas pozvali na sastanak da nam iznesu svoj plan i program rudnika i deponija koji bi bio u našem polju. Bilo je to za nas nešto posve novo, neočekivano i neprihvatljivo, jer je od jednog malog rudničića i površine od kojih 50-60 hektara, odjednom to naraslo na preko 600 hektara. Nas 10 predsjednika mjesnih zajednica, što se do sada proširilo na 22 sela, potpisali smo da ne želimo deponij u našem polju, i s tim papirom došli smo pred gradonačelnika Loznica Vidoja Petrovića, iznijeli naše stavove, koji na kraju nisu prihvaćeni, i tako je krenuo naš ustanak", govori Dragan i moli da nešto posebno naglasimo.

"Udruženje "Ne damo Jadar" bori se protiv rudnika i protiv Rio Tinta. Nismo osnovani da rušimo Aleksandra Vučića ili SNS, nego da se zaštitimo od okupatora Rio Tinta. Svi smo mi seljaci, mještani ovih sela, koji se borimo protiv rudnika. Nemamo nikakve veze s organizacijama koje žele srušiti Vučića. Oni neka se za to bore na izborima, a mi se borimo da otjeramo Rio Tinto iz Jadra, iz Srbije. Oni ako ovdje prođu, pada cijela Srbija", istaknuo je Dragan, inače i sam član Vučićeve stranke, kojega njegov predsjednik nije zvao da porazgovaraju o toj problematici.

Zbog spornog Zakona o eksproprijaciji, a koji se direktno tiču projekta Jadar, je i izbio masovni ekološki ustanak diljem Srbije. Kada su se pojavile prve natruhe nezadovoljstva mještana zbog projekta Jadar, Vučić je izjavljivao da "umire od smijeha" zbog priča o ekološkoj katastrofi. Danas su stvari malo drugačije. No, to ne znači da je priča oko projekta Jadar završena.

"Nije nama cilj zaustavljanje samo zakona. Mi nastavljamo borbu protiv Rio Tinta, dok ih ne otjeramo. Ne iz doline Jadra, nego iz Srbije", kažu sagovornici.

"Iz izjava predsjednika iščitali smo da on hoće žrtvovati jedan dio ljudi, da bi ostali živjeli normalno. No, mi smo čvrsto riješili da rudnika ne bude, ne samo kod nas, nego u cijeloj Srbiji",naglašava Aleksandar Karajčić, dok Slaviše Rosić dodaje: "Ako padne Loznica s litijem, pada Srbija. Još je 40 rudnika u prostornom planu…".

A, nije tako trebalo biti kada se Rio Tinto pojavio u Srbiji 2004. godine. Kažu nam da su im stranci govorili o nekoj zelenoj oazi…

"Počelo je s 50-60 hektara, pa kako će biti podzemna eksploatacija, pa će oni to vraćati u zemlju. Nije bilo govora o tvornici, a onda odjednom preko 600 hektara, i ni manje ni više nego litij, pa deponij… Ne može! Što bih ja išao iz svog sela i svoje zemlje? Drugu nemam. Ovdje u ovom groblju leži mi otac koji je bio sudionik na Sremskom frontu, djeda koji je prošao Solun…, branio ovu zemlju i da bi nam sada to uzela neka kompanija, a da se nas ne pita", kaže Dragan, ratar koji obrađuje 8 hektara zemlje, i koji je čvrsto odlučio da će ih obrađivati i dalje.

Kao i njegovi prijatelji. Vladan je, inače, iz Loznice, ali u nedalekoj Stupici ima pčelinjak. Od proizvodnje meda, koji uglavnom izvozi u Norvešku, živi cijela njegova porodica.

"Ja se u ovoj priči oslanjam na stavove struke. Nama su SANU i Biološki fakultet stavili do znanja da ovdje nema života ako to krene. O pčelama, koje su glavni indikator trovanja, da ne govorim. Znači, poslije pčela, na redu smo mi, i možemo da se iselimo. Instrumenti koji ukazuju na trovanje mogu se naštelovati kad je riječ o ljudima, ali kod pčela ne mogu. I to nije pitanje Rio Tinta, nego eksploatacije litija. Mi tome kažemo - ne. Sada se i tu manipulira da smo mi protiv njih kao kompanije, i kao da hoćemo da dođe neka druga kompanija, pa da mi uzmemo pare… Nas to ne zanima - kaže Jakovljević. Dok razgovaramo, stižu i novi gosti. Znanstvenici iz Beograda, koji su se sa stručne strane odlučili uključiti u ovaj pokret otpora. "Mi smo motika, a oni su struka", smiju se domaćini.

