Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijerka ostavi svoj trag, kaže stara narodna umotvorina. Doslovno isti efekat izazvala je novogodišnja Uredba Vlade FBiH o povećanju minimalne plaće na 1.000 maraka.
Premijer Nikšić i njegovi zamjenici, Vojin Mijatović i Toni Kraljević, bacili su bombu u političku i ekonomsku žabokrečinu većeg bh. entiteta i sada na površinu izlazi sav prljavi tridesetogodišnji talog.
Lopta na zemlji
Sudeći prema nedavno održanoj press konferenciji kolegija, Vlada i njen prvi čovjek Nermin Nikšić znaju šta rade, nisu iznenađeni burnim reakcijama na povećanje minimalca, i, što je najvažnije, imaju plan i poluge da najavljeno provedu.
Poslodavci su, nakon sjednice Ekonomsko socijalnog vijeća u ponedjeljak, znatno spustili loptu na zemlju. Predhodno je dio njih agresivnom medijskom kampanjom pokušao da sve zaustavi i da se ništa ne mijenja.
U ovom trenutku bitno je da postoji načelni konsenzus o potrebi ubrzanog nastavka ekonomskih reformi. Vlada je obećala da će u prvom valu izdašnim subvencijama zaštiti obrtnike i mala preduzeća. Svi su, pritom, svjesni da povećanje minimalne plate treba pratiti i smanjenje doprinosa na plate, a to je dio buduće fiskalne reforme, koja u prvoj fazi podrazumjeva totalnu online fiskalizaciju računa.
Također, napokon postoji konsenzus Vlade, sindikata i većine poslodavaca da treba biti povećan porez na dobit i da se treba uvesti porez na dividendu. Oni koji su suštinski protiv uvođenja reda, poštenije raspodjele rezultata rada i ukidanja sivog tržišta, odnosno oni koji bi da zadrže isplate u kovertama, da potkradaju državu na porezima i svoje vlasnike i direktore i dalje besramno prijavljuju na minimalnu platu, još uvijek kriju svoj identitet.
Iza kulisa, međutim, oni ne miruju, cilj im je da sve ostane isto i ne štede sredstva za korisne idiote, pojedine “političare” i “ekonomiste” opće prakse i medije koje kontroliraju.
Nema sumnje da su povećanjem radničkog minimalca ugroženi mnogi paraposlovni, klijentelistički, kriminalni i uskogrudi interesi. I da su pale sve maske.
Uglavnom, prema svemu do sada viđenom, Nikšić i SDP su ušli u ring iz kojeg mogu izaći ili sa štitom ili na njemu. Neriješenog rezultata nema.
U svojim rukama, zajedno sa koalicionim partnerima, imaju mehanizme vlasti da provedu prvu radničku revoluciju nakon rata, a većinsko raspoloženje javnosti je na njihovoj strani. Pritom, primjer iz Crne Gore može im biti itekako inspirativan.
Kaiš i novčanik
Naime, Pokret “Evropa sad” aktuelnog premijera Milojka Spajića, pomeo je na posljednjim općim izborima s jednostavnom formulom - značajno je povećao plaće i također bacio bombu u žabokrečinu crnogorske političke scene i vlasti Mile Đukanovića i DPS-a, koja je desetljećima svojim građanima govorila da zbog “viših državnih ili nacionalnih interesa” moraju stezati kaiš i živjeti u siromaštvu. I da nema prostora da krhka crnogorska ekonomija izdrži ni najmanje povećanje u radničkom džepu, a istovremeno su se DPS tajkuni enormno bogatili i stvarali poslovna carstva, kupovali jahte i rolexe.
Ako Nikšić i SDP uspiju u svom naumu da povećaju standard i napune novčanike građana Federacije BiH, a uz to očuvaju rast privrede, stabilnost Penzionog fonda i osjetnije povećaju primanja penzionera, eto formule za dobar rezultat i satisfakciju na izborima 2026.
NiP i Naša stranka nemaju puno manevarskog prostora - u ovom generacijskom projektu mogu pratiti SDP ili napustiti voz Trojke, što je malo vjerovatno. Pritom, čini se da ministri iz NiP u Federalnoj vladi drže korak sa kolegama iz SDP-a, a insajderske informacije govore da čelnik NiP-a Elmedin Konaković ni kratkoročno ni dugoročno ni ne pomišlja da naruši skladne i dobre lične odnosa i savez sa Nerminom Nikšićem.
Šta više, uvjeren je da će partnerstvo NiP-a sa SDP-om biti dobitna kombinacija i na narednim općim izborima u BiH. S druge strane, sam Nikšić, na valovima konkretne zaštite radnika i radničkih prava prvi put u 30 godina, povećanja plaća i eventualno penzionerskih primanja, osigurava i poziciju neupitnog lidera SDP-a, tako da proljetni stranački Kongres postaje više mjesto na kojem će se ovjeriti činjenica da ova stranka u ovako teškim i bremenitim vremenima nema alternativu stabilnom i iskusnom političaru kakav je Nikšić. Sve drugo bilo bi kockanje i put u neizvjesnost.
Advokati kapitala
Naša stranka, kao treći tronožac Trojke, sudeći prema javnim istupima nekih njenih funkcionera, luta i pluta između ljevičarske prirode svog glasačkog tijela i liberalnog zova njene elite koja bi da promovira politiku zaštite krupnog kapitala (da ne postavljamo sada pitanje njegovog porijekla i nastanka, jer to je posebna tema), ali je i sama svjesna da ih isti taj kapital ne želi kao svoje advokate.
A i zašto bi, kada tu ulogu godinama, održavajući opću društvenu i ekonomsku žabokrečinu, obavlja puno jača SDA, kojoj se u epizodama i po potrebi priključuju Komšićeva Demokratska fronta i nekada Silajdzićeva, a danas Efendićeva Stranka za BiH.
