Gdje je skuplje, na Jadranu ili na Azurnoj obali? U nekom malenom istarskom ili dalmatinskom mjestu ili na venecijanskom Lidu? To pitanje postavlja Glas Istre u svome tekstu nudeći odgovor bez mnogo dvojbi: Hrvatska je danas skuplja od većine mediteranskih država, iako, naravno, ima primjera da su cijene na Jadranu daleko niže od onih u poznatim svjetskim ljetovalištima.
Nekoliko je znakovitih primjera sa svih dijelova hrvatske obale. Na otoku Lopudu, na samom jugu Hrvatske, koji je postao meta elitnih gostiju željnih potpunog mira, u restoranu "Obala" porcija lignji je 200 kuna, a večera za dvoje, ako se naruči i vino, skuplja je od 1.000 kuna. No, bez obzira na visoke cijene, restoran je pun i za ručak i za večeru. I u Dubrovniku su najskuplji restorani puni, dok oni s umjerenijim cijenama nemaju prepune terase.
Posebna priča su cijene hotela. Trenutno od Umaga do Cavtata nema hotela u kojem je cijena noćenja niža od 200 eura. Toliko gosti plaćaju i u hotelima niže kategorije, a u onima s četiri i pet zvjezdica cijene se kreću od 300 do 800 eura. Većina tih hotela muku muči i sa zaposlenima, osoblje je priučeno, ljubazno, ali ne i profesionalno.
S druge strane, u hotelima s četiri zvjezdice na Azurnoj obali, u Cannesu ili Nici, može se prenoćiti za 120 eura, a u hotelima niže kategorije, poput "Ibisa", noćenje je i 50 eura. Takve su cijene i u julu i augurstu, s time da razvikani hoteli imaju astronomske cijene. No, mnogi niže rangirani hoteli na Azurnoj obali pružaju daleko viši standard usluge od nekih razvikanih hotela u Hrvatskoj, piše Glas Istre. Čak i u kolovozu, u nekom od hotela s četiri zvjezdice na canneskom Lidu, cijena će biti oko 100-150 eura, što je za Jadran nezamislivo.
Vozeći se obalom od Rijeke do Dubrovnika, može se naići na zaista različite cijene i u kafićima, restoranima, konobama. Cijene u Splitu su šarolike. Neki su poskupjeli 20-ak posto u odnosu na prošlu sezonu, a neki su ugrabili priliku i podigli cijene od 50 do čak 100 posto. Negdje su cijene znatno niže nego u Njemačkoj, ali ima i primjera da i dobro stojeći Nijemci ostanu u čudu.
Za koji dan bit će gotovo nemoguće u većini jadranskih mjesta dobiti slobodan krevet. Na Hvaru kažu da je od 15. jula sve bukirano, gotovo do kraja septembra, na Bolu kažu da očekuju rekordne gužve. Cijene privatnog smještaja često će određivati ponuda i potražnja, a malo koji apartman može se dobiti za manje od stotinjak eura. Hvarske cijene bit će i mnogo više, a turiste čeka i skup trajektni prijevoz. Automobilom doći i otići s Visa košta izuzetno mnogo, bar za hrvatske prilike, a po reakcijama skupo je i za strance.
Ovogodišnji hit su marine i luksuzne vile. U Istri cijena sedmodnevnog najma košta od 3.000 do 5.000 eura, a nije mnogo jeftinije ni u Grižanama, malom mjestu iznad Novog Vinodolskog. Neke od super komfornih vila dosežu i cijene od 10.000 eura za sedmicu, dok se na jugu Italije slične vile mogu iznajmiti i po duplo nižoj cijeni. Ali, zanimanja za hrvatske vile, opremljene najčešće kombinacijom dizajnerskog namještaja i Ikee, sve je veće, a ponovno se javlja i zanimanje za najam brodova. Kornati su opet puni, a dobre rezultate ima i većina jadranskih marina.
Na samom jugu Hrvatske žale se na hronični nedostatak kuhara i konobara, zbog čega se zatvaraju neki restorani. Bilo je i primjera ekstremno visokih ponuda za deficitarna zanimanja, ali kuhari radije odlaze u susjedne turističke zemlje gdje je tržište rada mnogo organiziranije i korektnije. Rezultat je da hoteli nemaju dovoljno sobarica, restorani kuhara i konobara, a po nekim grubim procjenama nedostaje čak 30.000 sezonaca, piše Glas Istre.
