Svijet

Oligarsi su možda poznatiji, no pravu moć koja stoji iza Putina imaju tajnoviti ‘silovarsi’. Evo ko su oni i šta rade

Iako su “oligarsi” zloglasniji na Zapadu, vjeruje se da su tajnoviti “silovarsi” prava moć koja stoji iza ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Silovarsi moćnici koji su puno bliži Putinu od “običnih” oligarha. Riječ silovarh, je kombinacija riječi oligarh i “siloviki”, što u prijevodu znači “ljudi sile”, odnosi se na generaciju ruske političke i poslovne elite koja se uzdigla iz sigurnosne službe, piše The Sun.

Dok su se oligarsi prljavo bogatili kupujući bivše državne sovjetske industrije za kikiriki, nimalo skrivajući svoje bogatstvo, silovarsi radije ostaju u sjeni. S obzirom na sve češće glasine o Putinovom zdravlju i izvještajima o njegovoj paranoji oko državnog udara, strahujući da bi ga mogla zateći sudbina Gadafija, ovi se ljudi nameći kao njegovi nasljednici.

Pretpostavlja se da bi silovarsi mogli djelovati ako Putin dodatno eskalira rat u Ukrajini, pokretanjem nuklearnog napada, ili provociranjem NATO-a i pretvaranja sukoba u Treći svjetski rat.

Ko su silovarsi?

Putinovi moćni prijatelji još uvijek stoje uz njega , ali u njima kipi “tihi bijes” zbog izgubljenog novca zbog rata i oštrih sankcija. Ako se rat nastavi, njihova lojalnost može se doći sve više u pitanje. Ruski obavještajci su možda poticali Putina uvjeravajući ga da bi mogli zauzeti Kijev za tri dana, nikad ne sluteći da će on zapravo poslati tenkove preko granice. Umjesto toga, završili su s katastrofalnim ratom koji traje mjesecima, a doveo do smrti hiljada ruskih vojnika i ponizio Kremlj.

Profesor Daniel Treisman, profesor političkih nauka na Univerzitet u Kaliforniji, je prvi skovao izraz silovarh. “Ranih 2000-ih primijetio sam da mnoge stare oligarhe iz Jeljcinove ere preuzima nova grupa često tajnovitih novih poslovnih ljudi, ponekad preuzimajući njihove kompanije. Koristili su metode provođenja zakona kako bi zastrašili suparnike i zaplijenili njihove kompanije, a pod Putinom su postajali sve moćniji”, rekao je.

Najpoznatiji primjer takvog preuzimanja bio je slučaj Mihaila Hodorkovskog, nekadašnjeg najbogatijeg čovjeka Rusije. Njegova naftna kompanija Yukos zaplijenjena je, a on je 2005. godine osuđen na 10 godina zatvora nakon suđenja koje su Amnesty International i drugi proglasili “politički motiviranim”. Yukos je na kraju razbijen u korist državnog naftnog diva Rosnefta, kojeg kontrolira Putinov prijatelj Igor Sečin.

Objašnjavajući zašto je Putin želio srušiti oligarhe, profesor Treisman je objasnio kako nije želio kooptirati staru poslovnu elitu, nego ju je želio zamijeniti. “Želio je da sve velike ruske kompanije budu efektivno pod kontrolom Kremlja kako bi se osiguralo da se nikada ne mogu politički iskoristiti protiv njega. Bilo je također riječ o kronizmu, pomaganju Putinovim starim prijateljima da se jako obogate”, rekao je.

Uplašilo ga arapsko proljeće

Naravno, neki iz prve generacije oligarha uspjeli su se prilagoditi i preživjeti pod Putinom. Jedan takav primjer je sankcionirani bivši vlasnik Chelseaja Roman Abramovič. Treisman tvrdi da su određeni oligarsi poput Abramoviča preživjeli radeći ono što su radili silovarsi. “To uključuje koordinaciju svih njihovih poteza s Putinom i obavljanje određenih funkcija kada se od njih traži”, dodao je.

Profesor dr. Michael Rochlitz, profesor institucionalne ekonomije na Univerzitetu u Bremenu u Njemačkoj, rekao je da su silovici postali posebno ključni za Putinovu moć od 2012. godine kada je započeo svoj drugi mandat predsjednika. “Prije 2012. postojale su različite frakcije među silovicima. Neki su bili liberalniji, neki su htjeli ekonomske reforme. Ali kada je Putin ponovno preuzeo predsjedništvo, silovici su postali svemoćni. Vidio je što se dogodilo s nedavnim arapskim proljećem i uplašio se sličnog ustanka u Rusiji”, rekao je.

U decembru 2011. Rusija je doživjela masovne proteste zbog izbornih prevara koje se policija trudila suzbiti, što je izazvalo daljnju zabrinutost među Putinom i njegovim prijateljima. Profesor Rochlitz okarakterizirao je silovike kao “uglavnom aktivne pripadnike policije i sigurnosnih službi”, koji su “bogati, ali ni blizu razine oligarha iz 1999. godine”.

Tri karakteristike

Također je opisao tri ključne karakteristike Putinove nove “bande prijatelja”. Prvi je da dijele poseban pogled na Rusiju kao iznimno bogatu i moćnu zemlju na koju je ostatak svijeta ljubomoran. Drugo, favoriziraju jaku državu koja se može braniti i vjeruju da moraju čuvati svoje znanje i tajne kako bi spriječili da informacije napuste zemlju. Treće, silovici sebe vide kao jedini sposobni odbraniti Rusiju iz jednog jednostavnog razloga, a to je da razumiju da je “sva politika laž”.

