Bogat hranjivim tvarima, niskokaloričan, zelen, kelj je jedna od najzdravijih biljaka na svijetu. U Evropi se uzgaja još od rimskih vremena i već je u to doba bio prepoznat i cijenjen kao hrana koja čuva zdravlje i zadržava moć. Bogat je vitaminima i mineralima, od kojih se posebno ističe vitamin C, važan za jačanje i očuvanje imunosnog sistema. Kašika sirovog kelja sadrži više vitamina C od narandže. Bogat je vitaminima B-grupe, sadrži vitamin E, folnu kiselinu, obiluje beta-karotenom, a od minerala su zastupljeni mangan, bakar, kalcij, kalij, magnezij. U velikim količinama u kelju su antioksidansi kvercetin i kaempferol, za koje je dokazano da pomažu u sprečavanju oksidativnih oštećenja stanica, razoružavaju slobodne radikale koji su uzročnici mnogih bolesti.
Borba protiv raka
Pokazalo se da su ovi antioksidansi dobri u borbi protiv raka, kaempferol štiti srce, snižava nivo šećera u krvi, jača kosti i smanjuje upale u organizmu. Kelj je bogat luteinom i zeaksantinom, također vrlo moćnim antioksidansima koji su poznati kao čuvari očiju jer sprečavaju razne bolesti oka i gubitak vida. Jedna od najvažnijih zdravstvenih prednosti kelja je to što je prirodni detoksikator, odnosno pomaže u uklanjanju toksina iz tijela. To možemo zahvaliti spojevima izotiocijanatima koji detoksiciraju tijelo na staničnoj razini, a istraživanja pokazuju i da pomažu u liječenju raka. Osim što je bogat hranjivim tvarima, kelj je i niskokaloričan - jedna šolja kuhanog kelja ima samo 36 kalorija. Dovoljno je pet do najviše deset minuta kuhanja. Najzdravije je kelj, preporučuju nutricionisti, kuhati na pari samo pet minuta. Tako će dobiti dovoljno vlage da omekša, a zadržat će privlačnu zelenu boju i važna nutritivna svojstva.
Ovisno o sezoni varira i njegova priprema pa se mladi kelj može jesti svjež, nasjeckan i pripremljen na salatu, samo uz dodatak maslinova ulja, limunovog soka i bijelog luka. Ponekad se mladom kelju dodaju začini kao što je cimet, a zanimljivu kombinaciju čini s ribizlom. Stariji kelj treba skuhati jer je sirov teško probavljiv, no ne treba ga prekuhati, jer predugom termičkom obradom gubi dragocjena svojstva i postaje premekan.
