U ratu se često koristio pojam ‘heroji u bijelom’. Manipulacija ljekarima, ugrožavanje njihovog dostojanstva kroz politiku, nepoštivanje silnih godina njihovog školovanja, generalno loš ekonomski status i ono najgore, poltronstvo ljekara prema vlasti, naprosto je umrljalo taj pojam pa su ga počeli izbjegavati prvo ljekari, a onda i šira javnost.
Ali budimo iskreni, stvarno postoje ‘heroji u bijelom'. Stvarno postoje neki ljekari koji su apolitični a radni, koji znaju svoj posao i rade ga bez rezerve i koji znaju kako pacijentu pružiti kvalitetnu pomoć i dati mu nadu. Stvarno postoje neki ljekari koji posjeduju čaroliju i koji svojim doprinosom i znanjem prave razliku.
Jedan od njih je bio prof. dr. Kemal Čustović. Bio je vrsni neurohirurg i nadasve zanimljiva ličnost. Čovjek koji je obilježio ne samo neurohirurgiju, već čitavu sarajevsku hirurgiju.
Jučer u 87. godini života, otišao je prof. Čustović. Njegova energija se pridružila vječnom.
Vjerovatno bi se, bez njegovog ključnog doprinosa neposredno nakon rata, sarajevska neurohirurgija u potpunosti ugasila.
Bio je pravi Sarajlija, iako rođen u Beogradu. Čovjek sa druge strane nacionalizma, naš čovjek, primjer bolje bosanske strane. Čovjek spontanosti i šale, zaljubljenik planine koji je u svojim najboljim godina poznao sve tajne neurohirurgije i sve toponime njegove Bosne i Hercegovine.
Nemjerljiv doprinos je dao tokom rata kada je kao neurohirurg radio u Kliničkom centru i Općoj bolnici (tada Državna bolnica).
Počeo je kao opći hirurg, a odmah po formiranju Klinike za neurohirurgiju Univerzitetskog Medicinskog Centra (tada UMC, a sada KCUS) pod vodstvom prof. Besarevića, prešao je na Neurohirurgiju i tu ostao nekoliko decenija kao neurohirurg-operater i edukator.
Tu je ostavio trag uklesan u kamenu.
Vrlo rijetko viđena energija i radna motivacija, ogroman broj operiranih neurohirurških pacijenata i genuini hirurški talent koji je u potpunosti realizirao.
S poštovanjem i zahvalnošću se sjećam jednog od heroja neurohirurgije, dragog prof. Kemala Čustovića.
