Sve je veći broj benzinskih automobila koji su pogonjeni trocilindričnim motorima. Volkswagen Polo, Toyota Yaris, Renault Clio, Volkswagen Golf… Baš ih je puno i vrlo su popularni. Međutim, postoji jedna opća percepcija u javnosti o tome kako su takve pogonske jedinice značajno inferiornije u odnosu na četverocilindrične pa iako to u osnovi može biti uzeto kao vjerodostojna tvrdnja, treba reći da motori s manjim brojem cilindara imaju i neke svoje prednosti.
Evo koje su to prednosti koje najčešće navode oni koji nemaju ništa protiv malenih trocilindraša.
Potrošnja goriva
Osnovna prednost motora koji se oslanjaju na rad tri klipa se manifestira u smanjenoj potrošnji goriva. Pošto ovdje nedostaje jedan cilindar (naspram najraširenijih četverocilindričnih), količina goriva koja u njima sagorjeva je skromnija. Što manji motor – to manje mjesta da gorivo sagori u njemu.
Naravno, sve ovo vrijedi ako je trocilindrični motor manje zapremine od onog s kojim se usporedi, ali ako je zapremina dva agregata ista, recimo 1.000 cm3, onda bi u teoriji i njihova potrošnja morala biti ista, ne vezano za to da li je ta litra zapremine razbacana na tri ili više cilindara. Zašto je to tako – objašnjenja slijede:
Manje trenja
Pošto nedostaje jedan cilindar da bi motor bio četverocilindrični, manja je površina na kojoj jedan metal dodiruje drugi, a manje je i tački spajanja. To u prijevodu znači da manje trenje implicira i bolju efikasnost agregata, jer se dio goriva troši na to da se savlada problem koji uzrokuje trenje.
Manja masa
Očigledna prednost trocilindraša naspram većih pogonskih blokova se skriva i u drastično skromnijoj težini samog agregata. To istovremeno znači da će i potrošnja goriva vozila biti manja jer je vozilo sveukupno laganije, zbog baš tog nedostatka jednog (ili više) cilindra.
Kompaktnija veličina
Još je jedna prednost posjedovanja motora s manjim brojem cilindara od nekada uobičajenog standarda. Manji broj cilindara donosi i manje gabarite pogonske jedinice, pa to onda implicira i manju zapreminu prostora nužnu za montiranje motora, što opet dizajnerima omogućuje da osmisle putničku kabinu koja će ponuditi više mjesta za smještaj putnika i prtljage.
Niži troškovi proizvodnje
Cijene sirovina rastu. Možete pretpostaviti koji su efekti u troškovima proizvodnih firmi, a koji su uzrokovani rastom cijena tako bitnih sirovina. Cilindar manje znači i za četvrtinu manje (u usporedbi s četverocilindričnim jedinicama) utrošenog metala. Brojni menadžeri u privredi sanjaju o tome kako da uštede 25%, ali rijetki u tome uspijevaju.
Druga strana medalje
Oni koji nisu skloni malim motorima s neparnim brojem cilindara, nikako se ne mogu požaliti na nedostatak snage sićušnih agregata, jer su uglavnom potpomognuti turbo punjačima. Ali, teorija je jedno, dok je stvarnost nešto drugo.
Generalno govoreći, automobili troše onoliko goriva koliko agresivno pritišćete papučicu gasa, ne vezano za to koliko cilindara broji konkretan agregat (pa donekle čak i ne vezano za zapreminu svih cilindara) a menadžeri mogu (a to najčešće i čine) da ne prenesu niti jedan dio uštede na krajnjeg kupca, već da ih zadrže za sebe i za vlasnike proizvođača vozila.
Sveukupno, sve ove argumente treba uzeti s rezervom, odnosno treba znati da trocilindrični motori garantirano donose dobrobiti samim proizvođačima, dok je to nažalost, najčešće na teret onoga što kupci dobivaju za isti novac. Drugim riječima, iz generacije u generaciju vozila, proizvođači nam serviraju “sve manje robe, za sve više novca”.