Neki od ranih silovarha koji su se pojavili u Rusiji uključuju Igora Sečina iz Rosnefta, Putinovog bivšeg prijatelja iz KGB-a Sergeja Čemezova u Rostechu i Genadyja Timčenka, koji je bio suvlasnik kompanije za trgovinu naftom Gunvor. Kako se rat u Ukrajini odugovlačio, kružile su glasine o “puču u palači” u kojem će Putina svrgnuti njegov uži krug. Profesor Rochlitz slaže se da je ovo najvjerovatniji scenarij, posebno u zemlji u kojoj “60 do 70 posto Rusa samo dobiva vijesti s televizije”.

Tvrdio je da bi siloviki, posebno oni u sigurnosnim službama koji se mogu približiti Putinu, mogli odlučiti uskočiti ako dođe do velike eskalacije. To bi se moglo dogoditi ako Putin odluči upotrijebiti svoju nuklearnu bombu ili proširiti sukob na susjedne zemlje NATO-a. Mnogi od silovarha su od početka sukoba žrtve zapadnih sankcija, napominje profesor Treisman, ističući da će oni biti bijesni zbog gubitka bogatstva tokom rata.

Međutim, upozorava da je državni udar malo vjerovatan, iako ne i nemoguć jer je Putin oko sebe potaknuo elitu koja se u potpunosti oslanja na njega. “Silovarsi shvaćaju da su bez Putina ništa. Oni nisu neovisni i znaju da bi u svakom trenutku on mogao oduzeti njihove kompanije ili ih uhititi”, rekao je Treisman.

Ruski predsjednik je namjerno stvorio ovakvu situaciju kako bi nametnuo lojalnost, iako to znači da bi, ako se neko od njegove elite okrene protiv njega, mogao izazvati domino efekt. “Putin je pazio da ne daje nikakve naznake da ima nasljednika, jer bi ga to pokazalo slabićem. To bi također stvorilo podjele unutar elite. On daje sve naznake da želi ostati na vlasti na neodređeno vrijeme, a zapravo za njega vjerovatno ne bi bilo sigurno odstupiti, čak i da želi”, dodao je Treisman.

‘Realan scenarij gubitka vlasti’

Profesor Rochlitz se slaže da bi Putinov nasljednik možda čekao u sjeni da preuzme vlast, ističući da je ruski predsjednik bio relativno mala figura sve dok nije izašao kao Jeljcinov nasljednik. “Sljedeći vođa Rusije vjerovatno će biti neko koga ne poznajemo, koji će izaći iz drugog reda silovika kao novi moćnik”, rekao je.

Tvrdi da su mnogi špijuni FSB-a koji čine silovike duboko frustrirani Putinovim vođenjem rata u Ukrajini. Obavještajnim službenicima je naređeno da pripreme izvještaje o mogućoj invaziji na Ukrajinu, ali im je rečeno da Rusija zapravo nikada neće izvršiti invaziju. “Morali su pripremiti te dokumente tvrdeći da bi Rusija, ako izvrši invaziju, mogla zauzeti Kijev za tri dana, ali su znali da bi bilo ludo to učiniti. Ovi špijuni su pisali izvještaje znajući da se invazija zapravo nikada neće dogoditi”, rekao je Rochlitz.

Dodao je kako sve ekonomske elite u Rusiji shvaćaju da je rat “ogromno štetan i da će Rusiji donijeti ekonomsku devastaciju u sljedećih nekoliko mjeseci”.

Dok je profesor Treisman također iznio realan scenarij kako bi Putin mogao izgubiti vlast. “Ako država ne uspije upravljati višestrukim eskalirajućim krizama, koje uključuju javne prosvjede i gospodarski slom, Kremlj bi mogao jednostavno izgubiti kontrolu nad Rusijom, a sigurnosne službe bi uskočile”, objasnio je.

“Umjesto organizirane zavjere iznutra, može jednostavno doći do sloma režima odjednom”, zaključio je.

Putinovi najbliži silovarsi

Aleksandar Bortnikov je šef ruskog FSB-a koji poznaje Putina od 1970-ih, kada su obojica služili u lenjingradskom KGB-u. On kontrolira hiljade ljudi, pokrivajući sve, od borbe protiv terorizma do zastrašujućih oporbenih stranaka.

Sergej Čemezov – je čelnik državne odbrambene kompanije Rostech, Čemezov je bio stacioniran s Putinom u Istočnoj Njemačkoj 80-ih godina kada su obojica bili u KGB-u. Postao je bogat upravo radi svojih veza s Putinom, skupljajući luksuzne jahte kao i niz španskih vila.

Sergej Nariškin je šef ruske vanjske obavještajne službe. Navodno bivši pripadnik KGB-a, radio je s Putinom od 90-ih, kada je predsjednik bio zamjenik gradonačelnika Sankt Peterburga. Ranije ove godine optužio je Zapad da stoji iza trovanja Alekseja Navaljnog.

Nikolaj Patrušev -je čelnik ruskog vijeća sigurnosti, Patrušev poznaje Putina od njegovih dana u KGB-u 1970-ih. Optužen je da je organizirao atentat u Londonu 2006. na bivšeg ruskog špijuna Aleksandra Litvinenka.

Igor Sečin smatra se Putinovim “de-facto zamjenikom”, Sečin je čelnik državne naftne kompanije Rosneft. Moćnu kompaniju mu je darovao Putin, neposredno prije nego što je preuzela Yukos, firmu koju kontrolira sada prognani ruski milijarder Mihail Hodorkovski.

Sergej Šojgu je ruski ministar odbrane, s Putinom redovito ide u lov i na pecanje. Neki ga vide kao potencijalnog nasljednika. Nakon invazije na Ukrajinu, nije viđen u javnosti više od mjesec dana, što je potaknulo glasine da je bio po strani.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare