Ministrica kulture i sporta Federacije BiH Sanja Vlaisavljević uputila je danas otvoreno pismo u kojem je pokušala objasniti svoju izjavu o rehabilitaciji ratnih zločinaca zbog koje danima, s pravom, pljušte negativne reakcije u javnosti. Brojna udruženja žrtava ratnih zločina i genocida zatražila su ostavku ministrice Vlaisavljević.
Ona im je odgovorila preopširnim saopćenjem u kojem tvrdi da nije govorila o "rehabilitaciji ratnih zločinaca", nego o "njihovoj rehabilitaciji u društvo". Nadmeno pismo prepuno malicioznih komentara, držanja pridike medijima i cjelokupnoj javnosti, nećemo prenijeti u cijelosti, iz poštovanja prema žrtvama ratnih zločinaca, kolegama i čitateljima.
"Dana 15.05. 2023. godine javno je objavljeno pismo koje mi je uputilo Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Udruženje građana žrtava rata '92-95' „16. april Ahmići“, s pozivom da podnesem ostavku na mjesto ministrice kulture i športa FBiH te da „prestanem glumiti žrtvu u javnosti“. Razlozi ovog zahtjeva, u kojem se potpisnici pozivaju na „revolt javnosti“, jasno su navedeni ali ne i utemeljeni na argumentima, jer su plod neznanja ili namjernog izvrtanja sadržaja temeljnih principa i pojmova međunarodnog krivičnog prava i sudske prakse Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i Haških sudova za Jugoslaviju i Ruandu (ICTY i ICTR), no ništa manje i grubog izvrtanje mojih javno izgovorenih riječi", navodi Vlaisavljević.
Ona tvrdi da je na N1 javno govorila o „rehabilitaciji ratnih zločinaca“, i svih drugih kažnjenika, govoreći samo i isključivo o „neophodnosti njihove rehabilitacije u društvo“ nakon odslužene kazne.
'Pojam „rehabilitacija“ sam upotrijebila kao pravni (krivičnopravni, penološki) termin koji nema značenje koje mu pripisuju oni koji su se uključili u kampanju moje javne diskreditacije, svjesno i tendenciozno izostavljajući kraj moje „sporne“ rečenice. Dakle govorila sam o 'rehabilitaciji u društvo' nakon odslužene kazne, a ne o 'rehabilitaciji od zločina'", tvrdi ministrica.
U nastavku pisma Vlaisavljević pojašnjava pravnu terminologiju i tumači značenje riječi rehabilitacija, citira čak i enciklopediju Britannicu, Online Rječnik pravnih termina i definicija...
"Sada odgovaram svim onima koji su zalutali u ovu bjesomučnu kampanju iz svog neznanja, ali ne nikako i onima koji su to činili iz nečasnih namjera, da upravo Haški sud za bivšu Jugoslaviju insistira na rehabilitaciji ratnih zločinaca i da je to jedan od ciljeva (sentencing goals) u izricanju presuda i donošenju odluka. Upravo ovako kako sam spomenula: na rehabilitaciji ratnih zločinaca insistiraju međunarodni krivični sudovi, a ne tek neka Sanja Vlaisavljević u svojim navodnim nečasnim i nemoralnim namjerama", navodi.
Spominje Vlaisavljević i da je "osuđenik Dario Kordić je pušten na slobodu, bez ikakvih uvjeta i ograničenja, nakon odsluženja 2/3 svoje kazne, zato što je, kako je posebno istaknuto, „pokazao znakove rehabilitacije“, a i zato što su upravitelji zatvora u kojem je služio kaznu sugerirali da on ima „dobre izglede za rehabilitaciju“, tj. da je „sposoban za reintegraciju u društvo ako bude pušten na slobodu“, te navodi kako je nekakvom hajkom protiv nje sada ugrožen njen "ljudski integritet" i "sigurnost nje i njene porodice".
A onda, ministrica Vlaisavljević, nakon što je iscitirala rječnike i enciklopedije, malicioznim opaskama pokušava educirati javnost i medije, koje očito smatra inferiornima, i nedostojnima njene veličine i njenoga znanja.
"Je li moguće da nakon punih trideset godina rada Haškog tribunala naša domaća javnost, zahvaljujući prije svega medijima, ne zna niti temeljne stvari o principima, normama, ciljevima i vrijednostima kažnjavanja ratnih zločinaca? A u ovom slučaju niti o sadržaju same odluke o prijevremenom otpustu! Neće li biti da su mnogi prije mene to propustili učiniti i na taj način dezavuirali javnost, iako je širenje takvog znanja bila njihova obveza, posebice prema žrtvama i njihovim porodicama? Ako je pak tome bio razlog strah da ih ne progone kao neistomišljenike, onda se čini da taj strah zadobiva sve više na opravdanosti.
Da još jednom pojasnim za sve one koji to nisu htjeli čuti: tvrdila sam i opet ću to ponoviti, ratni zločinac s odsluženjem svoje kazne ne prestaje biti ratni zločinac nego osuđenik, tj. kažnjenik. Inače puštanje na slobodu ratnih zločinaca ne bi imalo smisla, ma koliko to bilo bolno za žrtve i njihove porodice. Što je apsolutno razumljivo, jer nijedna kazna ne može nadoknaditi izgubljene živote", navodi Sanja Vlaisavljević u otvorenom pismu.
