Gledamo i nagledat ćemo se raznih vratolomija u predizbornoj kampanji. Ako je netko i očekivao da ćemo gledati i slušati stvarna rješenja stvarnih problema građana ove zemlje na lokalnoj razini, tamo gdje problemi najviše pogađaju ljude a rješenja im najbolje olakšavaju život, prevario se.
Nema, barem za sada, ozbiljnih predstavljanja ozbiljnih programa koji bi se dotakli lokalnih problema i lokalnih rješenja. Opet se, po tko zna koji put, visoka politika spustila nisko i pokušava podignuti stare, nikad primirene strasti, kako bi se naši zadržali ili izgurali njihove u foteljama, s kojih onda premalo gledaju nas a previše sebe.
Osvajanje utvrda
Stranke su već pred zagrijavanje za predizborne okršaje objavile koja su to njihova strateška mjesta. Neki su to nazvali osvajanjem utvrda ciljajući na to da se mora promijeniti predznak vladavine, zanemarujući pri tome komunalije i drugu infrastrukturu koja je kod građana napokon izgubila predznake.
Tako je recimo stranka zelenih uoči mostarskog podgrijavanja uvijek kipućeg lonca, umjesto ekologije kako im govori ime, odredila ciljeve koji se moraju osvojiti jer su to strateška mjesta, a potom i javno pozvala sve da upamte izdajice i da im nikada ne zaborave izdaju stavljajući im metu na političko čelo.
S druge strane, lokalne probleme u Republici Srpskoj u sjenu je bacila kampanja koju predvodi Milorad Dodik vjerujući da će njegov lik i njegovo busanje u patriotska prsa baciti dovoljno svjetla na zanemarene kandidate i patriotiziranje riješiti lokalne probleme. U svemu tome priča se svela da je najbitnije da je neki kandidat njegov i na računicu koliko je to visoka politika spustila novaca niže kao da taj novac nije podignut u entitetsku blagajnu iz džepova građana.
Jeftini a skupi patriotizam
HDZ BiH je pak u stolnom gradu uz Neretvu na muku stavio jezikoslovce koji danima već razmišljaju postoji li riječ razvojan i što ona znači iako se teško može iščitati i vidjeti koliko je grad sposoban razvijati se kroz slabo vidljive programe.
Ni SDA nije lako. Valja među glasačima povratiti ugled i uvjeriti ih da su jednako dobar izbor kao u vremenima prije negoli su krenule afere i razgolićivanja jeftinog patriotizma koji je narod skupo koštao. Onda im se omakne budalaština poput one Džafera Alića o vlasnicima i podstanarima BiH i u BiH pa se opet moraju čupati izvlačenjima iz konteksta kao da nitko u ovoj izjavama izmučenoj zemlji na razumije što je kontekst i što je stvarna poruka. Potom se umiješa Islamska zajednica pa kaže da se ne smije vjera zloupotrebljavati u kampanji i razvlačiti po govorancijama poremetivši tako ideju mostarske koalicije koja je rekla da joj je osnovni cilj kampanje baš vezan uz vjersku zajednicu. Nekima ni Bog ne može pomoći iako ga petljaju u izbore.
Stare ljubavi
Malo tko analizira, jer smo svi preumorni od strateških poteza umišljenih i promišljenih stratega o partnerstvima koja su u nekim zajednicama pukli a u nekim oživjele stare ljubavi pa svjedočimo koaliciji SDA i SDP-a iako se na višim razinama ne mogu vidjeti očima dok negdje vidimo veliki raskol između SDA i DF gdje jedni drugima prave probleme računajući na (prešutne) dogovore da će kad završe brojanja ujediniti snage kako bi rušili neke druge, njima neodgovarajuće patriotizme.
Dalo bi se tako unedogled nabrajati što su sve svisoka spustili nisko i čime sve tjeraju birače da padnu još više.
Srećom, kampanja nosi sa sobom i nešto vedrog duha kojim se, napaćeni životima koje živimo, uvijek hvalimo. Nema ovog puta penjanja po banderama s plakatima, ali veselo je vidjeti staricu s plakata kako govori da šansu treba dati mladima. Veselo je vidjeti kandidate koji slogane uspijevaju urimovati sa svojim imenom i likove koji vjeruju da će ako se na plakatu uslikaju u majici s raljama morskog psa poslati snažniju poruku.
Gledamo opet šašave frizure, likove koji šalju poruku dok s plakata gledaju potencijalne glasače kroz sunčane naočale ali i kandidate bez jedne noge koji poručuju da su uvijek jedan korak ispred.
Preletači
Imamo i onih kandidata koji s plakata ljutito gledaju, toliko namršteni da se čovjek boji za svoju sudbinu ako ne glasa za njih. Budalasta je i ideja jednog kandidata da se na plakat postavi naopako poručujući time da je drugačiji, da nudi promjene i, vjerojatno, da će ako sjedne u zamišljenu fotelju, sve okrenuti naglavačke.
Zanimljivi su i preletači kojih se stranke srame a najbolji primjer kako politika može zasjeniti ideale je prebjeg iz HDZ-a BiH u redove ljutog neprijatelja SDA nezadovoljnika koji u proteklom izbornom cirkusu nije ostvario svoje snove pa se odlučio promijeniti dres ne bi li napravio kakav napredak. I napravio je. SDA ga je pomaknula za koje mjesto više na predizbornoj listi.
Bezidejnost stranačkih komunikacijskih stručnjaka i onih koje su unajmili da ih prave pametnijim i ljepšim nego što jesu, vrišti sa svih strana. Narod, koji uglavnom čita vijesti o potrošačkim košaricama, ubojstvima i televizijskim rijalitima koji nemaju veze sa stvarnošću, uglavnom diže ruke od svega pa i od sebe.
Oni koji vrište s plakata, nastavit će po svome. Koraci naprijed, mijenjanje stvari iz temelja i bolji život, ostat će predmet ismijavanja. Ipak su važnija strateška mjesta. Ne moraju imati ni vodovod ni kanalizaciju. Bitno je da su naša.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
