Prekratak će biti ovaj Politbiro. Jer, prekratak Tarikov živor je bio. Uglavnom, godina je 1995., a mjesec je taman novembar. Čekali smo ispred televizora, u Armiji Bosne i Hercegovine, omiljeni Dnevnik u pola osam. Vijesti iz Dejtona bile su, kako se to kaže, ni tamo ni 'vamo. Nije se, naime, znalo hoće li napokon prestati rat, ili ćemo se nastaviti međusobno jebavati radi situacije oko Brčkog...
U jednom takvom danu, neposredno prije Dnevnika u pola osam, ukazao se oglas, gdje tadašnji Radio BiH traži spikere, da ih valjda angažuje za mjesečnu platu od dvjesto-tristo bh. maraka. Pili smo, sjećam se odlično, konjak od Zvečeva. Ponijela nas je spontano pjesma, uz nedostatak - vojničkom terminologijom kazano- redovnih obaveza. Tu, dakle, na licinom mjestu, dogovorimo nas četvorica kako ćemo sigurno se prijaviti na dotični oglas sa ekrana. Argumentacija je kolektivna glasila- Valja nam i poslije rata od nekakve plate živjeti.
U međuvremenu, Dejton je potpisan, a mi smo se, sretno demobilisani, vrlo brzo rasuli k'o rakova djeca. Da skratim, jedini sam se, po prethodnom dogovoru, javio na oglas iz polovine novembra '95 za, tako je to glasilo, spikera na Radiju BiH.
Ušao sam u Sivi dom. Dočekalo me osiguranje.
-Dobar dan.
-Dobar dan, izvol'te.
-Ja doš'o na ovu audiciju.
-Koju audiciju, haveru?
-Audiciju, za spikere, na radiju.
-Sačekaj.
Onda je pozvao lokal taj i taj. Nasmijao se, rekao da sačekam sekundu.
Udaljio sam se od recepcije. Zapalio cigaru, Drina sarajevska. Čekao strpljivo...
Uskoro se pojavilo poznato lice sa tv ekrana. Mršaviji nego sam ga zamišljao, znatno viši nego sam očekivao.
-Zdravo, radosti. Ja sam Tarik Helić, hajde na probu, rekao je.
Prošli smo kroz labirinte najzajebanije građevine na Balkanu. Zadihan od uzbuđenja, pročitao sam nekoliko tikera sa jučerašnjim vijestima. Prošlo je, činilo mi se, korektno.
Za dva dana nazvalo me na kućni telefon i reklo da sam dobio posao. Spikerski, na Radiju BiH. Tarik, kojeg smo ovih dana zauvijek izgubili, odlučio je tako. Pričao mi je poslije da je svoju odluku nadležnim organima obrazložio konstatacijom kako imam dobru dikciju, da poznajem razliku između č i ć, te da me test opće informisanosti striktno delegira za budućeg novinara. I to u informativnom programu TV BiH.
Mogao bih ovdje o naknadnim druženjima i nadugo i naširoko. Međutim, dovoljno je zaključiti, fala ti Tare.
Svako dobro, Majstore! Neka sila bude sa tobom...
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
