U pokrajini Java, u Indoneziji, nalazi se vulkan Kawah Ijen, koji je posljednjih godina postao svojevrsna turistička tačka. To je zato što se noću na njegovim zamračenim padinama pojavljuju nezemaljska plava svjetla.
Ove sablasno blijede vatre uzrokuju velike količine naslaga sumpora na površini vulkana. Kada visoke temperature iz unutrašnjosti vulkana zagrijavaju te naslage sumpora, one izgaraju u plavi plamen.
No koliko god ovi prikazi bili impresivni i tajanstveni, oni skrivaju mračniji aspekt ovog vulkana, onaj koji se odnosi na ljude koji iskopavaju njegove resurse.
Ovi rudari rade u opasnim i neizvjesnim uvjetima kako bi došli do sumpora ili onoga što nazivaju “Đavoljim zlatom”, piše IFL Science. Sumpor je važan prirodni resurs i ljudi su njime fascinirani stoljećima. Danas se koristi u nizu proizvoda i industrija širom svijeta. Koristimo ga u našem šećeru, našim šibicama i našim baterijama, ali različiti spojevi sumpora također su sastavni dio proizvodnih hemikalija u gnojivima i lijekovima.
Također je bitan sastojak gumenih proizvoda, vatrometa, baruta i tako dalje. Njegovo vađenje je veliki posao. U usporedbi s drugim poslovima dostupnim na otoku, rudarstvo sumpora je prilično dobro plaćeno, što ga čini privlačnim poslom za radnike. Međutim, to je i vrlo opasan posao; ne samo da je fizički zahtjevan, često iziskujući mukotrpne napore u rudarenju, već je i izuzetno otrovan za radnike.
Sumporni plin izvlači se iz unutrašnjosti vulkana putem metalnih cijevi koje ga ispuštaju iz unutrašnjosti. Kad se nađe na površini, plin se kondenzira u tekućinu, a hlađenjem se stvrdne u žute ploče koje se zatim ručno lome i stavljaju u pletene košare. Te se košare zatim stavljaju s obje strane stupa i nose natrag uz lice kratera preko ramena rudara.
Svako ko je radio teške poslove znat će da neprestano nošenje teških tereta poput ovog može imati ozbiljne posljedice za vaše zdravlje, ali u ovom slučaju rudari obično nose terete koji su teži nego što jesu (oko 68-90 kilograma). Kao takvo, iscrpljujuće i neizvjesno putovanje natrag uz krater ima bolan danak, dajući većini radnika prosječan životni vijek koji rijetko prelazi 50 godina, kao i uzrokujući povrede kičme i unakažena leđa.
Uz izazov nošenja ovog žutog kamenja je činjenica da je zrak u dnu kratera također ispunjen otrovnim parama sumpor dioksida. U većini slučajeva rudari rade bez odgovarajuće zaštite, pa udišu ovaj plin koji im prži pluća i uzrokuje stalno suzenje očiju. U dovoljno visokim koncentracijama, sumporni dioksid može dovesti do respiratornih problema, pa čak i do akutnog plućnog edema. Rudarske zajednice na Javi među posljednjima su na planetu. U većini slučajeva, sumpor se ekstrahira iz nafte, prirodnog plina i drugih fosilnih izvora (gdje se dobiva u obliku sumporovodika).
Procjenjuje se da je industrija sumpora vrijedna oko 13 milijardi američkih dolara i očekuje se da će rasti u narednim godinama. Iskopani sumpor nije tako čist kao onaj rafiniran gore navedenim procesima, tako da ni ne postiže tako visoku cijenu. No i pored ovih problema, industrija na Javi ostaje važna, ali opasna opcija za one koji ne mogu pronaći posao drugdje.
