kolumna

Prof. dr. Kemal Dizdarević: Bosanska, zdravstveno-kahvanska zabava u kontinuitetu nastavlja svoje profanosti

Prvi put sam bio na Farasanskim otocima, zimskom domu evropskih migrirajućih ptica, prije više od 4 godine. Prekrasni koraljni otoci u Crvenom moru koji pripadaju Jizan regiji, Kraljevine Saudijske Arabije (KSA). Dok smo se kupali u moru, koje je ustvari tirkizne boje, Jemenci su harpunima lovili ribe sa polumjesečastim repom (Variola louti). Ima tu, kažu, i raža, dobroćudnih ajkula i poneka orka.

Svaki put smo na ove otoke stigli iz Jizana (Jezan, Gizan), živopisnog i najvećeg grada na jugozapadu KSA, lociranog blizu granice sa Jemenom. Jazin, provincija-grad-luka, kao i sve ostale regije u KSA, doživljava intenzivnu i opipljivu transformaciju. Primjećujem da su se u njemu, tokom posljednje četiri godine, desile fascinantne infrastrukturne promjene. Za Evropljanina, a kamoli Bosanca, skoro pa nevjerovatne.
 
Ovaj put sam u Jizanu zbog Kongresa Saudijske Asocijacije Neurohirurga. Kao pozvani gost predsjednika ovog skupa, pripremio sam pet prezentacija koje su velikim dijelom bazirane na mojim neurohirurškim istraživanjima i kliničkom materijalu iz perioda prije mog dolaska u KSA. Teme su očigledno još uvijek aktuelne. U Bosni su, naši ponavljači bili iznad toga pa su to znanje tajno krali i javno ignorirali, ali uglavnom slabo razumjeli. Kasnije su ga predstavljali kao svoje. Ipak im se isplatilo, ponešto su naučili.

U BiH objektni odnosi uvijek smetaju. Kako struci tako i nauci. Jedino ne i politici.

Dijelovi jednog od ovih istraživanja su prezentirani još 2012. godine na edukacionom treningu, organiziranom od WFNS (Svjetske federacije neurohirurga), a neki i na Svjetskom Kongresu WFNS 2018., te su sada prošireni, prilagođeni i dopunjeni.
 
Bosanska, zdravstveno-kahvanska zabava u kontinuitetu nastavlja svoje profanosti bez obzira na ime, vjeru, spol i političku partiju direktora i ministra. Ta zabava je imanentna biću i duhu naše krasne i zaostale etnicirane domovine. U predahu predavanja pratim recentne političko-interesne egzibicije oko imenovanja i konkursa u KCUS. Kažu, može se i bez konkursa tamo, zavisno od partije i odanosti. Nadam se da pretjeruju. A proces imenovanje, ranije marginalan postupak poslije zakonitog izbora, je iznenada postao ključan. Čim je tako očito da nešto nije u redu. Ako su vršitelja gurnuli u vatru da izgori kao svršitelj njihovih tajnih poslova, onda ni 'odvažne gologu*e pjesmice za raju' više ne mogu izazvati simpatije.
 
Došao sam u čudnovati Jizan nešto zbog užitka, ali više zbog obaveze koju sam ranije preuzeo u sklopu edukacije saudijskih neurohirurških spacijalizanata.
 
Priča o Jizana je jedna od zanimljivih, a s obzirom na trenutnu prominentnost Jemena i jedna o aktualnih. Jizan naseljavaju Arapi, Saudijci i Jemenci, uglavnom suniti, manje šiiti. I u februaru je toplo i vlažno, ali nema kiše. Tamo raznovrsno voće raste i bez kiše.
 
U ratu između Saudijske Arabije i Jemena, Saudijci su pobijedili, te je davne 1934. godine potpisan ‘Treaty of Taif' u kojem je imam Yahya, vođa Jemenaca, suspendirao jemenske zahtjeve za ovom regijom. Međutim, tek 2000. godine, kroz sporazum KSA i Jemena o međusobnoj granici, ovo pitanje je i formalno riješeno. Očito da njihova priča nije od jučer, kako se stiče utisak, već ima dugu historiju.
 
Pada mi na pamet da sam postao specijalista neurohirurgije na samom milenijumskom prelazu (maj, 2000. godine), te dok u izvanrednom ‘Grand Millennium' hotelu u Jizanu držim i slušam predavanja, naprosto ostajem začuđen činjenicom da je jedna mlada neurohirurška zajednica (saudijska), koja je zvanično formirana šest godina nakon mog specijaliziranja i 36 godina nakon etabliranja Klinike za neurohirurgiju u Sarajevu, toliko napredovala, te je postala superiorna u odnosu na bosansku. Nema veze što smo mali i malobrojni, pa i Slovenija je. Ispade da su oni surovi vicevi o Bosancima, koje su drugi pričali i koje su poneki Bosanci sami o sebi pričali, ustvari slika i prilika našeg osiromašenog potencijala. Jednostavno nas treba pogurati, a prije toga ponovo mnogočemu podučiti.

Lako zaboravljamo naša ranija postignuća, potpuno posvećeni diskontinuitetu i ignoriranju zasluga onih koji su prije nas nešto radili i kreirali. Simplicirani um samo sebe vidi u magli koju sam producira. Što manje vidi, to sebe više cijeni. Što manje zna, to je samouvjereniji.
 
Operirao sam mnoge Jemence koji su kao dio snaga KSA zadobili povrede glave u ratu između Huta i Saudijaca, započetom 2015. godine. Čim je prestao sukob, jug KSA u kojem zajedno žive Jemenci i Saudijci, doživio je dodatnu intenzivnu preobrazbu i razvoj. Nakon rata se odmah gradilo. Rane su zacijelile, a one koje nisu, sebi nisu.
 
Mi smo ratovali i još ratujemo kroz ruminiranje prošlosti. Preživamo nanovo naše stare netrpeljivosti. Nikako da ih izbacimo, speremo i krenemo.

Desperantni čekamo kakav-takav razvoj, kao da je to nekakva nemoguća misija. Dok drugi rastu i bez kiše. Dok drugi zaboravljaju svoje mržnje jer im se žuri da žive.