Bogdan Šolaja je kemičar i član SANU.

"Otvaranje ovog rudnika dovelo bi do potpune devastacija okoline Jadra. Prvo, došlo bi do raseljavanja velikog dijela stanovništva, drugo, neizostavno bi dovelo do velikog trovanja podzemnih voda i područja odavde pa nizvodno do Drine, onda i do Save", istaknuo je profesor Šolaja, čije mišljenje dijeli i Dragana Đorđević, naučna savjetnica u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju Univerziteta u Beogradu, naučnica koja se bavi hemijom životne sredine.

"Ovdje su u dolini dvije bujične rijeke, Korenite i Jadra. Tu nema mjesta za hemijsku industriju koja uključuje potrošnju velikih količina agresivnih supstanci, prije svega sumporne koncentrirane kiseline, koja je vrlo opasna, toksična, nagrizajuća…", tvrdi profesorica Đorđević.

"Svi govore o litiju, jer je on u trendu, ali u nekim dokumentima spominje se da bi eksploatacija mogla trajati 98 godina, jer bora ima zaista puno. Manipulirali su s informacijama da je tu 10 posto svjetskih rezervi litija, što nije tačno. Nema ni jedan posto."

Neke bušotine u dolini Jadra navodno su na dubini i do 700 metara?!? Njih Rio Tinto plaća 20.000 dinara po rupi.

"Nemojte slučajno da prijeđete traku, jer će ovi odmah zvati policiju", upozoravaju nas domaćini.

To su donedavno bile kuće u kojima su neki ljudi živjeli, a nekima su bile vikendice. Sada su vlasništvo Rio Tinta. Nekima su za kuće i zemlju plaćali od 100.000 do 700.000 eura

"Plaćali su oko 480 eura kvadrat za stambene prostore, a 16.000 eura po hektaru poljoprivrednog zemljišta. Neki ljudi su, na žalost, prodali. Neki su se u međuvremenu razboljeli, a pare nisu dočekali. Pojedini su kupili mobilne telefone od 1000 eura, nekada nisu imali jedan auto, danas imaju po tri auta, džipove…", kaže Dragan.

Kupili su oko 45 kuća i nešto zemljišta, ali nedovoljno. Za realizaciju projekta treba im 626 hektara, a kupili su 136. Zato je i trebao ići Zakon o eksproprijaciji. Da se ljudima oduzme njihovo. Ali, pod pritiskom velikih i burnih prosvjeda, proces je privremeno obustavljen. Pitamo naše domaćine tko su radnici Rio Tinta. "Pa naše komšije, rođaci, ljudi iz našeg i okolnih sela", odgovaraju. Nema sumnje da je sve to unijelo veliko sjeme razdora među mještane, čak i među obitelji. Stric jednog od naših sugovornika čak je i ugostio Vučića, dok je on bio na blokadi puta. Zla krv bačena je među narod.

"Bojimo se da se ne ponovi Nova Gvineja, gdje su izazvali građanski rat u kojem je poginulo 20.000 ljudi, jer je vlada poslala vojsku na ljude.

Naša je želja bila o svemu ovome razgovarati i s gradskom vlasti u Loznici, ali i odgovornim osobama iz Rio Tinta. No, naše pozive, upite i zamolbe, odlučili su ignorirati. Ranije su iz Rio Tinta, firme sa 150 godina dugom tradicijom, odbacili sve tvrdnje o zagađenju."

"Sarađujemo s preko 100 stručnjaka u Srbiji, uključujući 40 profesora Univerziteta u Beogradu, kako bismo utvrdili potencijalne utjecaje projekta na životnu sredinu, kao i kojim mjerama je moguće da te utjecaje kontroliramo i ublažimo", napisali su na svojoj web stranici. Pohvalili su se i da će ih ovaj rudnik učiniti jednim od 10 najvećih proizvođača litija u svijetu. No, ova priča očito je tek počela…